RIJEKA Nakon Pule, Vilibor Sinčić i Ivan Pernar obratili su se javnosti i ispred glavnog ulaza u riječko brodogradilište »3. maj«. Njima se pridružio i vlasnik kooperantske tvrtke Emont, Aljo Bećirović, koji je pred okupljenim novinarima u očaju posvjedočio da su mu za obavljene radove u »3. maju« zadnje fakture isplaćene za svibanj prošle godine, dakle, prije gotovo osam mjeseci.

Bećirović je kazao kako je kooperant »3. maja« već 17 godina, da ne pamti ovako lošu situaciju sa plaćanjem, ali i konstantnim »zavlačenjem« lažnim obećanjima. Dodao je i da je nekada upošljavao dvadeset i pet, sada – veli – ima tek šest do sedam ljudi.

Bećirović je svjedočio i kako je prisiljen, da održi koliko-toliko glavu iznad vode, prisiljen uzimati kredite za likvidnost svoje tvrtke. Progovorio je ovaj kooperant i o, prema njegovim navodima, potpuno potčinjenoj ulozi radnika i šefova iz »3. maja« naspram »centrale« u Puli te o strahu od otkaza i šutnji koja je zavladala riječkom brodogradilištem.

Čelnik Živog zida Velibor Sinčić zato je pozvao radnike i građane da ne šute jer je, istaknuo je, »šutnja i dovela do propadanja«.

Sinčić, Pernar i njihov saborski kolega Branimir Bunjac vrlo su jasno poručili kako se Živi zid zalaže za državni intervencionizam u brodogradnji, toj  još jedinoj preživjeloj industrijskoj grani u Hrvatskoj, ali koja ima i oduvijek je imala perspektivu, kako su istakli.

Bunjac je istaknuo kako je brodogradnja »još jedna žrtva ulaska Hrvatske u Europsku uniju«, a Sinčić smatra nepojmljivom i još jednim dokazom nedostatka suvereniteta naše države situaciju u kojoj domaća brodogradnja, koja je na koljenima, sada mora čekati da joj Europska komisija i birokrati iz Bruxellesa odobre kredit dok je istovremeno ta ista EU, dodao je Sinčić, pogodovala nekim svojim brodogradilištima.

Prozvao je predsjednik Živog zida Vladu i premijera Andreja Pleknovića uputivši mu pitanje – zašto se čekalo dosad, kad je voda već prešla preko grla, pa da se pokrene proces pred Europskom komisijom, tim više što su financijska izvješća o poslovanju Uljanik grupe za 2015. i 2016. godinu svjedočila da ova brodograđevna grupacija ima velikih financijskih problema.

U Živom zidu kažu da hrvatska brodogradnja, očito je, ne može preživjeti bez državnih subvencija i zato se i zalažu za državni intervencionizam, ali uz jednu pametnu i promišljenu poslovnu politiku kroz definirani strateški plan.

Na konferenciji za novinare spomenuta je i dvadesetak godina stara ideja o objedinjavanju svih domaćih brodogradilišta, a Sinčić je istaknuo i da bi trebalo napraviti reviziju privatizacije domaćih škverova jer je neshvatljivo,  što je opetovano ponovio u Rijeci Branimir Bunjac, da jedna tvrtka sa temeljnim kapitalom od 20.000 kuna dobije splitsko brodogradilište,  resurs vrijedan milijarde kuna.

Sinčić je apostrofirao i kako Hrvatska mora osigurati kreditno praćenje proizvodnje u brodogradilištima, kroz domaće banke.