Sredinom prošlog tjedna hrvatski ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je da novi Zakon o pobačaju vjerojatno neće biti donesen u roku koji je naložio Ustavni sud, tako da će biti produžen rok za njegovu izradu. Podsjetimo, Ustavni sud je 2. ožujka 2017. donio odluku kojom je obvezao Sabor da u roku od dvije godine donese novi Zakon o pobačaju. To znači da bi u Saboru trebao biti izglasan do početka ovog ožujka. Kujundžić kaže da je Zakon o pobačaju iznimno kompleksan s raznih aspekata – životnog, sociološkog, demografskog, svjetonazorskog… Zato, prema njegovim riječima, povjerenstvo sastavljeno od eksperata medicinske i pravne struke već duže vrijeme analizira zakonska iskustva zemalja Europske unije i drugih zemalja te rezultate koje su dali.

Ministar zdravstva je najavio da će javnost biti uključena u raspravu kada stajalište povjerenstva bude definirano, jer je sada riječ o istražnoj fazi, kad se analiziraju prakse i rezultati u drugim zemljama. Analizirajući u studenome prošle godine Kujundžićevo povjerenstvo, Jutarnji list došao je do zaključka da je novi Zakon o pobačaju »u rukama konzervativnih liječnika«. Vezano uz to, Riječanka Iva Davorija iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter izjavila je da su oko imena osoba koje se nalaze u povjerenstvu skeptični. Dio njih, naime, javno je govorio o prizivu savjesti, tako da se u PaRiteru boje koliko će njihov rad biti nepristran, objektivan, stručan, znanstveno utemeljen ili će se raditi na ideološko-svjetonazorskom pitanju, što se pri donošenju ovakvog zakona ne bi smjelo dogoditi. Njihova je zadaća, kaže Davorija, utvrditi iskustva koja se provode u EU po pitanju regulacije i ne mogu činiti konkretne korake, ali su zabrinuti zbog svjetonazora uključenih.

Zakoni koji su na snazi u zemljama Europske unije variraju od onih u kojima je pobačaj zabranjen, do država gdje je pobačaj potpuno liberaliziran. Jugoslavija, čiji je Hrvatska bila dio, legalizirala je pobačaj 1952. godine. Godine 1960. dopušten je i zbog društvenih indikacija, a 1969. ukinuto je pravilo da povjerenstvo treba odobriti pobačaj u prvih 10 tjedana trudnoće. Ova serija mjera nije smanjila ukupnu stopu pobačaja u to vrijeme, ali morbiditet i smrtnost majki povezanih s pobačajem znatno su se smanjili. Na temelju odredbe Ustava Jugoslavije iz 1974. godine, dana 21. travnja 1978. godine u Hrvatskoj je donesen Zakon o medicinskim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rođenju djece. Ovaj zakon o pobačaju nije se promijenio kad je Hrvatska postigla neovisnost od Jugoslavije 1991. godine, iako su bili prijedlozi stranaka za pooštravanje uvjeta za pobačaj.

Tadašnji krčki biskup i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj, Valter Župan, zatražio je u svom govoru 2011. godine da se u Hrvatskoj revidiraju zakoni koji dopuštaju pobačaj: »Imamo pravo i želimo da oni koji nama upravljaju promiču život i da se konačno revidira zakon iz nekih, željeli bismo vjerovati, prošlih vremena o prekidu ljudskog života i da se ne naziva napretkom ono što vodi u smrt.« Ustavni sud donio je 2017. odluku kojom je obvezao Hrvatski sabor da u roku dvije godine donese novi Zakon o pobačaju. Ustavni sud takvu je odluku donio nakon što je odbacio prijedlog udruge koja je još prije više od dvadeset godina tražila da se postojeći Zakon o pobačaju proglasi neustavnim.

Donošenje novog Zakona o pobačaju komentirala je i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, kazavši kako ona zasad nije pozvana da sudjeluje u izradi zakona ali očekuje da novi zakon ne bude restriktivan prema ženskim pravima. Najavila je da će tražiti uključivanje Pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova s prijedlozima i primjedbama u izradu zakona.

Sudeći prema jačanju konzervativnih snaga, ne samo u hrvatskom nego i u drugim društvima Europe i svijeta, pobačaj će – prema riječima komentatora 24sata Tomislava Klauškog – postati novo bojno polje konzervativne desnice: »Na pobačaju se koncentriraju sve silnice konzervativne revolucije: ljudska prava, prava žena, kršćanski svjetonazor, konzervativna ideologija, politička prevlast.« U tom smislu, abortus je ultimativni cilj za konzervativce i test za društvo. O konzervativnoj i nazadnjačkoj »klimi« oko pobačaja govori i stav američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je kritizirao američke zakone o pobačaju u svom obraćanju aktivistima za zabranu pobačaja na godišnjem Mimohodu za život, rekavši da su među najliberalnijima na svijetu i obećavši da će njegova administracija uvijek braniti »pravo na život«.

Trump je rekao da su Sjedinjene Države jedna od samo sedam zemalja koje dopuštaju izborni pobačaj u kasnom stadiju trudnoće. Pritom je spomenuo presudu Roe vs. Wade, koja je – prema Trumpu – rezultirala jednim od najtolerantnijih zakona o pobačaju u svijetu. Trump je prošle godine obećao da će imenovati još saveznih sudaca koji se protive pobačaju.

Roe protiv Wade je sudski proces iz 1973. godine pred američkim Vrhovnim sudom, nakon kojeg je u SAD-u legaliziran pobačaj na zahtjev iz bilo kojeg razloga do vremena trudnoće kada fetus može preživjeti bez majke (obično do 7. mjeseca). Nakon 7. mjeseca pobačaj se dopušta ako je ugrožen život majke. Ovaj sudski proces jedan je od najkontroverznijih u povijesti američkog Vrhovnog suda te se i danas vodi debata o njemu. Norma L. McCorvey (pseudonim Jane Roe) ostala je trudna 1969. godine s trećim djetetom. Prijatelji su je savjetovali da izjavi da je silovana, jer bi u tom slučaju mogla pobaciti. To je otpalo, jer nije bilo policijskog očevida. Obratila se odvjetnicama Sarah Weddington i Lindi Coffee, koje su malo prije toga diplomirale pravo na University of Texas Law School. Zahtijevale su da sud dopusti Normi McCorvey da pobaci. U to vrijeme pobačaj je bio zabranjen, osim u posebnim okolnostima. Slučaj je došao sve do američkog Vrhovnog suda, koji je dopustio Normi McCorvey da pobaci donijevši odluku 22. siječnja 1973. zajedno sa sudskim procesom Doe protiv Boltona. Suci su glasovali 7 naprema 2.

Norma McCorvey ipak nije pobacila, rodivši dijete, ali je zakon ostao na snazi do današnjih dana. Izjavila je da u vrijeme sudskog procesa nije bila dovoljno informirana o pojedinostima postupka od strane odvjetnika i da nije bila upućena što stvarno pobačaj jest, te da ne bi sudjelovala u tome da je znala punu istinu. Protivnici pobačaja traže ukidanje ove sudske presude zbog novih znanstvenih spoznaja, koje bacaju novo svjetlo na obrazloženje presude. Na godišnjicu 22. siječnja svake godine ispred zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu održava se miroljubivi hod na kojem se svake godine okupi i do pola milijuna ljudi.