Foto V. Karuza
U Hrvatskoj se jede nepregledano meso od strane veterinarske inspekcije, kako u velikim lancima, tako i na tržnicama, s čime su odgovorni upoznati, a mi ih još jedanput opominjemo da se krše temelji našeg veterinarskog zakonodavstva, upozorava prof. Petar Džaja s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu
ZAGREB »Žig se na svinjske polovice stavlja prije dobivanja rezultata trihineloskopije; nema kompetentne kontrole ispunjavanja općih sanitarnih uvjeta; pogonima se može nesmetano pristupiti s ulice« i slično – stajalo je, između ostalog, u izvješću Ruske federalne službe za veterinarski i fitosanitarni nadzor o stanju u 11 hrvatskih prehrambenih poduzeća za proizvodnju mlijeka i mesa, koje je naš list objavio u lipnju 2012. godine. Ni nakon sedam godina, sudeći po novom ruskom izvjeću iz ožujka ove godine, o kojem smo jučer pisali, situacija nije značajno poboljšana. Ruski su inspektori ovaj put u sedam pogona i na dvije farme pobrojali čak 75 povreda različitih propisa.
Iako ovogodišnje rusko izvješće navodi kako se u nekim slučajevima u prehrambenoj industriji krše i zakoni Hrvatske, odnosno EU-a, navodeći više primjera za to, u Ministarstvu poljoprivrede smatraju kako – problema nema, napominjući da je riječ samo o »razlici u propisima Ruske federacije i EU-a, odnosno Hrvatske«. Zamolili smo ih da prokomentiraju svaku od povreda propisa koju su zabilježli Rusi, pa tako i povrede EU propisa, no pojašnjenja nismo dobili.
Ruska inspekcija
Stroga provjera
Rusi možda imaju stroža pravila od EU-a kad je prehrambena industrija u pitanju od EU-a, no mnogi navodi (i) u ovogodišnjem njihovom izvješću »bodu oči« jer se kose i s propisima EU-a. Kako je moguće, primjerice, da je u redu, navodi izvješće, to što se ne poštuje razdoblje karence na prisutnost antibiotika u mlijeku, ili to da za sirovo mlijeko s farme nisu izdani nikakvi dokumenti koje je potpisao veterinar, a koji potvrđuju da životinje nisu bile izložene prirodnim i sintetskim estrogenima, hormonskim tvarima, stimulatorima rasta životinja, antibioticima i drugim veterinarskim lijekovima?
»Ni jedan veterinar neće životinji dati ‘svjedodžbu’ dok se ne uvjeri da ona nije terapirana, ili ako jest, da je prošlo vrijeme zadržavanja lijeka u organizmu, koji može štetiti zdravlju čovjeka. Veterinar u toj svjedodžbi jamči na temelju svojih podataka, ali i uzgajivač mora odgovarati za to da životinja nije liječena. Ako se antibiotik, primjerice, ipak pronađe, ide prijava«, pojašnjava za naš list dr. med. vet. Petar Džaja, redoviti profesor Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Velik je problem, napominje, što uzgajivači stoke životinje ponekad liječe i na svoju ruku, lijekovima nabavljenim u susjednim državama, čega u »svjedodžbi« životinje nema. I baš takva životinja, napominje profesor, na liniji klanja može proći nezapaženo. »Nikad se na liniji klanja ne zna od koje će životinje biti uzeto tkivo za monitoring, pa problem visi u zraku«, ističe stručnjak.
Podsjeća da je u EU-u, pa tako i u Hrvatskoj, svaki subjekt, osim što podliježe državnom monitoringu, dužan držati se HACCP sustava samokontrole, kojim se osigurava neškodljivost hrane. Sigurnost, dakle, u najvećoj mjeri ovisi o tome koliko se proizvođači drže propisanih mjera. Džaja smatra da je državna kontrola prije ulaska Hrvatske u EU bila veća, odnosno, kako kaže, zakonodavstvo »pametnije«. Kako pojašnjava, veterinar je proizvod životinjskog porijekla pregledavao i prilikom svakog utovara i istovara, čega danas više nema.