Bila je upoznata

Zna ali ne haje: Predsjednica odlikovala ženu koju žrtve optužuju za mučenja u Lori

Boris Pavelić

Foto Ivica Tomić, Pixsell

Foto Ivica Tomić, Pixsell

Tonči Majić, predsjednik nevladine organizacije Dalmatinski komitet za ljudska prava, poslao je u siječnju 2016. predsjednici Republike pismo s dijelovima svjedočenja jedanaestorice žrtava torture u Lori, koji su Tanju Belobrajdić osobno optužili da ih je mučila i seksualno zlostavljala



ZAGREB Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović bila je osobno obaviještena o optužbama žrtava zlostavljanja u splitskom vojnom zatvoru Lora protiv Tanje Belobrajdić, bivše supruge Tomislava Duića, osuđenika za ratne zločine u tom zatvoru, što dodatno kompromitira predsjedničino odlikovanje te žene »za zasluge stečene u ratu«.


Odbačena prijava


Tonči Majić, predsjednik splitske nevladine organizacije Dalmatinski komitet za ljudska prava, poslao je u siječnju 2016. predsjednici Republike pismo s dijelovima svjedočenja jedanaestorice žrtava torture u Lori, koji su Tanju Belobrajdić osobno optužili da ih je mučila i seksualno zlostavljala. Majić je naveo imena i prezimena tih ljudi, kao i mjesta u kojima žive. Ništa od toga Kolindu Grabar-Kitarović nije pokolebalo u odluci da Belobrajdić, u studenome ove godine, odlikuje državnim odličjem Reda hrvatskog trolista.


U pismu predsjednici Majić navodi dijelove svjedočenja kojima je Dalmatinski komitet za ljudska prava 2009. potkrijepio kaznenu prijavu protiv Belobrajdić. Nadležno državno odvjetništvo prijavu je odbacilo, pa svjedoci nikada nisu saslušani, premda je Državno odvjetništvo RH, prema informacijama nevladinih organizacija, od podređenog tužiteljstva tražilo da preispita odbacivanje kaznene prijave.




Jedno od tih svjedočenja jest i ono G. T. (podaci poznati redakciji), koji živi u Brisbaneu, u Australiji. Svjedočio je ovako: »Moram se prisjetiti opet ove Tome Dujića žene. Dovela je neke… Četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čéte. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže – ‘jebavali’? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne…


Drugi put dovela je četiri ili pet strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j…li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest, od snage udarca i prevrnuo se… Prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva«. Još deset mučnih svjedočenja citirao je Tonči Majić u pismu, koje je predsjednici poslao u vrijeme kada je ured izmjestila u Vukovar.


Hrabar aktivist


Majićevo pismo jedno je iz serije njegovih pošiljki u kojima, još od mandata Ive Josipovića, predsjedniku redovito šalje poderane hrvatske zastave, u znak prosvjeda protiv neučinkovitosti institucija i društvenih nepravdi. U spomenutom pismu Grabar-Kitarović iz siječnja 2016., koje je poslao i glavnome državnom odvjetniku te predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, Majić podsjeća kako »hrvatsko pravosuđe nastavlja sabotirati istrage i suđenja za ratne zločine u logoru Lora«, pa nastavlja: »Kako su razlozi zbog kojih dobivate ovu pokidanu zastavu usko vezani s tim, dopustite da i u ovoj godini nastavim s kaznenim djelom javnog izvrgavanja ruglu, preziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i njezine zastave«.


U nastavku sarkastično intoniranog obraćanja predsjednici, Majić piše: »Ovih dana Vaš ured je u Vukovaru. Sudim li po galeriji likova koji Vas obično okružuju, bilo bi prikladno da u gradu heroju, među inima, ugostite Vukovarku, braniteljicu i nagrađivanu antiratnu spisateljicu, gospođu Tanju Belobrajdić«.


Nakon što je u četvrtak objavljeno da je predsjednica potkraj studenoga odlikovala Belobrajdić, Majića, dugogodišnjeg, agilnog i hrabrog splitskog aktivista za ljudska prava, naš je list zamolio za komentar te odluke. »Zajedničko je sad već nepreglednom nizu poteza predsjednice Kitarović to što sve nas s kvocijentom inteligencije većim od kokošjeg – ostavlja bez riječi«. Tome je Majić priložio pismo »kojim mogu dokazati da je predsjednica prihvatila barem jednu moju sugestiju. Ali, pogrešno je shvatila: ja sam samo mislio da Belobrajdić oda počast, a ne da joj dadne orden. Sve u svemu, nemam riječi. Rekao bi Krleža: ‘Mrzi me da lajem’«.