POČAST KOLEGI

Komemoracija za našeg preminulog novinara: Čovjek na strani istine, Predrag Lucić ostaje uzor

Zdenko Duka

ZAGREB Zajedničkim pjevanjem pjesme akrobatske trupe »Krigla oluje« iz ciklusa Melodije Rijeke i Šušaka »Za HNK – spremni« i dugotrajnim aplauzom na komemoraciji u Novinarskom domu oprostili su se  novinari, književnici, kazalištarci, prijatelji i mnogi drugi poklonici velikog djela nedavno preminulog Predraga Lucića, posljednjih desetak godina novinara Novog lista, inače jednog od osnivača Feral Tribunea, književnika, redatelja i s Borisom Dežulovićem kabaretskog izvođača Melodija Bljeska i Oluje i mnogih drugih melodija. Komemoraciju Luciću organiziralo je Hrvatsko novinarsko društvo u suorganizaciji s Hrvatskim P.E.N. centrom i Hrvatskim društvom pisaca.

Predan pravednosti


Saša Leković, predsjednik HND-a, kazao je da Lucić nije bio član HND-a, bio je član HDP-a. U svim je novinarskim poslovima koje je radio bio profesionalni vrhunac. Cijeli je život odbijao biti dijelom bilo kojeg čopora, čitav život nepokolebljivo predan istini i pravednosti.Nadežda Čačinović je rekla da je Hrvatski P.E.N. centar ponosan što je Predrag Lucić bio njihov član.

– U ovom angažmanu ne smije se griješiti u tom smislu da se misli da je borba za istinu i slobodu izražavanja nešto što je samo tegobno, turobno, nešto što se radi kao da se otaljava neki težak posao. Lucić je pokazao da je boriti za slobodu i istinu može radosno. Bolje je biti na onoj strani na kojoj je bio Predrag Lucić. Na strani istine i dobra, nego na onoj drugoj strani. Bolje je govoriti onako kako treba govoriti, istaknula je Čačinović.


Urednik nekoliko Lucićevih knjiga Kruno Lokotar govorio je o tome da je Predrag zapravo sam uređivao svoje knjige, a Lokotar mu je bio samo »skretničar«. Veliki urednički posao radio je Lucić u nakladničkoj biblioteci Feral Tribunea. Lokotar se sjetio prve Lucićeve i Dežulovićeve »Antologije hrvatske gluposti – greatest shits«, antologije glupih javnih izjava koju je iz tjedna u tjedan objavljivao Feral. Književnik Sinan Gudžević evocirao je zajednička književnička i intelektualna druženja s Predragom.


– Kad čovjek piše, iz stražnje strane mozga uvijek ga neki glas pita što bi o ovome tvome rekao onaj netko koga najviše poštuješ. Taj autoritet za ovo zanimanje ostat će Predrag Lucić. Nije on nikad sebi stavljao na glavu sudačku periku ni aureolu. Jedva da se stigao i počešljati. Ali, ostaje mu uloga da novinarstvu pokazuje put. Rituali imaju nekog smisla ako ćemo se – s Predragovim likom pred očima – trsiti da postanemo nešto bolji ljudi i profesionalci, hrabriji ljudi kojima je više stalo, kazala je Sanja Modrić, kolumnistica Novog lista.


Solidarnost u struci




Drago Pilsel kazao je da je neke iznenadio kršćanski pogreb Predraga Lucića. Prošlog proljeća Pilsel je počeo prikupljati testove za knjigu »U što vjerujemo mi koji u boga ne vjerujemo?«, pa je i od Lucića tražio tekst za knjigu. Lucić je kazao da mu on to ne može napisati je on vjeruje u Boga. Kako je moguće biti kršćanin a rugati se moćnicima koji sipaju mržnju s oltara? Ne treba se čuditi jer su se feralovci zauzimali za sve obespravljene, manjince i osiromašene, rekao je Pilsel.


– Ne poznajem ni jednog novinara koji se strastvenije zauzimao za solidarnost u struci. Ima mnogo primjera kad je bio spreman angažirati se i na vlastitu štetu da se uspostavi novinarska solidarnosti. Nikad nije dijelio kolege prema novinarskoj kvaliteti, sve je poštovao, koliko god bili mladi i neiskusni, rekao je Boris Pavelić, novinar i kolumnist Novog lista. Pavelić je istaknuo da je Lucić sve što je napravio, učinio vlastitom snagom, usprkos mnogima koji su njega i njegove suradnike onemogućavali, ali ih nisu mogli zatrti, rekao je Boris Pavelić. Tijekom komemoracije našem Predragu Luciću, njegove pjesme je čitao Vili Matula.