Hrvatska u reformama

PADAJU VEĆ NA PRVOM KORAKU Istražili smo kako zaista idu Vladine reforme. Sve je jasno…

Jagoda Marić

snimio Darko Jelinek

snimio Darko Jelinek

Države s puno jačim administrativnim kapacitetima pripremaju se godinama za takve poteze, a Hrvatska paralelno na dva kolosijeka provodi dvije važne reforme koje se tiču svih njezinih građana. No, što se zapravo skriva iza ta dva, kako ih Vlada predstavlja, velika projekta.



ZAGREB – Premijer Andrej Plenković nedavno je savjetovao građanima da ne nasjedaju na priče kako u Hrvatskoj nema reformi, jer su »strukturne reforme tu i one se provode«. I doista, kad bi netko neupućen u hrvatsku stvarnost poslušao bilo koju informativnu emisiju u Hrvatskoj, začudio bi se kako jedna zemlja istovremeno odrađuje dvije velike reforme – poreznu i mirovinsku. I sve to u samo nekoliko mjeseci. Države s puno jačim administrativnim kapacitetima pripremaju se godinama za takve poteze, a Hrvatska paralelno na dva kolosijeka provodi dvije važne reforme koje se tiču svih njezinih građana. No, što se zapravo skriva iza ta dva, kako ih Vlada predstavlja, velika projekta.


Oštriji zahtjevi


Izmjene poreznih zakona nastavak su promjena koje su započele još u mandatu Vlade Zorana Milanovića, još snažnije prije dvije godine, kad su zacrtane i ove koje se sada događaju, a dijelu građana doista donose više novca kojeg se proračun odrekao jer je to mogao zbog povećanja prihoda koje su posljedica rasta BDP-a. S obzirom na to da se paralelno s time nije dogodila i promjena u strukturi rashoda, nego je država trajno preuzela neke nove obveze, nameće se pitanje što će se s tom konstrukcijom dogoditi u slučaju stagniranja gospodarstva, koje je neizbježno. Možda će se stope istih poreza, kao i za prošle krize, morati povećavati?


Što se tiče mirovinske reforme, ona nameće sve oštrije zahtjeve pred buduće umirovljenike, ali samo zato da se i u budućnosti održi stanje u kojem mirovina i dalje nije, ili je tek u manjoj mjeri, posljedica nečijeg rada i uplate doprinosa, a mirovinski sustav služi za socijalno zbrinjavanje i ostvarivanje drugih, primjerice braniteljskih prava koje je država propisala. U jednom od najproblematičnijih sektora, zdravstvu, država nije napravila ništa, znaju to oni kojima usluge tog sustava trebaju i koji na te usluge sve dulje čekaju i to je jedina prava ocjena promjena u zdravstvu. Vlada je zbog sve većeg duga, preraspodjelom doprinosa, zdravstvu osigurala od sljedeće godine više novca kako bi se sadašnje stanje »zacementiralo«.





Porezna, zdravstvena i mirovinska politika dotiču se svakoga građanina u zemlji i svatko gleda na nju ovisno o svojoj osobnoj poziciji. No, objektivnu procjenu onoga što Vlada čini da se stabiliziraju temelji na kojima stoje ta tri važna sektora nudi provjera mjera koje je Vlada najavila u travnju ove godine i precizirala mjere i zadatke u Nacionalnom programu reformi. Koliko su ozbiljni, dovoljno je provjeriti što se događa s ključnim ciljevima i nekoliko najvažnijih mjera.


Tri ključna cilja


Zadao je Plenkovićev tim sebi tri ključna cilja, koja su bila ključna i Programu reformi koji je donio godinu dana ranije: jačanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija. Koliko je gospodarstvo konkurentno, najbolje govori činjenica da u ovoj godini stalno bilježi pad industrijske proizvodnje. Dogodio se on u svakom mjesecu, osim veljače i lipnja, u odnosu na iste mjesece prošle godine. Povezivanje obrazovanja s tržištem rada ono je što trenutno provodi ministarstvo Blaženke Divjak, a učinci reforme koja ima jednak broj kritičara kao i zagovornika, pokazat će se za koju godinu, kad se vidi stvara li taj novi sustav, kao i stari, i dalje radnike za inozemstvo ili za domaće gospodarstvo. Brojke o visini javnog duga i deficita kažu da je Vlada uspjela stabilizirati javni dug i deficit, no proračunski prihodi umnogome su ovisni o potrošnji i turizmu, i prvi znakovi krize ugrozit će i taj cilj.


Iako je pet mjeseci možda prekratko razdoblje da se mjere reformski učinci, možda se ozbiljnost Vladinih namjera najbolje vidi na onome što ne iziskuje puno novca, nego tek čvrstu volju i dobru namjeru da Hrvatska postane bolja država.



Riječ je o reformi državne uprave, koju se najavljivalo tri puta od kad se HDZ vratio na vlast. Kad su se riješili Mosta, u HDZ-u su prestali pričati o teritorijalnom preustroju, obećali učinkovitu upravu i sustav u kojem će nagrađivati one koji dobro rade svoj posao i sankcionirati one koji zabušavaju na poslu. U nekoliko su navrata najavljivali donošenje Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika, no to se još nije dogodilo, iako je u Programu reformi za rujan ove godine zacrtana mjera donošenja Zakona o plaćama službenika i namještenika, koja bi trebala pomoći unapređenju javne uprave, što je pak dio paketa za jedna od glavnih ciljeva jačanje konkurentnosti gospodarstva.


Mjeru je trebalo provesti Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, ali oni valjda od posla oko mirovinske reforme u tjedan dana nisu uspjeli odgovoriti ni na naš upit o tome što se dogodilo, pa zakon još nije donesen. Državna uprava koja bi trebala mijenjati Hrvatsku, tako na prvom koraku pokazuje nespremnost da barem u svojim redovima nešto promijeni.


Skrivanje od javnosti?


Isto je bilo i s našim upitom Ministarstvu gospodarstva o tome je li, kako je to predviđeno, Programom završeno »utvrđivanje dodatnih mjera administrativnog i neporeznog rasterećenja« i kakvi su rezultati. Možda je ministarstvo posao odradilo, ali ga ne želi još pokazati javnosti. Kao i analizu restriktivnosti tržišta profesionalnih usluga i mjera za liberalizaciju tržišta profesionalnih usluga.


No, treba pošteno priznati da je neke mjere Vlada provela i prije roka, izmijenila je Zakon o doplatku za djecu tako da je ublažila kriterije pa pravo na tu pomoć ima više djece u Hrvatskoj. Jedini je problem što je baza potencijalnih korisnika sve manja.