MALI LOŠINJ Podvodni ribolovac i vjerojatno najuspješniji lošinjski sportaš druge polovice XX. stoljeća, ali i osoba koja je ostavila traga i u svojim drugim aktivnostima, Dubravko Balenović, brojnim je sugrađanima u prostoru Gradske knjižnice i čitaonice predstavio svoju autobiografsku knjigu »Moje posljednje ronjenje«.

U 25 priča, na gotovo tristo stranica, obuhvatio je razdoblje od rata do rata – rođenja prije 74 godine u Zagrebu do prosinca 1991. i odlaska tada već neprijateljske Jugoslavenske armije s Lošinja, dok se posljednjih 27 godina nije doticao, s iznimkom ronjenja 1997. godine, onog iz naslova knjige, koje je umalo završilo kobno zbog tuđe pogreške u pripremi ronilačke opreme.

Tu je situaciju ocijenio onom nakon koje je »ispucao sve bonuse«, a kroz godine joj je prethodilo nekoliko dramatičnih situacija u kojima mu je pod morem bio ugrožen život.

Od najranijih dana

Kroz priče su ispričani Balenovićevi najraniji dani u zagrebačkom kraju, odakle se u poratnim migracijama njegova obitelj doselila u Mali Lošinj, a pokazalo se da su tri Balenovića, uz još nekoliko lošinjskih zaljubljenika u podvodni ribolov, udarila temelje kasnije znamenitim lošinjskim novogodišnjim natjecanjima podvodnih ribolovaca, koja su u nešto ranijem prosinačkom terminu opstala do danas. U knjizi je autor obradio školovanje u Rijeci i Zagrebu, nastupe za državnu reprezentaciju na najvećim međunarodnim natjecanjima, svoje druge podvodne aktivnosti poput spužvarenja i građevinskih radova, rad u ugostiteljstvu i otvaranje vlastitog kafića u vremenima kada se takav vid ugostiteljstva ovdje tek afirmirao.

U svijetu politike

Nije izostavio ni privatna putovanja u Afriku i Južnu Ameriku, koja su prerasla u sudjelovanje u ekspedicijama ovjekovječenim u tada vrlo gledanim dokumentarcima »Beskrajem svijeta« Marija Saletta, sve do ulaska u lokalnu politiku 1990. godine u tada pokrenutoj lokalnoj stranci Otočkom demokratskom forumu i preuzimanja mjesta predsjednika Izvršnog vijeća Općine Cres-Lošinj, do sudjelovanja u rješavanju pat-pozicije u drugoj polovici 1991. godine, kada je Hrvatska već proglasila neovisnost, ali je još mjesecima svoje položaje ovdje držala Jugoslavenska armija.

U predstavljanju knjige Balenoviću su pomogli vršnjaci s lošinjske kulturne scene, prof. Tomislav Gospodnetić i dr. Julijano Sokolić, a autor je istaknuo da je najveći poticaj za pisanje autobiografije dobio od svoje djece Maje i Marka, nakon što bi im pripovijedao o svojim avanturama, te od publicista Radovana Marčića i Branka Šuljića. U planu su još predstavljanja knjige u Rijeci i Zagrebu.