Vjerski blagdan Velike Gospe najposjećenije će njeno svetište na jugoistoku Europe, ono u Međugorju, i ovoga kolovoza dočekati kao od Svete Stolice nepriznato mjesto Marijinog ukaznja. Od 1981. godine posjetili su ga desetci milijuna hodočasnika – barem 20 milijuna iz cijeloga svijeta. Periodično se raspravlja o tome hoće li i kada Sveta Stolica priznati Međugorje kao mjesto ukazanja Majke Božje, hoće li na popis na kojemu su francuski Lourdes i portugalska Fatima pridodati i mjesto u Hercegovini.

Zagovornici Međugorja kao autentičnog marijanskog svetišta i kao mjesto ukazanja itekako su se nadali da se ponešto pozitivno, a što očekuju već desetljećima, moglo dogoditi prošle godine. U ljeto prošle godine posebni papin izaslanik za Međugorje nadbiskup Varšave-Prage Henryk Hoser, baš nekako o blagdanu Velike Gospe, izjavio je za poljsku Katoličku informativnu agenciju da bi papa mogao, možda već do kraja godine priznati prva ukazanja Gospe u Međugorju.

Sumnjičavost ne čudi 

Ta prva ukazanja (ili »ukazanja« za one koji ne vjeruju u njihovu istinitost i za one koji naprosto ne vjeruju) dogodila su se 24. lipnja 1981. godine, ali obilježavaju se 25. lipnja. Već ona su izvor prvoga spora s Mostarsko-duvanjskom biskupijom koja od početka tvrdi da ukazanja nisu istinita. Naime, 25. lipnja svih šestero djece, u dobi od 10 do 17 godina, kasnije nazvanih »vidioci«, prvi se put okupilo zajedno, dok barem njih dvoje nije bilo na mjestu navodnog ukazanja večer prije. Razdoblje »prvih ukazanja« odnosi se na prvih sedam ukazanja. No, bez obzira na Hoserove najave nije se dogodilo ništa, status Međugorja kao marijanskog svetišta ostao je nepromijenjen.

Mogućnost priznanja prvih ukazanja na temelju izvještaja koji je sastavilo povjerenstvo kojemu je predsjedavao kardinal Camillo Ruini. To je povjerenstvo formirao papa Benedikt XVI., a svoj je zgotovljen izvještaj dostavilo papi Franji. U tom se izvještaju navodi da istragu o prvim ukazanjima, u vrijeme kada su vidioci još bili djeca ili adolescenti, treba nastaviti, a dio izvještaja koji se odnosi na kasnija, posebno na aktualna ukazanja je prema njima itekako sumnjičav. Ta sumnjičavost nikoga ne treba čuditi. Tko vjeruje vidiocima, vjeruje u to da se Gospa njima ukazala ukupno više od 48.000 puta. Interesantni su slučajevi Mirjane Dragičević Soldo, Ivanke Ivanović Elez i Jakova Čole, najmlađe među njih šestero, godine 1981. imao je tek deset godina. Njima se kao i ostalima, Gospa, kako tvrde, ukazivala svakodnevno i to Mirjani Dragičević do 25. prosinca 1982. godine, Ivanki Ivanković do 7. svibnja 1985. godine, a Jakovu Čoli do 12. rujna 1998. godine.

Frekventnost ukazanja 

Nakon toga ukazuje im se jednom godišnje, svakome uvijek na isti datum (Dragičević Soldo na rođendan, Ivanović Elez na obljetnicu ukazanja, i to objema od 1995. godine, a Čoli na Božić po gregorijanskom kalendaru od 1998. godine) iz čega se, uz ostalo, može zaključiti da Gospa vodi računa o kalendaru i prestupnim godinama. Ostali vidioci Vicka Ivanović, Ivan Dragićević i Ivanki Pavlović tvrde da im se Gospa i dalje ukazuje svakodnevno. Inače, troje koje tvrde da imaju svakodnevna ukazanja više ne žive u Međugorju, a u prvih nekoliko godina postojanja »međugorskog fenomena« javilo se oko 120 djece i mladih koji su tvrdili da im se ukazala Gospa.

O toj frekventnosti Gospinih ukazanja i susreta s vidiocima izjasnio se i papa Franjo i to u svibnju prošle godine prilikom povratka iz Fatime gdje je obilježena stota obljetnica ukazanja, a tom je prigodom Franjo proglasio svetima Francisca de Jesus Marta i njegovu sestru Jacintu de Jesus Martu, dvoje od troje pastira koji su ugledali Gospu u proljeće 1917. godine (za treću vidjelicu Luciju de Jesus Rosa dos Santos preminulu 2005. vodi se postupak proglašenja svetom). Posebno se osvrnuo na »aktualna ukazanja« i kazao »ja sam osobno ‘zločestiji’, ja više volim Gospu koja je majka, naša majka, a ne gospu koja je šefica poštanskog ureda, koja svakoga dana šalje poruku u ‘to i to’ vrijeme. To nije Isusova mama. I ta navodna ukazanja nemaju toliku vrijednost. I to kažem kao osobno mišljenje. Ali tko misli da Gospa kaže: ‘dođite sutra u to vrijeme i dat ću poruku tom vidiocu’, ne«.

Franjo je o tom fenomenu Gospe kao poštarice govorio i u intervjuu objavljeno u veljači prošle godine u dnevniku L’Osservatore Romano i u tom je razgovoru govorio o tome koliko je važna pobožnost prema »istinskoj Gospi«.

– Ne Gospi, upraviteljici poštanskog ureda koja svakoga dana šalje različito pismo govoreći »djeco moja, radite ovo«, a onda sljedeći dan »činite ovo drugo«. Ne, nije to Gospa. Prava je Gospa ona koja rađa Isusa u našim srcima, a to je Majka. Ova moda: Gospa kao super-zvijezda, kao protagonistica koja sebe stavlja u središte, nije katolička, govorio je Bergoglio.

Što se izvještaja Ruinijeva povjerenstva tiče, o njemu još raspravlja Kongregacija za nauk vjere. Bergoglia je po svemu sudeći dopalo da priču o »međugorskom fenomenu« kao papa okonča. Očito je da je zainteresiran za Međugorje jer nakon što je prošle godine Hosera imenovao posebnim izaslanikom za župu Međugorje, i nakon što je Hoseru ta pastoralna služba istekla, koncem svibnja ove godine imenovao ga je apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorije i to na neodređeno vrijeme i »ad nutum Sanctae Sedis« (na raspolaganju Svetoj Stolici). Hoserov je zadatak osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice i hodočasnika, a služba je isključivo pastoralne naravi.

Međugorski fenomen 

Koncem srpnja ponovo se oglasio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i ponovio da je »stajalište ovoga Ordinarijata kroz sve ovo vrijeme bilo jasno i odlučno: nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije«. Perić nema dvojbi ni oko prvih dana ukazanja i ona su za njega također nevjerodostojna. Biskup Perić u odbacivanju tvrdnje da su ukazanja u Međugorju već više od četvrt stoljeća zapravo slijedi liniju koju je zacrtao njegov prethodnik biskup Pavao Žanić.

I Hoser, i Kongregacija za nauk vjere, i Bergoglio će morati razmotriti ono što piše Perić, a to je da su »dokazi protiv istinitosti ‘ukazanja’ kudikamo uvjerljiviji nego pogolema propaganda trgovačka, ekonomska, financijska, graditeljska, tiskarska, imovinska, turistička, parapsihološka koja podupire, promiče i popularizira ovaj – u osnovi na neistinama i izmišljotinama utemeljen – fenomen«.