Inspirativno

”Pojmovnik za novu eru”: Epoha rasta je iscrpljena, rješenje je – “odrast”

Boris Pavelić

Reuters

Reuters

Radovi 50-ak znanstvenika iz cijeloga svijeta, posvećenih gospodarskoj i životnoj alternativi, okupljeni su na jednome mjestu, tvoreći jednoga od brojnih rukavaca u moćnoj,  nažalost ne premoćnoj, rijeci suvremenoga globalnog ekološkog pokreta 



 Ukakofoniji destruktivnih i retrogradnih političkih slogana, poput notornoga ustaškog pozdrava, optužaba predsjednice Republike protiv nacionalnih manjina, ili Karamarkove paranoje da su »boljševizam i žal za Jugoslavijom svuda oko nas«, nezapaženo prolazi dobrodošao izdavački pothvat zagrebačke »Frakture«, koja je upravo objavila knjigu s, nadajmo se, velikim potencijalom: »Odrast – pojmovnik za novu eru«. 


Riječ je o prijevodu zbornika radova o »odrastu«, u Hrvatskoj gotovo nepoznatome političkom pojmu koji sažimlje sada već razrađen, znanstveno utemeljen i sve rašireniji ekološko-politički pokret koji zagovara široku, ambicioznu i borbenu alternativu ekonomskom rastu, tom samorazumljivom imperativu globaliziranoga svijeta koji održava nepravdu, produbljuje neravnopravnost i začinje ratove, a svijet vodi u ekološku propast, sve do istrebljenja života na Zemlji.


Ali sve se to može reći i jednostavnije: živite li u kući s vrtom, svjesni odgovornosti za okoliš, te podmirujete li bar dio potreba za hranom iz vlastite čiste proizvodnje, vi živite u skladu s »odrastom«, »odrastnik« ste, svjesno ili ne. Uostalom, stanovit dio starije i(li) srednje generacije ovdašnjih građana, živio je ili živi po načelu samoodrživosti, pa bi ih autori ovoga zbornika nazvali »odrastnicima«. Ako ste, pak, urbani tip, živite na asfaltu, ali žudite za tišinom, mirisom zemlje i plodovima vlastitih ruku, potencijalni ste »odrastnik«, pa ćete se, uz malo sreće, osloboditi terora onoga što je, u obličju urbanih džungli, čovjeku donio san o »raju« beskonačnog gospodarskog rasta. 


Grupa 22




Analize, pojmovna razlikovanja, novu terminologiju i suvremeni pogled na te stare ekološke teme nudi »Odrast – pojmovnik za novu eru«. Zbornik su uredili Giacomo D’Alisa, Federico Demaria i Giorgos Kallis, ekonomisti i ekolozi, a za Frakturu odvažno prevela Mirta Jambrović. Hrvatsko izdanje priredila komparatistica politike Danijela Dolenec i fizičar Mladen Domazet. Njih su dvoje aktivisti Grupe 22, koja se predstavlja kao »progresivna zeleno-lijeva istraživačka i zagovaračka organizacija predana razvijanju alternativnih modela društveno pravednih, demokratskih i materijalno održivih društava za 22. stoljeće«, ali i Instituta za političku ekologiju, koji, kako kaže, »radi na stvaranju ekološki održivog, pravednog i demokratskog društva«.



Hrvatskom riječju ‘odrast’ nastojimo što više zadržati upotrebni potenijal engleske riječi ‘degrowth’, od šok-efekta do kovanja raznih izvedenica«, objasnili su u predgovoru hrvatskome izdanju njegovi autori Danijela Dolenec i Mladen Domazet. Vjerojatno će trajno ostati tajnom tko je prvi autor izraza »odrast«, jer Mladen Domazet kaže kako je riječ prvi put čuo prije nekoliko godina na jednome okupljanju »Zelene akcije«, ali se ne sjeća od koga. U kovanici su »s jedne strane spojeni prefiks -od, koji, kao dio glagola, među ostalim izriče odvajanje, udaljavanje, odstranjivanje, izvršenje radnje do kraja (otpjevati, odglumiti) ili okončanje nekoga stanja (odbolovati, odvezati); te ‘rast’, kao ‘ekonomski rast’, ‘rast BDP-a’. ‘Odrast’ je, dakle, najprije udaljavanje od imperativa rasta«, objašnjavaju u predgovoru podrijetlo i prvo značenje termina. Ali, »odrast« ima i konotaciju tipičnu za hrvatski jezik, baš kao što francuski »decroissance«, pored »odrasta«, konotira »od-vjerovanje«: »odrast«, naime, sugerira »odrastanje kao sazrijevanje i zaustavljanje fizičkog rasta pojedinca. ‘Odrast’ za pojedinca, vjerujemo, sugerira i zrelost i shvaćanje vlastite uloge u prirodnom i društvenom okruženju«. Zanimljivo je, također, kako prevoditeljica Mirta Jambrović argumentira zašto je odabrala »odrastnik« umjesto, na primjer, »odrastovac«: »odrastnik« je izvela iz »beatnik«, jer »beat pokret« i »beatnici« sugeriraju otpor i subverziju, vrijednosti koje »odrast« svakako želi nasljedovati.



