Što se doista dogodilo 8. travnja 1991. godine?

Boljkovac nije klevetao Vukojevića kad ga je prozvao za napad na Borovo Selo

Danko Radaljac

Josip Boljkovac je kao svjedok na suđenju Glavašu jednostavno prepričao što se dogodilo 8. travnja 1991. godine u Borovom Selu, te nije riječ o kreveti ili uvredi, obrazloženo je oslobađanje od optužnice



ZAGREB » Josip Boljkovac pravomoćno je oslobođen optužnice da je klevetao Vicu Vukojevića tvrdnjama kako su Vukojević, pokojni Gojko Šušak te Branimir Glavaš protutenkovskim oružjem 8. travnja 1991. godine napali Borovo Selo, provocirajući lokalni srpski živalj. Podsjetimo, početkom svibnja te godine uslijedila je akcija hrvatskog MUP-a u kojoj su izginuli policajci, što se prema nekim povjesničarima drži početkom Domovinskog rata.


   U obrazloženju Županijskog suda u Zagrebu, koji je potvrdio odluku Općinskog, jednostavno se objašnjava kako Boljkovac nije počinio klevetu, i to iz dva razloga. Naime, prva točka Vukovjevićeve optužnice odnosila se na Boljkovčev iskaz na suđenju Branimiru Glavašu za ratne zločine. Tada je kazao kako ga je pokojni načelnik osječke policije Josip Reihl Kir izvjestio da su Glavaš, Vukojević i Šušak iz »ambrusta«, protuoklopnog lansera, pucali po Borovom Selu. Sud je zauzeo stav kako tu ne može biti riječi o kleveti Vukojevića, s obzirom da je Boljkovac kao sudski svjedok jednostavno prepričao što se dogodilo.


Kirov izvještaj


No, tri dana nakon toga Boljkovac daje intervju na web portalu www.dayline.info, gdje na pitanje »tko je počeo rat« odgovara »Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem ambrustima su napali Borovo Selo kako bi isprovocirali rat«. Iako se u tom intervjuu nije pozvao na izvješće Josipa Reihla Kira, Županijski sud zauzeo je stav kako je Boljkovcu motivaciju za takvu tezu dao isti, već spominjani izvještaj Josipa Reihla Kira. U obrazloženju stoji kako Boljkovac, u to vrijeme ministar unutarnjih poslova, nije imao razloga ne vjerovati izvješću svog podređenog, zapovjednika policije u Osijeku. Zauzeli su čak i blagonaklon stav kako nije bilo niti uvrede, iako zakonska rješenja dopuštaju takvu presudu čak i kad se utvrdi da je govorena istina, ali koja nanosi štetu. Pored odbijanja svih prijedloga žalitelja, u ovom slučaju bivšeg suca Ustavnog suda Vice Vukojevića, sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Sonjom Brešković Balent između redaka je i kritiziralo sam tekst žalbe. Naime, navodi se kako se u žalbi ne mogu zauzimati općeniti emocionalni stavovi prema presudi bez ikakve pravne argumentacije. Specifično se ističe kako se ne može djelove presude karakterizirati »besmislom« što su Vukojević i njegov odvjetnik Zvonimir Hodak napravili.




   Ovom pravomoćnom presudom završena je još jedna epizoda u priči oko napada na Borovo Selo. Hrvatskoj javnosti naširoko su poznate stvari od 2. svibnja, kada je 12 hrvatskih policajaca pobijeno iz zasjede, dok su kretali u akciju oslobađanja dvojice kolega, dan ranije zarobljenih dok su skidali srpsku zastavu iz sela. Doduše, i oko te akcije postoje prijepori, jer prema nekim navodima, srpska strana dobila je dojavu da im dolazi jedinica MUP-a te su stigli pripremiti zasjedu. Tko je bio njihov informator, do danas nije razjašnjeno.


Što je prava istina?


No, manje su poznati događaji od 8. travnja te godine, odnosno danas nije jasno je li događaja uopće bilo. Do tog datuma Josip Reihl Kir je kao zapovjednik policije uspješno dogovarao micanje većine barikada koje su se postavljele u srpskim selima. No, taj dan je jedna bila postavljena na ulazu u Borovo Selo. Danas postoje tri verzije događaja od te večeri.


Prva je ona koju je ispričao pokojni Reihl Kir, prema kojem su Vice Vukojević, Gojko Šušak i Branimir Glavaš došli do njega, zatražili da ih odveze do barikade i ispalili tri ambrusta. Druga je ona koju priča Nikola Jaman, član rezervne policije u to doba, prema kojem je akciju vodio on s još 11 policajaca. Treća je, koju recimo podržava Miljenko Turudić, tadašnji zapovjednik temeljne policije u Osijeku, prema kojoj te večeri – nije bilo nikakve akcije. Za sada je pretežno i službeno mišljenje hrvatskih institucija ovo treće, jer se zapravo nikad nije obavila istraga o događajima te večeri. Hoće li ova pravomoćna presuda, kojom posredno se daje za pravo Boljkovcu za njegove navode, natjerati DORH da napokon istraži što je prava istina, pokazat će vrijeme.