Nacionalni program

Neravnopravni tretman: Od svih sportskih sadržaja, na HRT-u tek 4 posto otpada na ženski sport

Siniša Pavić

Ženski sport zaslužuje ravnopravni tretman na televizijskim ekranima / Foto Vedran KARUZA

Ženski sport zaslužuje ravnopravni tretman na televizijskim ekranima / Foto Vedran KARUZA

Ženski sport, barem je do sada tako bilo, nije onaj koji vabi oglašivače i nosi marketinške kune, možda i zato što ga na televiziji i nema. S druge pak strane, ni u jednom aktu koji regulira prava obveze nakladnika naspram države i gledateljstva, pa tako primjerice ni u Ugovoru između Vlade i javnog servisa, ne stoji obaveza da se dio emitiranog programa namijenjen sportu i posveti ženskom sport. Kunac je međutim optimistična, uvjerena kako Hrvatska može put naprijed prema francuskom modelu



ZAGREB – Agencija za elektroničke medije pokrenut će u 2018. nacionalnu kampanju za promicanje ženskog kolektivnog sporta u elektroničkim medijima. Inicijativom će biti obuhvaćeni lokalni i nacionalni mediji, a kampanja će biti usmjerena na samoregulaciju rada, odnosno na pridavanje jednake važnosti ženskom kolektivnom sportu.


Projekt Agencija pokreće u suradnji s vladinim Uredom za ravnopravnost spolova te Hrvatskim olimpijskim odborom, baš kao što su daleko odmakli dogovori sa Središnjim državnim uredom za sport. Kako nam je kazala članica VEM-a i voditeljica projekta Suzana Kunac, sporazum o pokretanju nacionalne kampanje trebao bi biti potpisan polovinom siječnja.


– AEM sudjeluje i u radu Mediteranske mreže regulatornih tijela čija je preporuka rad na samoregulaciji medija, zaustavljanje stereotipnog i diskriminirajućeg načina izvještavanja te promicanje koncepta sporta kao važnog faktora osobnog razvoja – kazuje Kunac.




Stoga je nasušna potreba za akcijom spomenuta na nedavno održanim Danima elektroničkih medija gdje su prezentirani rezultati istraživanja o zastupljenosti ženskog kolektivnog sporta na nacionalnim televizijama, koji su poražavajući. Istraživanje o zastupljenosti ženskog kolektivnog sporta u medijima pokazalo je da je u periodu od tri analizirana tjedna na sve tri nacionalne televizije bilo 370 emitiranih sportskih priloga, od čega je samo 14 bilo o ženskom kolektivnom sportu, odnosno samo 4 posto. Ženski sport je nešto zastupljeniji u sportskim vijestima javne televizije, ali se i dalje radi o skromnom udjelu koji jedva premašuje 5 posto. No možda je najilustrativniji podatak, onaj o evidentnom rodnom jazu i nakladnicima koji ne prezentiraju objektivnu stvarnost, onaj da su od 17 posto registriranih sportašica u odnosu na 83 posto registriranih sportaša, 50 posto uspješnih plasmana u olimpijskim sportovima postigle hrvatske sportašice.


Kunac ističe dvije osnovne dimenzije i pravca djelovanja čitavog projekta. Ponajprije je to proces samoregulacije. Agencija će pozvati sve nakladnike na iskren i otvoren razgovor na temu praćenje ženskog, poglavito kolektivnog sporta, baš kao što će s druge strane kroz razgovor s predstavnicama i predstavnicima sportskih saveza pokušati naći čim bolji i efikasniji put do medija. Ona druga dimenzija je velika kampanja za što veću vidljivost ženskog sporta. Organizirat će se brojna događanja i okrugli stolovi, vrtjet će se spotovi, puštati džinglovi, da bi sve kulminiralo velikim festivalom ženskog sporta.


Ideja je tu, dobra volja je tu, no sve je ipak u konačnici na nakladnicima. Ženski sport, barem je do sada tako bilo, nije onaj koji vabi oglašivače i nosi marketinške kune, možda i zato što ga na televiziji i nema. S druge pak strane, ni u jednom aktu koji regulira prava obveze nakladnika naspram države i gledateljstva, pa tako primjerice ni u Ugovoru između Vlade i javnog servisa, ne stoji obaveza da se dio emitiranog programa namijenjen sportu i posveti ženskom sport. Kunac je međutim optimistična, uvjerena kako Hrvatska može put naprijed prema francuskom modelu.


– Francuzi su imali sličan problem, pa su krenuli od festivala ženskog sporta, da bi danas došli do toga da ženski sport ima i svoje gledatelje i oglašivače – ističe Kunac.