Lički vatrogasci najteže se nose s podzemnim požarima

Gori i nebo i zemlja, a u Lici gori i pod zemljom

Marin Smolčić

Podzemne požare nemoguće je kontrolirati. Danima se šire bez dima jer tinja staro suho korijenje. Ima dovoljno zraka, a kada prodre u rupe glodavaca ili procjepe, vatra dobije više kisika, zahvati suho lišće i nastavlja se širiti kao površinska vatra. Pod našim nogama, na 10-50 cm, posvuda gori, kaže Mladen Šaban



RADUČ Lički vatrogasci imaju doista tešku požarnu sezonu. Zbog sušnog konca zime i početka proljeća požari su se sukcesivno pojavljivali svako malo i nisu zaobišli niti jedan kutak Like. Povremeno je gorjelo zamalo cijele godine, a katastrofalna suša i ljudski nemar ovoga su ljeta vatrogasce i šumare cijelo vrijeme držali na terenu.


Od svih vrsta požara, vatrogasci se najteže nose s onim najrjeđima – podzemnim požarima! U šumama pored Raduča u općini Lovinac podzemni požari prijete već 50 dana. Povremenim izbijanjem na površinu zapale suho granje i lišće pa gasitelji tek onda mogu pristupiti lokaliziranju vatre.       U podnožje Velebita stigli smo s Mladenom Šabanom, revirnikom Šumarije Gospić. Član je i GSS-a pa poznaje doslovno svaki djelić ovoga područja. Oblaci dima što se dižu nad šumom mjestimice postaju izmaglica, dokaz da su vatrogasci još jednom uspjeli. Na jednom obronku zatječemo nesvakidašnju scenu. Iz tla kulja dim, ali vatre nema. Vodič nas upozorava kako je to samo prividno.

   Kulja dim, vatre nema


– Pod našim nogama, na dubini od 10-50 centimetara, posvuda gori, uvjerava nas Mladen Šaban. To je pritajena vatra, a kada izbije na površinu, požar se širi šumom. Podzemne je požare nemoguće kontrolirati. Danima se šire bez dima jer tinja staro, sasušeno korijenje. Ima dovoljno zraka, a kada prodre u rupe glodavaca ili procjepe, vatra dobije više kisika, zahvati suho lišće i nastavlja se širiti kao površinska vatra. Svemu je kriva suša jer u vlažnom tlu takvi požari nemaju šanse. Evo ovdje je vatra izbila na površinu. Samo se pojavi iz zemlje. Ugasimo požar na jednom području, a on se nakon nekoliko sati pojavi 50-100 metara dalje. Teren je nepristupačan pa je vatrogascima vrlo teško raditi. Na nekoliko smo mjesta strojevima kopali tlo i stvarali protupožarne prosjeke. To se može ponegdje učiniti, ali u ovim vrletima to je uglavnom nemoguć posao, rekao nam je Šaban. Kakvo je sada stanje, takve požare ne može ugasiti ni 15-dnevna kiša. Najbolje ih gasi snijeg…    – Ovakve požare gasi samo nebeski vatrogasac – dugotrajna kiša, šale se naši sugovornici. Da Bog pošalje kišu, sve bi se riješilo. A dok nema toga, nema nam mira, niti odmora. Jedan nam je kolega zbog vrućine i napora kolabirao i završio u bolnici. Nemamo dovoljno ljudi, nedostaje i opreme, goriva… A dežurati se mora jer bi se u nekoliko dana nepažnje cijeli Velebit mogao naći u plamenu.



Čovjek i brentača


 




Iz šume izbijaju vatrogasci DVD-a Lovinac. Znojni su, umorni i garavih lica. Dežuraju u tri smjene, 24 sata na dan. Područje koje čuvaju i gase naslanja se na NP Paklenica pa se požari ne smiju oteti nadzoru. Doznajemo kako su podzemni požari nastali od zemnih, površinskih, kada se vatra počela širiti šumskim podzemljem.


   Dok razgovaramo pojavio se gusti dim u obližnjoj glavici. Do tamo ne može prići niti jedno vozilo, a zvati kanadere svako malo preskupo je, a imaju ionako puno posla u priobalju i na otocima. Opet je podzemna vatra našla nekakvu rupu, dobila malo više kisika i počela divljati. A gasiti je ovdje može samo čovjek s brentačom i 20-ak litara vode na leđima.