Slučaj Žalac

Stručnjaci o moralnoj odgovornosti vladajućih: ‘Blago ministrima, ima im tko oprostiti grijehe’

Bojana Mrvoš Pavić

Oni koji rade kao ministri i služe narodu trebali bi pokazati da doista taj narod i poštuju, da su oličenje, ili se barem trude biti oličenje najboljeg. Međutim, oni krše pozitivne zakone svoje države, koje i pišu,  ističe Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti



ZAGREB Ministrica Gabrijela Žalac svom je šefu, premijeru Andreju Plenkoviću, dala mandat na raspolaganje iz, kako je sama rekla, »moralnih i svih drugih razloga«. Sa stručnjacima smo razgovarali o tome kako je moguće da itko, a posebno predstavnici vlasti, konačni sud o svojoj moralnoj odgovornosti, za koju kažu da ju osjećaju, prepuštaju nekom drugom, umjesto da snose posljedice neodgovornosti. Ima li za obične građane te više sile, kao u Vladi, koja će ih riješiti moralne boli, i oprostiti im grijehe?


– Ministrica je dala mandat na raspolaganje, premijer je procijenio da problem s vozačkom dozvolom nije tako strašan, pa ni problem onda više nije njena odgovornost. To je igrokaz. Oni koji rade kao ministri i služe narodu trebali bi pokazati da doista taj narod i poštuju, da su oličenje, ili se barem trude biti oličenje najboljeg. Međutim, oni krše pozitivne zakone svoje države, koje i pišu. Građani snose posljedice i za najmanje greške koje učine, opraštanja tu nema – ističe prof. dr.sc. Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti.


»Ublažavanje« štete


Kod nas je uobičajeno da se, dodaje, »ublažava« šteta.


– Kad je šteta napravljena, ne može ju se ublažiti niti umanjiti nego za nju treba snositi odgovornost– zaključuje profesorica. – Švedska ministrica Aida Hadžialić je zbog dvije čaše vina podnijela ostavku, a kod nas vlada princip ‘brigo moja, prijeđi na drugoga’. Nema tu nikakvog morala – kaže nezavisni saborski zastupnik Bojan Glavašević, dok splitska psihologinja Mirjana Nazor napominje kako se često razbacujemo pojmom »moralne odgovornosti«, a da uopće nismo upoznati s tim što ona zapravo znači.

– Čini se da mi nismo načisto s tim što bi to zapravo bila moralna odgovornost. Igramo se s tim pojmom, a ne znamo njegov sadržaj niti imamo primjere koji nas moralnoj odgovornosti mogu učiti. Možda uspijemo za deset, dvadeset godina shvatiti o čemu se zapravo radi. Sad ne shvaćamo, čemu je razlog općedruštvena klima, napominje psihologinja.


Sram i savjest


Krešimir Petković, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti koji, između ostalih, predaje na kolegijima Politička etika i Država i nasilje, ističe kako emocijske kategorije poput srama; moralne poput savjesti i političke poput odgovornosti – načelno mogu biti kolektivne, ali u kontekstu liberalnog društva i »slučaja Žalac« koji je povod za raspravu, one su individualne.


– Ne mogu se, dakle, delegirati ili razriješiti blagoslovom. Sram nastavlja peći, savjest tinjati, a odgovornost ili njezin izostanak povezani su s političkim posljedicama. Odluka je na pojedincu. Ne slažem se, međutim, s konstatacijom da je samo neopoziva ostavka pokazatelj odgovornosti, savjesti i srama. Postoje prijestupi različite razine i u različitim sferama, i barem prema mojem shvaćanju ne povlače svi obvezu ostavke s dužnosti, koliko god da se, suprotno povijesnim praksama slabo ograničene moći vlastodržaca, danas drži da oni trebaju biti primjer pojačane odgovornosti, i činjenice da su njihovi postupci pod posebnom lupom medija i javnosti. Šef ministrice Žalac je procijenio da nepopuštanje medijskom pritisku neće biti toliki politički trošak koliko inzistiranje na ostavci što, dakako, može odnijeti koji glas onih građana koji smatraju da viši standardi odgovornosti u ovom slučaju nisu zadovoljeni – ističe Petković.