Komentar Jasmina Klarića

ILI ON ILI ONA? Predsjednica stvara novu platformu za HDZ. Potpuno suprotan Plenkovićevom

Jasmin Klarić

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Predsjednica tek ovlaš podržava referendumske inicijative, nudi rješenja za demografiju, u vanjskoj politici je puno bliža Trumpu, Putinu i Orbanu, nego Merkel, Macronu ili Bruxellesu... Ukratko, sve suprotno HDZ-u kakav stvara Plenković

Prilično je bilo jasno kad je Plenković u Vladi Most zamijenio HNS-om da će glavna politička bitka u idućem razdoblju biti vođena, kao nekad, unutar HDZ-a. Tanka saborska većina impregnirana je političkom besperspektivnošću strateškog partnera, a opozicija pacifizirana likom i djelom šefa SDP-a, stoga se ključna bitka za moć i glavne suštinske političke podjele valjala očekivati praktički isključivo unutar korpusa vladajuće stranke.Predviđanje je bilo sasvim točno, osim u jednom jedinom detalju – intenzitetu. Jer, ovo što se događa unutar HDZ-a, a posebno između predsjednice Republike (koja formalno nije članica stranke) i premijera – vatromet je koji čini sva očekivanja blijedima.Radi se, zapravo, u punokrvnom političkom ratu, i to ne nekakvoj atraktivnoj, ali strateški nebitnoj bitci, već o sukobu konvencionalnim i nekonvencionalnim »naoružanjem« s dubokim strateškim ciljevima. Radi se, naposljetku, ne samo o bitci za (pre)vlast u državi, već za dugotrajniju kontrolu političkog strateškog smjera i sadržaja najjače stranke, ali i cijele političke scene u Hrvatskoj.Ukratko, kad se Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković žestoko prepucavaju periodikom koja je zaslužila redovnu dnevnu rubriku u novinama, ishod tih svađa neće imati samo utjecaja na njihov budući odnos, na to tko će biti kandidat na kojim izborima, već i opipljivo definirati dijelove života svakog od nas.

Tolkien na Saboru HDZ-a




U ovom trenutku, nakon brutalne eskalacije međusobne netrpeljivosti, teže od svega je zamisliti kraj iduće godine i izborni listić na kojem će stajati ime kandidatkinje za drugi mandat na mjestu predsjednice Republike, dakle Kolinde Grabar-Kitarović, podržanu od HDZ-a koji će voditi Andrej Plenković. Gotovo da je realnije očekivati da se na mjesto premijera vrati čuveni Tim Orešković i vrati »građevinama« osmijeh na lice.



Potpuno je nevjerojatno s kojom razinom opsjene su cijeli svoj golemi posao na skupljanju referendumskih potpisa obezvrijedili majstori iz inicijativa »Istina o Istanbulskoj« i »Narod odlučuje«. Potonji su u dva tjedna od završetka prikupljanja potpisa čudesno materijalizirali čak 17 tisuća potpisa za svoje drugo referendumsko pitanje, ono o smanjenju prava zastupnika nacionalnih manjina, a prvi su čak i od Ustavnog suda zatražili zaštitu jer im, ponovili su sto puta, u nekim gradovima, a to je prije svih bila Rijeka, nije bilo omogućeno prikupljanje potpisa. Kvragu, za te jedinice lokalne samouprave su zaiskali čak i dodatnih 15 dana za prikupljanje potpisa, ili smanjivanje limita od deset posto glasova sa 374.740 na 350 tisuća.U ponedjeljak su čak na tiskovnoj konferenciji (i njima se naknadno materijaliziralo nekoliko tisuća potpisa pa su, makar prije provjere vjerodostojnosti potpisa, prešli granicu od cca 375 tisuća glasova) kazivali kako su, eto, neki ljudi iz Rijeke putovali do Zagreba kako bi mogli potpisati inicijativu za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije.Negativan odgovor Ustavnog suda objavljen koji dan kasnije otkrio je, međutim, ono što se i dotad znalo – samo u Rijeci je »Istina o Istanbulskoj« prikupljala potpise na 25 lokacija.Dvadeset pet.Susramlje.


