Crkva bez državnog nadzora

Što zapravo stoji u Vatikanskim ugovorima potpisanima 1997. i 1998., i mogu li se raskinuti

Zdenko Duka

Katolička crkva je oslobođena poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća, a nije obavezna niti podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju



ZAGREB Obilata financijska potpora koju hrvatski građani plaćaju Katoličkoj crkvi proizlazi iz četiri vatikanska ugovora koja je u ime Hrvatske, za vrijeme Vlade Zlatka Mateše, potpisao (sada pokojni) Jure Radić, ondašnji potpredsjednik Vlade RH i predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama.


Tri ugovora bila su ratificirana 1997. a četvrti ugovor 1998. godine. Procjenjuje se da Hrvatska ukupno godišnje za Crkvu izdvaja oko 600 milijuna kuna. Prvi je bio potpisan Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; zatim Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi RH; pa treći Ugovor o pravnim pitanjima i četvrti Ugovor o gospodarskim pitanjima.


Kršćanska etika


Ugovor o odgoju i kulturi donosi načela o nastavi vjeronauka u javnim školama i predškolskim ustanovama, uz opće načelo, da su roditelji prvi nadležni za odgoj djece. U njemu se jamči nastava vjeronauka »kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta«.U 1. članku stoji da će »odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike.«

Katoličkoj crkvi priznaje se pravo osnivanja predškolskih ustanova i škola bilo kojeg stupnja, te pravo upravljanja tim školama prema zakonima kanonskog prava, hrvatskog državnog zakonodavstva i Ugovora o odgoju i kulturi.




Temeljem ugovora Katolička crkva ima pravo pristupa državnim sredstvima javnog priopćavanja, te pravo osnivanja i djelovanja vlastitih radiopostaja i televizije. U uvodu svakog od ugovora označuje se njihova glavna svrha. To je određivanje pravnog okvira između Katoličke crkve i RH, uređivanje odnosa između Katoličke crkve i RH na području kulture i odgoja, zatim uređenje dušobrižničke skrbi za vjernike katolike, pripadnike oružanih snaga i redarstvenih snaga i osiguranje pastoralnog djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj. Za Svetu Stolicu su pravni temelji za te ugovore dokumenti Drugog Vatikanskog koncila i odredbe kanonskog prava, a za Hrvatsku je to Ustav.


Ovim ugovorima Hrvatska se obvezala financijski podupirati Katoličku crkvu. Prema ugovoru o gospodarskim pitanjima godišnje se u prosjeku za naknade, odnosno plaće klera, za karitativnu djelatnost i obrazovanje svećenika, izdvaja oko 280 milijuna kuna. Osim toga, Crkva dobije najmanje oko 200 milijuna kuna za plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama, a financira se Katolički bogoslovni fakultet i njegovi područni studiji te instituti. Crkva u prosjeku godišnje dobije i oko 60 milijuna kuna za zaštitu crkvi koje su spomenik kulture.


Država iz proračuna financira i Vojni ordinarijat na zagrebačkom Ksaveru. Za plaće i materijalne rashode Ordinarijata troši se godišnje u prosjeku 11 milijuna kuna. Prema ugovoru o dušebrižništvu katoličkih vjernika u Ministarstvu unutarnjih poslova, za plaće i donacije u MUP-u te za hodočašća policajaca izdvaja se godišnje oko 3,5 milijuna kuna, tu su još i naknade prema ugovoru o dušebrižništvu u bolnicama i domovima socijalne skrbi za što se godišnje izdvaja u prosjeku 1,3 milijuna kuna.



Naravno, ugovore sa Svetom Stolicom nije moguće jednostavno prekinuti. U članku 15. Ugovora između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima koji je potpisan u Zagrebu 9. listopada 1998. u stavku 2. kaže: »Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor i da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.«



Nacionalizacija


Putem Vatikanskih ugovora, na izvjesni način je Katolička crkva zapravo plaćena državna služba, samo, naravno, bez državnog nadzora. Ona je oslobođena poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća.


Crkva nije obavezna podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju. Hrvatska nema ugovor samo sa Svetom Stolicom, nego sa svim većim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, jedino što ti drugi ugovori nisu predmet međunarodnog prava. Sve ostale vjerske zajednice, srpska pravoslavna, židovska i islamska zajedno dobiju oko 20 milijuna kuna godišnje. Crkva je posjedovala velik broj nekretnina koje su nacionalizirane i konfiscirane od 1945. godine pa nadalje i država bi te nekretnine ili trebala vratiti, kompenzirati nekim drugima ili pak zbog toga Crkvi isplatiti novčane naknade. To jasno stoji u Ugovoru o gospodarskim pitanjima, a dobar dio toga ostao je nevraćen i neplaćen.


U Ugovoru o gospodarskim pitanjima u članku 2, stavak 1c, stoji: »U želji da financiranje Katoličke crkve bude uređeno na suvremen i djelotvoran način, u skladu s demokratskim društvenim ustrojem, Republika Hrvatska se obvezuje da će, između ostaloga, »isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena«. A to će ona učiniti, ukoliko ne uspije Katoličkoj crkvi vratiti imovinu, »koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama« (2.1a), odnosno ukoliko Država ne nađe »odgovarajuću zamjenu za dio dobara koja nije moguće vratiti« (2.1b)