Sutra je dan odluke

Pred odluku o stečaju 3. maja zaziva se čudo: ‘Ostala je još ta jedna mala slamka spasa…

Orjana Antešić

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Otvori li se stečaj, na stečajnom upravitelju bit će zadatak da, uvjetno rečeno, raščisti sve ormare od zaostalih kostura i napravi točan presjek stanja svih tražbina i imovine »3. maja«. Upravo je stanje imovine »3. maja« nešto što i najviše brine jer je, ili riječ o pomorskom dobru, ili su te nekretnine već opterećene hipotekom...



RIJEKA – Na Trgovačkom sudu u Rijeci sutra će se održati ročište za riječko brodogradilište. Osim ako ne dogodi se čudo, 5. lipanj ostat će zapamćen kao dan kada je »3. maj«, taj posljednji bastion nekadašnje riječke industrije i simbol grada, otišao u stečaj.


Teško je i pomisliti da bi to ujedno mogao biti kraj gradnje brodova u Rijeci, da više neće biti onih subota, otvorenih trećemajskih vrata i zvučnih sirena koje su pratile porinuća brodova s navoza na Kantridi. Šanse da se ovakav poražavajući rasplet ne obistini prilično su male. Svi dionici u stečajnom postupku morat će iskazati puno htijenja i, podjednako tako, uložiti puno truda da bi »3. maj«, ili barem jedan njegov dio, izvukao iz gliba. To se poglavito odnosi na državu koja će, kao najveći vjerovnik, imati presudnu ulogu kod trasiranja pravca samog stečaja i donošenja odluka u samom postupku.


Ipak, nije nemoguće da »3. maj« i gradnja brodova u Rijeci opstane iako je riječ o klasičnom brodogradilištu, s vrlo sporim obrtajem kapitala, a otegotna je činjenica i da su svi ugovori i poslovi raskinuti. Međutim, slamka spasa u »3. maju« postoji.


Moguća šansa?




To su poluzavršeni ili započeti brodovi, a govori se o četiri takve novogradnje koje su u igri – brod za prijevoz automobila, koji je završen blizu 80 posto, zatim tu su još dva samoiskrcavajuća bulka, od kojih je prvi u fazi opremanja, dok je drugi, oko 30 posto, tek započet na navozu te poluzavršeni tanker »Santiago«, na kojem ne bi smjelo biti hipoteka jer ga je »3. maj« gradio vlastitim novcima. Za svoje bivše novogradnje, samoiskrcavajuće bulkove, Kanađani su zainteresirani da ih završe i preuzmu u riječkom brodogradilištu, a na stol su stavili i konkretnu ponudu. Navodno za prvi brod, koji je u opremnom bazenu, nude između 32 i 35 milijuna dolara, ovisno o tome bi li se brod isporučio do ožujka ili lipnja iduće godine. Međutim, čeka se da Vlada odluči što će s tim brodovima, pa tako i ovom ponudom kanadske Algome, s obzirom na to da su svi brodovi, osim već spomenutog tankera »Santiago«, njezina hipotekarna imovina.


Otvori li stečajna sutkinja Ljiljana Ugrin stečaj nad riječkim brodogradilištem, čiji su računi već devet mjeseci u blokadi, pulski Uljanik prestaje biti vlasnik »3. maja«, čiju sudbinu onda kroje odredbe Stečajnog zakona. To znači da sve odluke prelaze u ruke samih vjerovnika brodogradilišta, stečajnog suca i upravitelja. Hoće li u tome biti više sreće za riječke navoze, teško je reći, sve ovisi koliko su za njihov spas zainteresirani u Banskim dvorima, koliko su voljni i kadri u tom pravcu »potegnuti«. Premda se vjerovnička potraživanja tek trebaju utvrditi, prilično je izvjesno da će, nakon što je platila 239 milijuna kuna na protestirana avansna i kreditna jamstva, država biti najveći pojedinačni vjerovnik u stečaju »3. maja«, a moguće je da će njezine institucije zbirno imati prevagu i Skupštini vjerovnika.


»Treći maj« i njegovih osamstotinjak radnika jedino je društvo iz Uljanik grupe koje je u stečajnom postupku završilo zbog nesposobnosti plaćanja, ali ne i prezaduženosti, kao što je to slučaj s pulskim brodogradilištem ili matičnim Uljanikom kojima su dubioze od nekoliko milijardi kuna poodavno pojele temeljni kapital tvrtke. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da »3. maj« praktički da i nema kreditnih zaduženja, tek nekih 55.000 kuna dugoročnih obveza.


Financijska bilanca​


Prema zadnjim dostupnim financijskim izvješćima s kojima je baratao i privremeni stečajni upravitelj »3. maja« Zdravko Čupković, kratkoročne obveze »3. maja« iznosile su 588 milijuna kuna, od čega se 154 milijuna kuna vodio kao dug dobavljačima. Doduše, u toj masi kratkoročnih obveza vodilo se i 244 milijuna kuna za primljene predujmove od kupaca, pa se može pretpostaviti da je najvećim dijelom riječ o avansima kanadskog brodovlasnika, koji je to u međuvremenu naplatio od banaka odnosno države.


Privremeni stečajni upravitelj pod kratkoročnu je imovinu »3. maja« zbrojio i 523 milijuna kuna pozajmica koje su otišle s druge strane, no teško da će se taj novac ikad uspjeti naplatiti. Da je direktorima »3. maja« za plaću od tridesetak tisuća kuna, koliko su navodno primali, bio u fokusu prvenstveno interes riječkog brodogradilišta, da nisu tako šakom i kapom dijelili novac riječkog škvera kako je to odgovaralo glavnim šefovima u Puli, »3. maj« ne bi došao u stanje potpune blokade iz koje se ne može izvući.


Otvori li se stečaj, na stečajnom upravitelju bit će zadatak da, uvjetno rečeno, raščisti sve ormare od zaostalih kostura i napravi točan presjek stanja svih tražbina i imovine »3. maja«. Upravo je stanje imovine »3. maja« nešto što i najviše brine jer je, ili riječ o pomorskom dobru, ili su te nekretnine već opterećene hipotekom, kao što je veliki kompleks zemljišta i samačkog hotela na Kantridi, na kojima razlučno pravo ima HBOR. Praktički, u pitanju su samo pokretnine – strojevi, oprema, materijal – ali je veliko pitanje koliko se izdašno mogu unovčiti. Doduše, tu je i tanker »Santiago«, no ide li se ta novogradnja prodavati u stanju u kojem jest teško da će se dobiti više od onog nego što vrijedi kao staro željezo.