Najjača oporbena stranka

RUŠENJE SVIH MOSTOVA Bernardićev SDP ponaša se kao stranka koja se zapravo ne želi vratiti na vlast

Zlatko Crnčec

SDP-ovi problemi koji su danas tako naglo izbili na površinu postoje već dugo, jer je i Bernardićev prethodnik Milanović više volio citirati Economist nego se baviti konkretnim problemima jedne postkomunističke, zaostale, korumpirane i kaotične zemlje

Kako trenutno funkcionira SDP, još uvijek najjača oporbena stranka u državi, može se vidjeti i iz onoga što se prije dva dana događalo u Saboru. Naime, Most je uspio iznuditi tematsku sjednicu saborskog Odbora za pomorstvo i promet o davanju koncesije za zadarsku Luku Gaženica jednoj stranoj tvrtki. Hrvatska je za tu Luku i pristupnu cestu do nje, takozvanu Kalmetinu, dosad izdvojila 2,2 milijarde kuna, što je više nego što će nas koštati famozni Pelješki most. Pa je na sjednici mostovac Miro Bulj stao tvrditi da se radi o mutnim poslovima s koncesijama i potkoncesijama kroz koje se za sitniš iznajmljuje državna imovina, dok su HDZ-ovci branili ishod međunarodnog natječaja kao najbolje rješenje za gospodarski napredak sjeverne Dalmacije. Nije ovdje toliko čak ni bitno tko je od njih u pravu. Puno je čudnije da SDP, odnosno zastupnici ove stranke nisu imali što reći o ovoj temi. Jedini koji je na sjednicu došao, izašao je nakon pola sata, a ostali se nisu udostojili ni potegnuti do Sabora koji trenutno ne zasjeda. Sudbina državne imovine vrijedne 2,2 milijarde kuna uopće ih nije zanimala. Medutim, nakon samo desetak minuta po završetku ovo tematske sjednice jedan je član predsjedništva u istoj zgradi Sabora održao konferenciju za novinare kako bi upozorio na navodnu planetarnu zavjeru kršćanskih fundamentalista. Između konkretne teme teške nekoliko milijardi naših kuna i apstraktne teme o uroti kršćanskih radikala, svaki će zastupnik SDP-a u pravilu uvijek izabrati ovu drugu.

To je temeljni problem ove stranke, koji je sada naglašen načinom vođenja u zadnjih godinu i pol dana, otkako je s njenog čela otišao Zoran Milanović. I Milanović je više volio citirati Economist nego se baviti konkretnim problemima u jednoj postkomunističkoj, zaostaloj, korumpiranoj i kaotičnoj zemlji, a kojoj je četiri godine bio na čelu. Znači, SDP-ovi problemi koji su danas tako naglo izbili na površinu postoje već dugo.


Milanović otvorio sukob s IDS-om


Problem je možda samo u dnevnopolitičkoj taktici, a ne u strategiji. Recimo, prošlotjedne izjave predsjednika stranke Davora Bernardića iz Umaga gdje je rekao da je »IDS HDZ-u omogućio tihu okupacije Istre« i time otvorio sukob s ovom strankom, potencijalnim koalicijskim partnerom nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Odnosi SDP-a i IDS-a daleko su od idiličnih već dugo vremena, a sukob je izbio i prije nekoliko godina, kada su Milanović i njegovo predsjedništvo odlučili raspustiti istarsku organizaciju stranke. Tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić burno je reagirao optuživši Milanovića da želi politički destabilizirati Istru. A koliki je utjecaj IDS-a na istarski SDP najbolje govori izjava jednog člana vodstva socijaldemokrata kada se prije nekoliko godina prebrojavalo koliko pristaša u Glavnom odboru ima Milanović, a koliko Slavko Linić kojeg je ovaj želio izbaciti iz stranke.


– Iz Istre dolazi pet članova Glavnog odbora SDP-a. Tri kontrolira Milanović, a dva – Jakovčić, rekao je taj član vodstva stranke.




Međutim, kako je za političku utakmicu s IDS-om na njihovom terenu ipak potreban puno veći politički angažman od raspuštanja županijske organizacije, situacija je ostala kakva je bila. Sada je Bernardić ponovo otvorio front prema IDS-u. Ovaj put puno tvrđi i nije baš jasno zbog čega se sada upustio u nešto takvo. Posebno zbog činjenice da je osim po IDS-ovcima opleo i po ostalim oporbenim strankama. Pa je tako za takozvanu Amsterdamsku koaliciju (zasad još samo suradnju IDS-a, GLAS-a i stranke Pametno) rekao da su se »na Istanbulskoj konvenciji razotkrili mnogi, prije svega oni koji su bili spremni podržati Andreja Plenkovića u naumu da je falsificira«. Otvorio je i sukob s Mostom rekavši da se »potvrdilo ono o što se već dugo špekulira, Most je jednako Crkva, odnosno klerikalna desnica«.