»Odrast – pojmovnik za novu eru« prvobitno je objavljen na engleskome, i dosad preveden na deset jezika. Riječ je o zborniku pedesetak znanstveno-popularnih tekstova koji, kako Domazet i Dolenec kažu na početku predogovora hrvatskome izdanju, »pokušavaju ocrtati temeljni pojmovni aparat za društvo drugačijeg od ovoga u kakvom živimo danas«. Ambiciozan cilj, ali i ne manje ambiciozan rezultat: radovi pedesetak znanstvenika iz cijeloga svijeta, posvećenih gospodarskoj i životnoj alternativi, okupljeni na jednome mjestu, tvoreći nešto poput temeljnoga udžbenika »odrasta«, jednoga od brojnih rukavaca u moćnoj – nažalost ne i premoćnoj – rijeci suvremenoga globalnog ekološkog pokreta. 


Osobni je dojam potpisanog novinara da je najveća vrlina ove knjige mnoštvo novih političko-ekoloških pojmova koje unosi u ovdašnju javnost. »Odrast« je, dakako, najvažniji i krovni, a njime se, nakon što ga je prvi put 1972. upotrijebio ljevičar i ekolog Andre Gorz, »zahtijeva napuštanje ekonomskog rasta kao društvenoga cilja« te »označuje smjer u kojemu će društva manje iskorištavati prirodne resurse, a život organizirati i živjeti drukčije nego danas«. Sve su to, moglo bi se tvrditi, stare ekološke teme, ali i alternativnih načina života koji se mogu slijediti sve do u davnu prošlost. Dakako – ali knjiga od toga ni ne bježi. Jedan od njezinih urednika, duhoviti Talijan Federico Demaria, na nedavnoj je promociji u Zagrebu kazao kako su teme odrasta »istodobno i stare i nove«, jer tematiziraju davne probleme, ali nastoje to na nov, znanstveno utemeljeniji način. »Odrast je provokativni slogan, misaona škola u nastajanju i društveni pokret«, definira Demaria. »Odrastnici smatraju da su autonomija, sreća, konvivijalnost važnije od ekonomije i novca. Ne zahtijevamo niži BDP, nego drukčije računanje, jer se složenost društva ne može svesti samo na iznos BDP-a«. 


Preispitivanje teorija razvoja


Te osnovne ideje razrađuje zbornik o odrastu. Razmatraju se tu, kako rekosmo, široj javnosti nepoznati pojmovi, koji bi, bude li pameti, naročito u Hrvatskoj mogli pripomoći ozdravljenju javnoga diskursa: antiutilitarizam, bioekonomija, okolišna pravednost, depense, emergija, komodifikacija, konvivijalnost, pedagogija katastrofe, zajednička dobra, jamstvo zaposlenja, javni novac, nova ekonomija, osnovni i maksimalni dohodak, postnormalna znanost, ekonomija stalnosti, feministička ekonomija… A da odrast u ovdašnjim društvima može biti čak i prijemčiviji nego u visokoindustrijaliziranim i individualiziranim društvima razvijenog Zapada, zanimljivo argumentiraju autori hrvatskoga predgovora kada Hrvatsku analiziraju kao društvo »koje je duboko pounutrilo zapadnjački pogled na vlastitu kulturu, prema simplificiranoj dihotomiji u kojoj Europa predstavlja civilizaciju, racionalnost i poredak, a Balkan zaostalost, nasilje i otpor modernizaciji«. Međutim, »pojmovni okvir i perspektiva koju nam pruža odrast sugeriraju pak da je dandašnji neodrživi način živoata posljedica upravo zapadnjačke modernizacije koju se tako predano trudimo oponašati.


Teorija i pokret odrasta zahtijevaju preispitivanje dosadašnjih teorija razvoja, uključujući dosege modernizacije, čime otvaraju pojmovni i djelatni prostor da se pitamo ima li i u našem načinu života vrijednih praksi koje trebaju ući u program odrasta«. Pozdravljajući »odrastnike«, nadamo se samo da to ni u kom slučaju ne podrazumijeva dosadašnje, »našem načinu života« tako mile kolektivističke, šovinističke i patrijarhalne »prakse«.