Zločin kao navika

STRUČNJACI O ZLOČINU NA PAGU ‘Podivljali smo kao društvo, stvorili smo sustav u kojem je sve dopušteno’

Bojana Mrvoš Pavić

Dino Stanin/PIXSELL

Dino Stanin/PIXSELL

Sustav je od hrvatskog društva stvorio plodno tlo za zločine i sve oblike devijantnosti, jer šalje poruku da adekvatne kazne nema. Ako se ne reagira, zločin postaje »navika«, kaže sociolog Matić



ZAGREB Podivljali smo kao društvo, u kojem sve postaje dopušteno, vrijednosni je sustav u potpunosti urušen, a ljudi postaju emocionalno hendikepirani – stav je stručnjaka s kojima smo razgovarali o tome buja li nasilje u Hrvatskoj, ili se o tome samo više piše i govori. Mediji, smatra sociolog Renato Matić, pažnju moraju usmjeriti, prije svega, na pitanje tko je odgovoran za propuste, primjerice zašto što su jučer nastradala djeca boravila u toj obitelji, makar je ona bila u sustavu socijalne skrbi.


– Sustav je od hrvatskog društva stvorio plodno tlo za zločine i sve oblike devijantnosti, jer šalje poruku da adekvatne kazne nema. Ako se ne reagira, zločin postaje ‘navika’«, kaže sociolog. Država zločin mora adekvatno kažnjavati, svakog nasilnika uplašiti, a ne godinu dana govoriti o njegovim ljudskim pravima, zaključuje.


Promjene nagore


»Nasilnici, koji nisu toga dostojni, zauzimaju prevelik, udarni medijski prostor jer unatrag dva desetljeća vlada medijska logika prema kojoj ljudi uživaju čitajući takve vijesti«, smatra Matić, profesor na Hrvatskim studijima. Naravno, napominje, da o svemu mediji moraju izvijestiti, no ne na način da publiku svakodnevno time »hrane«.




»Pozornost treba usmjeriti na pitanje tko je odgovoran, i je li bilo propusta. Ako je netko preuzeo vlast, onda je preuzeo i odgovornost. Propust se može dogoditi jednom, ali je nakon toga potrebno poduzeti sve da se ne ponovi. Sustav ima problem u ekipiranosti, u ovlastima, kao i u protokolima. Ne može odgovor vlasti biti da je sve učinjeno po protokolu – to znači da protokol ne valja i da ga treba mijenjati! Za to nisu odgovorni ljudi u socijalnoj službi, nego vrh vlasti, od početka do kraja«, napominje Matić. U devet od deset slučajeva poput ovoga na Pagu, kaže, unaprijed se znalo što se događa, odnosno moglo se pretpostaviti da će se nešto loše dogoditi.


Psihologinja Mirjana Krizmanić također ne misli da nasilja ima više nego prije, već da se o njemu više govori i piše. »Nadam sa samo da te informacije onda nekog drugog mogu spasiti ili zaštititi, jer će neka majka možda razmisliti da li problematičnom ocu djecu ostaviti na skrb, da će neka supruga muža alkoholičara uspjeti dovesti na tretman i slično«, ističe Krizmanić. Ne može, kaže, Centar za socijalnu skrb doći u neku obitelj ako prethodno nije obaviješten o problemima.


Krivac za sve što se događa, smatra psihologinja, jest klima u društvu – previše se toga tolerira. »Ljudi na visokim položajima imaju mrlje, grijehe iz prošlosti, i umjesto da se takve stvari kažnjava, njih se tolerira, i čitavo se društvo time mijenja nagore«, ističe. Komentirajući i slučajeve vršnjačkog nasilja, napominje kako su i roditelji nekad bili puno stroži, danas su nezainteresirani i popustljivi. »A moraju se puno baviti svojom djecom, pričati s njima. Društvo je podivljalo, nitko se više pristojno ne odnosi prema drugome. Odgoj u kojem ćemo dijete učiti uljudnome ponašanju baza je zdravog društva. Jer, čim nestane uljudnog ponašanja, obaveze da se tako ponašamo, van izbijaju agresivni impulsi, svatko smije sve i čini sve što mu je volja«,zaključuje psihologinja Krizmanić.


Nestaju vrijednosti


Pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti klinike Vrapče, psihijatar Ante Bagarić napominje da se društvo nesumnjivo destruira, i tradicionalne vrijednosti, koje su čuvale zajednicu, sve više nestaju. »S druge pak strane nismo naučili ništa novo, i zato u društvu vladaju destruktivne sile. Vladajući sloj namjerno razvija te sile kako bi lakše vladao, što ima kobne posljedice po ljude, koji su izmanipulirani. Ovakvo nešto, kao što se dogodilo na Pagu, mogu učiniti samo ljudi čiji su emocionalni kapaciteti skršeni, uništeni«, napominje psihijatar.


Na pitanje odgajamo li, kao roditelji, i sustav općenito, djecu na dobar način, kako bi razlikovala dobro od zla, i jednog dana kao odrasli ljudi ne činila zločine, odgovara kako se djeci pristupa kao da ništa ne razumiju, a s druge im se strane na leđa stavlja teret koji ona ne mogu nositi. »Često prava djece idu na njihovu štetu, jer djeci treba struktura, autoritet, radi vlastitog razvoja. Obitelj se u zadnjih pedeset godina promijenila koliko nije u pet tisuća godina prije. To nije lako izdržati«, kaže Bagarić.