Svoje je napade na oporbu Bernardić ponovio i u svojem e-mailu koji je uputio članovima stranke. Nikome nije do kraja jasno zbog čega je Bernardić sada krenuo u napad na oporbu i time praktički ostavio stranku bez mogućih koalicijskih partnera. Naime, i predsjednik HSS-a Krešo Beljak, jedine oporbene stranke koja je izbjegla Bernardićev napad, nije baš prezadovoljan ovakvim istupom čelnika SDP-a. Jedino objašnjenje koje se može čuti i od vodstva SDP-a i od oporbenih čelnika jest to da Bernardić moguće radi prostor za veliku koaliciju s HDZ-om. Iako zapravo sam Bernardić optužuje prestale oporbenjaka baš za to – za prikrivenu suradnju s vladajućom strankom.


 Malo su »protiv«, malo »za«


Nije to jedini problem koji SDP trenutnu ima. Prošlog je vikenda Glavni odbor donio odluku da se iz stranke izbaci nekadašnjeg člana predsjedništva i nekadašnjeg ministra Miranda Mrsića. Iako je stvarni razlog njegov dugogodišnji sukob s Bernardićem, kao povod je iskorišten Mrsićev zakonski prijedlog o penaliziranju poslodavaca koji nove zaposlenike primaju isključivo na određeno razdoblje. Iako je istina da Mrsić nije iskoordinirao svoj prijedlog s vodstvom stranke, on se ipak odlučio baviti konkretnim problemom u Hrvatskoj – činjenicom da je posao na neodređeno u ovoj zemljii postao puno više izuzetak nego pravilo. I nakon svega je izbačen odlukom Glavnog odbora koja je donesena s točno rubnom kvorumom. U prostoriji gdje se glasovalo bilo je 52 od ukupno 103 člana ovog tijela SDP-a. Kako se došlo do ovih brojki isto nije previše jasno.


Kao što nije bila jasna ni taktika SDP-a vezano za Istanbulsku konvenciju, zbog koje je u jednom trenutku izgledalo da bi socijaldemokrati zajedno s desnim krilom HDZ-a mogli onemogućiti ratifikaciju tog dokumenta. Na kraju je stranka promijenila poziciju i najavila glasovanje za ratifikaciju Deklaracije bez obzira na interpretativnu izjavu. Ali s jednom razlikom u odnosu i na HDZ i na ostatak oporbe koji tvrde da u tom dokumentu nema govora o rodnoj ideologiji i da su taj problem izmislile konzervativne udruge. Naime, predsjednik SDP-a smatra da Istanbulska konvencija ipak sadrži dio koji se odnosi na zaštitu ljudi koji su drugačiji po svom rodnom opredjeljenju. Budući da do ratifikacije ima još barem desetak dana, nije nemoguće da se politička pozicija SDP-a o ovom dokumentu još jednom promijeni.


Sličan je pristup SDP imao o temi nabave borbenih zrakoplova. Prvo su bili za, pa su bili protiv, pa opet za. Pa su bili protiv izraelskih F16. Ali samo neki, budući da je Igor Dragovan njihov član saborskog Odbora za obranu glasovao za kupovinu više desetljeća starih izraelskih zrakoplova. Zanimanje političke javnosti izazvalo je i nedavno imenovanje nekadašnjeg prvog čovjeka GONG-a Dragana Zelića za izvršnog tajnika SDP-a zaduženog za politički sustav, informiranje i edukaciju. GONG je vjerojatno najjača nevladina organizacija u Hrvatskoj, uz naravno U ime obitelji, koja se bavi političkim i društvenim problemima. Na stranu sada kako je moguće da se netko odmah po učlanjenju u neku stranu imenuje njenim visokim dužnosnikom i dobije zaposlenje u stranačkoj kvoti. Puno je signifikantnije da je na visoku u dužnost u SDP-u izabran bivši viđeni NGO-vac. Naime, izborom tema kojima se bavi, SDP sve više sliči nevladinoj udruzi koja se bavi pravima raznih manjina, pa i onih najmanjih, nego političkoj stranci koja ima ambicije za dvije i pol godine dobiti mandat za vođenje zemlje.