Štrajk u Uljaniku i druge priče

Povjerenik Sindikata metalaca Đino Šverko o događajima u Uljaniku: Naše štrajkove ne može voditi ulica

Milan Pavlović

Pojedinci su porukama i putem društvenih mreža, dok je sastanak još trajao, dolijevali ulje na vatru i poručivali da su »Šverko i njegovi« protiv štrajka. To nije kolegijalno, niti je sindikalno, i zbog toga su predstavnici SMH napustili Štrajkaški odbor, odnosno distancirali se od pojedinaca koji su to činili. 



Burno je početkom ovog tjedna bilo iza zidina Uljanika. Uprava je polako gubila utrku s vremenom u kojoj je pokušavala sačuvati mir sa socijalnim partnerima do odobrenja potpore koja se s nestrpljenjem čekala iz Europske komisije i brodogradilište je bilo na samo korak od ulaska u štrajk.


Kakva je atmosfera prije početka najavljenog štrajka vladala među radnicima?


– Normalno je bilo da su ljudi koji nisu dobili plaću nezadovoljni i s te strane mi ih u potpunosti razumijemo, jer mi predstavljamo i te radnike koji su svoje nezadovoljstvo profilirali na način da u ponedjeljak ujutro dođu pred upravnu zgradu. Uprava je uvijek odgovorna za neisplatu plaće. Došli su tu samoorganizirano, jer možda više nisu imali strpljenja da nas sačekaju, međutim mi smo morali poštovati proceduru i zakonsku obavezu mirenja koja traje pet dana, a tek nakon toga smo mogli stupiti u industrijske akcije. Da tako nismo radili, poslodavac bi nam mogao ispostaviti račun za nanesenu štetu, što bi značilo zatvaranje sva tri sindikata koji u Uljaniku djeluju, a to si nismo smjeli dozvoliti.


Spontani prosvjed




Što se događalo nakon što ste saznali za odluku Europske komisije? Dojam je da su sindikati svojom neslogom djelomično odgovorni za ono što se događalo pred zgradom Uprave.


– Vijest o odluci EK-a nas je obradovala i značila je da možemo stati sa štrajkom, odnosno da će plaća leći u roku od 48 sati, jer je to jamstvo trebalo pretvoriti u novac preko banaka. Stav većine bio je da su radnici dovoljno informirani o tome i da za to nema potrebe. Štrajkaški odbor izvijestio je radnike i javnost o odluci, međutim, dio najogorčenijih okupio se pred Upravom i samoinicijativno krenuo u prosvjed. Pritom smo nakon davanja izjava medijima napadnuti i vrijeđani od najagresivnijih pojedinaca. Zbog tog spontanog prosvjeda na zahtjev nekolicine kolega iz Štrajkaškog odbora za 9.30 sati sam sazvao novi sastanak, kako bi još jednom razmotrili odluku i ponovno smo većinom glasova donijeli odluku da se štrajk »zamrzava« na 48 sati. Međutim, na tom sastanku se pokazalo da bi neki članovi Odbora htjeli malo podilaziti ljudima koji rade nešto što nije legalno i svoj image graditi jeftinim populizmom.


Pojedinci su porukama i putem društvenih mreža, dok je sastanak još trajao, dolijevali ulje na vatru i poručivali da su »Šverko i njegovi« protiv štrajka. To nije kolegijalno, niti je sindikalno, i zbog toga su predstavnici SMH napustili Štrajkaški odbor, odnosno distancirali se od pojedinaca koji su to činili. Znam da su ljudi koji su krenuli u prosvjed bili ljuti jer nisu dobili plaću, da imaju djecu koju trebaju hraniti i školovati i da, kao i svi mi, imaju razne druge financijske obaveze, ali kad se organizira štrajk u tako velikom društvu kao što je Uljanik, odgovornost je uvijek na onom tko ga organizira. Jednostavno rečeno, u organizaciji tako velikog štrajka odgovornost organizatora je golema i svatko tko misli drugačije je neozbiljan i neodgovoran.


Ružne uvrede


Prosvjedi su u oba dana krenuli s otoka, no u utorak su im se priključili pojedini aktivisti izvana. Kako to komentirate?


– Nezadovoljstvo je krenulo s otoka zato što su tamo najteža brodograđevna zanimanja i zato što su uvijek u povijesti štrajkovi kretali s otoka. Ovog tjedna bila je i 100. godišnjica velikog radničkog štrajka u Arsenalu i možda je taj događaj motivirao one aktiviste koji nemaju veze s Uljanikom da se umiješaju u priču i iskoriste priliku za samopromociju ili prikupljanje jeftinih političkih poena. Razumio bih i da su u onoj situaciji radnici među sobom izabrali jednog koji će biti predvodnik i artikulirati njihove stavove. Jednog od njih koji radi u Uljaniku, koji nije dobio plaću, koji je frustriran i koji je okupio i poveo one koji misle kao i on. Da netko, tko o Uljaniku i o onome što i kako se radi u njemu zna vrlo malo ili ništa, dođe s ulice među radnike, preuzme vođenje prosvjeda i prednjači u uvredama, ne samo da je nedopustivo, nego je i tužno.