Samo u ovom tjednu, zakuhalo je oko predsjedničnih mjera za demografsku obnovu kojima upadljivo nedostaje bilo kakav financijski izračun; pa je na konferenciji Hrvatske udruge poslodavaca, dok su sjedili jedno do drugog kao onomad Božo Petrov i Tomislav Karamarko koji dan prije pada njihove zajedničke Vlade (danas je druga godišnjica, čestitke svima koji slave), predsjednica kazala kako se »prijedlozi odbijaju na osnovi tehnikalija«, kako se vlast izvlači na priče o širenju pesimizma, kako je logika takvog nastupa (a tako je koji dan prije nastupio – Plenković) – izrazito kriva, kako narod nije oporba… Pa je opet, samo dan poslije (dnevna rubrika!) u Bruxellesu predsjednica govorila o tome da bi sudjelovala u sukreiranju sadržaja predsjedanja Hrvatske Europskom unijom (prva polovica 2020. godine) i kako je sloboda kretanja najveća prednost, ali i mana EU-a – što je »izvor iz Vlade« dočekao na volej da održi predsjednici kraće predavanje o vrijednostima EU-a, pa je – pogađate, dan poslije – malo poludjela predsjednica i napala »političke strukture« koje izvrću njene riječi »s motivom da se sakrije odgovornost, nečinjenja i nedonošenja odluka, nepraćenja procesa i totalne ’adhokracije’ u državi«…


Stvar je, ukratko, prešla sve granice i primirje, a kamoli mir između dva zagrebačka politički najznačajnija brda postaju praktički nezamislivi.Možda je eskalacija sukoba dijelom vezana za taštine dvoje glavnih vinovnika i povijest njihovih osobnih odnosa, no sam sukob svojim je sadržajem i značajem davno nadmašio razmjere rata ega Plenkovića i Grabar-Kitarović.

Između ostalog i zbog toga što se ne događa u zrakopraznom prostoru, već u situaciji u kojoj je predsjednik Vlade i HDZ-a suočen sa solidnom unutarstanačkom oporbom, nezadovoljnom nizom poteza koje je napravio (najkraće – HNS, SDSS, Istanbulska) i smjerom kojim gura stranku prema centru. Pobogu, prvi izazivač aktualnog predsjednika HDZ-a je doživio ovacije na Saboru stranke. Za HDZ je to dosad bila ne znanstvena fantastika, nego puko tolkienovsko lutanje krajolicima mašte.


Sad je stvarnost.


Predsjednica to očito zna, jer ovakav sukob s premijerom ne može biti dio njene kampanje. Lagano distanciranje od sve nepopularnije Vlade – da, ali ovakav rat godinu i pol prije predsjedničkih izbora?


Novi HDZ i stari folklor


Po svemu sudeći, Grabar-Kitarović koristi priliku kako bi definirala novu platformu oko koje se HDZ-ovci nezadovoljni Plenkovićem mogu okupiti, gotovo da dnevno diktira teze za »novi HDZ«. Predsjednica tek ovlaš prikriveno podržava referendumske inicijative, od kojih jedna brutalno ide na ograničavanje zastupničkih prava nacionalnih manjina (čime bi, za početak, srušili Plenkovićevu saborsku većinu, pa time i Vladu). Nudi rješenja za demografiju (vrag odnio sad dosadne brojke, ili, što bi rekla – tehnikalije), jašući na plimi populizma koja govori o otuđenim političkim elitama, u vanjskoj politici je puno bliža Trumpu, Putinu i Orbanu, nego Merkel, Macronu ili Bruxellesu, oko Istanbulske konvencije je tražila da se provede samo njen dio koji nije nikome sporan, gaji državotvorni folklor za koji (s pravom) smatra da bi mogao još uvijek biti konvertibilan za koji glas na izborima… Ukratko, prikazuje se kao lice izvornog HDZ-a, suprotno onom kakvo stvara Andrej Plenković.


Hoće li u nekom trenutku baš ona biti ta koja bi poželjela uskočiti u fotelje koje trenutno zauzima njen nekadašnji kolega iz Ministarstva vanjskih poslova, ili će tek dobro pripremiti teren za nekog drugog nasljednika – pokazat će vrijeme.A ono je dosad otkrilo jedan zanimljiv detalj – Kolinda Grabar-Kitarović još niti jednom nije jasno kazala kako se doista namjerava kandidirati za drugi predsjednički mandat.