Loparska noć: Sveti Marin nije iz Raba, nego iz Lopara

Loparska noć prije svega je svojevrstan prikaz povijesti, 25 radionica predstavlja tradicionalne obrte i zanate, prikaz dijela života u Loparu kakav je nekad bio 

LOPAR U jednom trenutku Marinu je dojadio težak život u Loparu, pa je u 3. stoljeću otišao preko mora u Rimini, što mu se svidjelo jer su tamo velike pješčane plaže, kao kod nas. Ali nakon što je počeo progon kršćana, pobjegao je na obližnju planinu i tamo osnovao grad San Marino. Bilo je to 301. godine.

   Ovu legendu zna valjda svaki Loparanin, jer Sveti Marin je nešto kao njihov zaštitni znak. Iako se obično kaže kako je Marin bio s Raba, pri čemu se misli na otok u cjelini, a onda i na današnji Grad Rab, Loparani često ističu da je čuveni svetac zapravo bio iz Lopara, koji je danas zasebna općina.    Jedan od načina na koji Loparani obilježavaju svog najpoznatijeg sumještanina zove se Loparska noć i sastoji se prije svega od, najkraće rečeno, prikaza povijesti.

   – Ukupno je pripremljeno oko 25 radionica. To su tradicionalni obrti i zanati, prikaz dijela života u Loparu kakav je nekad bio, ističe direktor TZ Općine Lopar Marin Mušćo, koji je i sam bio dio jedne radionice, odjeven u nešto što bi se laički moglo nazvati jednostavno – starinska odjeća.

Najsimpatičniji prikazi noći svakako su bili oni u kojima su sudjelovala djeca, primjerice ona koja su gnječila grožđe ili pisala glagoljicu.

   – Uglavnom znaju napisati svoje ime, ili ako žele neku drugu riječ, onda im mi pokažemo slova. A pišu perima od patke na papiru koji izgleda starinski, istaknula je Ana Skušek Paparić u ime malih glagoljaša.

   – To je radna roba, a ne svečana. Napravljena je od takozvane žutike, kaže Mušćo.

   Loparska noć odvija se na šetnici iznad Rajske plaže, sinonima za Lopar koji je danas ipak poznatiji od Svetog Marina. Velika pješčana oaza za sunačanje samo je jedna od brojnih sličnih, samo manjih plaža u ovom dijelu otoka koje dovode desetke tisuća gostiju.

   Mnogi od njih prošetavajući kroz loparsku noć mogli su vidjeti da se ni Sveti Marin ipak – ne da. Uz svog prijatelja Lea, radio je ono što i inače radi, klesao kamen.

   – Mi smo dva Josipa i iz Lopara smo, naravno. On je puštao bradu četiri godine, a ja samo sedam mjeseci. Sveti Marin se ne brije, rekao je razgovorljiviji Josip, onaj koji glumi svečevog asistenta, prijatelja i na koncu suputnika.    Jer, Loparska noć ne završava dok Marin, kao u legendi, ne napusti otok i otisne se prema Apeninskom poluotoku. Manifestacija predviđa ispraćaj oko pola noći, do tada se puna četiri sata može uživati u povijesti. A malo i u povijesnim ukusima. Na primjer, Ivan Andreškić Oblak i Marija Jakuc prodaju rakiju, ali i prikazuju kako ona nastaje.

   – Slavonci kažu da peku rakiju, a mi pečemu ribu, a rakiju kuhamo. Prije na drva, a sada na plin, modernizirali smo se, rekao je Andreškić, inače otac načelnika općine Alena Andreškića. Njegova kolegica istaknula je da imaju »običnu« rakiju, dakle od grožđa, potom liker od mirte i od limuna… Malo dalje od njih nudilo se nešto sasvim drugo…

   – Proizvodi za poboljšanje zdravlja. Med, apiterapijski preparati, propolis, pelud, smokve… ističe Deni Mahić.

   I bilo je tu još svega i svačega, od domaćeg kruha i pršuta preko fritula na sto načina do palente i morskih proizvoda u režiji lokalnih ribara, koji su prikazivali ribolov i krpanje mreža. Tko se ulovio te večeri u Loparsku noć, nije brzo išao kući…

Naravno, nije izostala bogata ugostiteljska ponuda u režiji Imperijala. Cijeli dio šetnice bio je prožet miomirisima prigodnih specijaliteta, a brojni stolovi na travnjaku iznad šetnice popunili su se prije nego što kažeš »riba«. Nudio se dalmatinski pršut po 40 kuna, ovčji sir 45, hobotnica na domaću 35 kuna, dagnje na buzeru 40, domaći makaruni »a’la Lopar« 35 kuna, pržene lignje 40, srdele 30, brancin ili orada sa žara 70, skuša 40, škampi na žaru 120 kuna i sočivo s rebarcima (maneštra) za 35 kuna. Naravno, i ćevapčići, za 40. 