U ranim danima prosinca u Uredu predsjednice su neformalno govorili kako će posao odabira novog borbenog lovca biti gotov do Nove godine, a takvo što je javno najavljivao i sam ministar obrane Damir Krstičević. Dapače, on je u rujnu i listopadu čak spominjao i 1. prosinca kao ciljani datum.

Sad smo već u koncu veljače, a odabir još uvijek nije obavljen.

Vrh države će kroz sebi prijateljske medije sad već tjednima izlaziti s tezom kako je do odgađanja došlo kako bi stručnjaci temeljitije napravili analizu pristiglih ponuda, kao i financijaši pristigle prijedloge o gospodarskoj suradnji. No, prava je istina kako je u ovom trenutku zapravo odluka, kakva god bila, potencijalna politička bomba za Vladu. A to premijeru Andreju Plenkoviću, ionako dobro potresenom recentnim političkim zbivanjima, stvarno sad ne treba. Stoga samo odlaganje dolazi ponajprije iz Ureda premijera te se radi o čistoj kupovini vremena, kako bi se vidjelo kome će se zapravo izaći u susret.

Jer sad više nije neka velika tajna da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović otvoreno zastupala tezu kako bi trebalo uzeti švedske Gripene. Još prije otvaranja ponuda u nekoliko je javnih nastupa i intervjua govorila kako smatra da bi se trebali uzeti novi, a ne polovni avioni.

SAD unio pomutnju 

U tom trenutku to je značilo samo Gripen, odnosno švedsku ponudu. Sjedinjene Američke Države su naknadno zakomplicirale priču jer su iznenađujuće i oni poslali ponudu za nove F-16 avione. No, kako je njihova ponuda poprilično iznad milijardu eura, zapravo i nisu kandidat.

S druge strane, iako nije nastupao direktno kao predsjednica, ministar obrane Damir Krstičević veliki je zagovaratelj izraelske ponude polovnih aviona F-16 Barak. Nije to govorio neposredno, ali brojni sastanci s Izraelcima su govorili sami za sebe. Razmimoilaženje ovo dvoje političara po ovom pitanju je toliko da dio kuloara tvrdi kako je ljetošnja odluka Krstičevića da da neopozivu ostavku (koju je naknadno ipak opozvao) među ostalim bila uvjetovana i time da ne želi da mu predsjednica diktira što bi MORH trebao nabaviti za zračne borbe. Ti isti kuloari tada su tvrdili kako je Plenković dao podršku Krstičeviću.

No, od tada se situacija dodatno zakomplicirala za premijera, koji koliko je poznato sam nema nikakvog favorita u ovom natječaju te ga sam izbor aviona zapravo i ne zanima. Ali ga zanima da nema političke štete. A ona bi se u ovom slučaju mogla pokazatii i na vanjskopolitičkom planu, koji je za Plenkovića u neku ruku i važniji od domaćeg stanja. Naime, kad se počelo otvoreno raspravljati da je izraelska ponuda ona koja će biti odabrana, javili su se i Amerikanci koji su kazali kako je Lockheed Martin, proizvođač F-16, skeptičan prema izraelskim verzijama jer su radikalno prerađene te da je upitno koliko će se uopće moći resursi produžavati. Ukratko, da nisu zadovoljni takvim izborom Hrvatske.

Ali zakompliciralo se i na unutarnjoj bojišnici. Jer su pojedini mediji počeli izvlačiti podatke kako se mSan i King ICT, tvrtke u kojima je Damir Krstičević radio prije dolaska u politiku, registriraju i za djelatnosti koje se tiču remontiranja i održavanja zrakoplova. Jasno, Krstičević smatra takva insinuacije prozivanjem, dapače, oni koji ga znaju tvrde i da ga baš osobno ljute, ali mu King ICT i mSan ipak ostaju veliki teret sad već duže vrijeme.

mSan udvostručio promet 

Naime, MORH je zapravo bio generator razvoja mSan grupe, jer im je povjerio nabavku informatičkih sustava za Vojne igre 1999., čime je godišnji promet te tvrtke bio udvostručen. Krstičević je u to doba bio zamjenik načelnika Glavnog stožera. Nekoliko mjeseci nakon što ga tadašnji predsjednik Stjepan Mesić umirovljuje zbog »pisma generala«, Krstičević ulazi u sustav mSan grupe, gdje će na kraju, prije ulaska u izvršnu vlast, dogurati do samih upravljačkih vrhova. Stoga, sve da zapravo nema ništa sumnjivo u ovoj priči, ministru obrane će povezanost s mSanom biti teret.

Ali još je veći teret je Andreju Plenkoviću, kojem još jedan skandal ne bi dobro legao, nakon što su se zaredali problemi u Vladi. Stoga se on odlučio na svoju provjerenu strategiju odugovlačenja s donošenjem rješenja, što nije prvi put kad treba riješiti neki problem. Dapače, kad bi se pogledale njegove političke odluke, moglo bi se kazati da je najviše sklon baš odugovlačenju. Racionalno gledajući, time se ništa neće promijeniti, osim što će izraelski avioni, kao glavni kandidat za nabavku, postati još stariji. No, čini se kako je premijeru bitan tajming, kako bi bar malo predahnuo u svakodnevnoj borbi s problemima. Pogotovo nastoji da ne ispadne kako se troše stotine milijuna eura na borbene avione u trenutku dok još uvijek nije jasno kako će se sanacija Agrokora završiti i hoće li dio tvrtki propasti. Skupe borbene mašine s jedne strane i potencijalni otkazi ljudima s druge strane izgledali bi dosta loše u medijskom prostoru, koliko god ga Vlada kontrolirala svojim utjecajem na medije.

Što se same odluke tiče, upućeni tvrde da je zbilja opcija MORH-a i ministra dobila prevagu nad Pantovčakom i da je Izrael, čak i Americi unatoč, najizgledniji kandidat za pobjednika u ovom natječaju. No, tu nastaje i jedan novi problem: ukoliko se odluka ne donese prije početka ljeta, došao bi u pitanje i hodogram prema kojem bi već do 2020. u Hrvatsku stigli prvi avioni. Ali, i sama odluka već sad kasni u odnosu na najavljene datume, koje MORH nitko nije tjerao da objavljuju, tako da zapravo i kašnjenje aviona ne bi bilo ništa čudno.