Da bi se u program restrukturiranja krenulo i našao strateški partner, potrebno je donijeti odluku o dokapitalizaciji. Koliko su istinite glasine da postoji inicijativa da se taj plan na predstojećoj Skupštini na neki način opstruira?


– Vlada je od Uljanika tražila da donese sve odluke nužne za restrukturiranje, a jedna od njih je i dokapitalizacija koju bi Skupština trebala odobriti u veljači. Istina je da po društvenim mrežama kruži nekakva inicijativa kojom se poziva radnike dioničare da dođu na Skupštinu i masovnim dolaskom izvrše pritisak, međutim vjerujem da će prevladati razum i odluka biti donesena, jer bez nje i postupka restrukturiranja, kako je i sama ministrica Dalić kazala, Uljaniku prijeti likvidacija.



Predsjednik SMH Vedran Dragičević koji ima 61 godinu, dobar dio život proveo u brodogradnji i koji je došao da nas podrži u štrajku, doživio je da huškačica izvana poziva radnike neka buče i neka viču da se ne bi čulo »šta to staro g…. govori«. To je jako frustrirajuće i ružno, i time se nitko ne bi trebao ponositi. Isto tako, bilo je i onih među aktivistima koji su pljuvali prema nama, prema meni osobno gospođa za koju čujem da je u Gradskom vijeću. S kolegom Bulićem iz SIKD-a se puno puta ne slažem oko raznih stvari, ali ono što je on doživio je jednostavno sramotno. Čovjeku koji je 1967. godine došao u Uljanik i niz godina posvetio borbi za prava radnika, nije se dalo da govori, već je grubo izvrijeđan i istjeran iz brodogradilišta, što stvarno nikome ne služi na čast. Nama huškači izvana nisu potrebni, nama štrajkove ne može voditi ulica. Neka nas naši članovi smjene, neka mijenjaju sindikalne predstavnike ako s nama nisu zadovoljni, ali neka to čine radnici, a ne ulica.


Nezadovoljstvo neisplatom plaća pretvorilo se u pobunu protiv Uprave i njezinih planova za budućnost Uljanika. Smatrate li da je njihovo nezadovoljstvo opravdano?


– Prosvjednici su zahtijevali odlazak Uprave i slažem se da je ona djelomično odgovorna za situaciju u kojoj smo se našli. Svatko je odgovoran u mjeri svojih obaveza i ovlaštenja, uostalom da dio odgovornosti leži na Upravi, priznao je javno i njezin član Marinko Brgić. Međutim, Upravu ne može mijenjati ulica, jer je ona nije ni postavila. Sredinom travnja aktualnoj Upravi istječe mandat i vjerujem da će onda Nadzorni odbor i Skupština razgovarati kako je osvježiti, odnosno unijeti u nju svježu krv koja je neophodna kako bi se što kvalitetnije i bezbolnije prošlo kroz proces restrukturiranja i diverzifikacije koji nam predstoji.


Vlada će dići ruke


Ima li taj program alternativu?


– Bez obzira na sve što se događalo, sindikati su od poslodavaca zatražili da se ljudima koji su nelegalno obustavili rad u utorak zbog toga ne uskrati dnevnica i to je prihvaćeno. Mi time pokazujemo da ih nismo napustili, jer ih ni taj dan nismo napustili, samo smo poštovali proceduru i željeli da se sluša ono što smo dogovorili. Program restrukturiranja je pred nama i želimo da se ono dobro iskomunicira. Radnici se ne bi trebali zavesti i povesti za onima koji tvrde »vama to nije potrebno«, jer restrukturiranje je jedini izlaz iz ove situacije u kojoj se Uljanik našao.


Ne ulazeći u razloge, mi ne možemo vratiti ovih 96 milijuna eura, što znači da moramo ići u restrukturiranje, a da bismo išli u restrukturiranje, potreban nam je strateški partner. Nama je investitor nasušno potreban i ako on ne uđe u Uljanik, i Vlada će dići ruke od nas. Mi želimo da program restrukturiranja bude što kvalitetniji i što zainteresiraniji za brodogradnju, ali isto tako moramo biti svjesni da će investitor imati neke svoje zahtjeve i da ćemo morati biti spremni na neke ustupke. Važno nam je da je država kao partner koji daje sredstva ključan korektiv i jamac očuvanja brodogradnje.