Radnik iz Hrvatske koji ode na rad u drugu članicu EU-a te tamo uplaćuje u dobrovoljnu mirovinsku štednju, nakon tri godine steći će mirovinska prava. Isto se odnosi i na radnike drugih zemalja koji će dobrovoljno štedjeti u Hrvatskoj
ZAGREB – Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, prije otvaranja općeg mirovinskog zakona, polako priprema izmjene zakona kojima se regulira djelovanje mirovinskih fondova.
Nakon savjetovanja o promjenama koje očekuju obvezna mirovinska društva na red su došla i mirovinska osiguravajuća društva kao i izmjene i dopune zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Najveća novina tih zakonskih izmjena bit će olakšavanje ostvarivanja prava radnika migranata na dopunsku mirovinu. Naime, sve zemlje članice EU-a do 21. svibnja ove godine u svoje zakonodavstvo trebaju ugraditi, prije četiri godine donesenu, direktivu o »minimalnim zahtjevima za poboljšanje mobilnosti radnika među državama članicama unapređivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu«.
Dopunska mirovina je mirovina koju osiguranici stječu u trećem neobaveznom stupu mirovinske štednje. U Hrvatskoj je registrirano 27 dobrovoljnih mirovinskih fondova, a većina njih -19 fondova – zatvorenog su tipa, odnosno formirani su za određenu kategoriju radnika. Primjerice, zatvorene dobrovoljne mirovinske fondove imaju Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Auto Hrvatska, Croatia osiguranje, Sindikat hrvatskih željezničara, Sindikat znanosti, Dalekovod, novinari, Hrvatski liječnički sindikat, cestari, Ericsson Nikola Tesla, T-HT… U tim zatvorenim fondovima štede samo zaposlenici kod poslodavca koji je osnivač fonda, odnosno članovi udruge koja je osnovala fond. S druge strane, u otvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima mogu štedjeti svi građani, a jedini uvjet za korištenje ušteđenih sredstava je 50 godina života.
Izmjenama zakona kojima se regulira rad dobrovoljnih mirovinskih fondova, ali i mirovinskih osiguravajućih društava, propisat će se veća uloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u nadgledanju tih financijskih ustanova, a u skladu s preporukama vezanim uz mjere sprečavanja pranja novca i financiranje terorizma. Primjerice, to znači da će Hanfa paziti da članovi uprave u financijskim institucijama ne postanu osobe koje su suradnici osoba osuđenih za kaznena djela.
Kao što u Hrvatskoj mnogi štede u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, to čine i građani drugih članica EU-a i svi bi oni trebali imati mogućnost da i u slučaju preseljenja u drugu zemlju radi posla, ostvare, odnosno očuvaju pravo na dopunsku mirovinu. Kako se ističe direktivom, koju Hrvatska prenosi u svoje zakonodavstvo, mirovinska prava su stečena neopozivo i to u roku od tri godine nakon početka radnog odnosa, a vlastiti doprinos radnika ne može se izgubiti. U praksi to znači da će, primjerice, radnik iz Hrvatske koji ode na rad u Njemačku, Italiju, Austriju ili neku drugu članicu EU-a te tamo uplaćuje u dobrovoljnu mirovinsku štednju nakon tri godine uplata steći mirovinska prava.
Isto se odnosi i na radnike drugih zemalja koji će za mirovinu dobrovoljno štedjeti u Hrvatskoj. No, ako bilo koji od tih radnika, primjerice, nakon dvije godine uplata napusti mirovinski sustav, sredstva koja je on uplatio u dobrovoljnu štednju bit će mu isplaćena. Kako direktiva propisuje, radnik pri napuštanju mirovinskog sustava ima pravo zadržati mirovinska prava koja je ostvario u tom sustavu, osim ako ih odluči primiti u obliku kapitaliziranih sredstava. Osim toga, mirovinska prava bivših radnika trebaju se očuvati pošteno u usporedbi s pravima radnika koji su još u sustavu. Kako će Hrvatska nacionalnim zakonodavstvom regulirati to područje, tek će se vidjeti. Naime, iz obrazca prethodne procjene budućih zakonodavnih izmjena ne može se puno toga razaznati.
