Laži i iskrivljene interpretacije u javnom diskursu sve su popularniji način manipulacije masama koji, svjedočimo to posljednjih godina, može poprimiti apsurdne dimenzije.

U Hrvatskoj je najbolji primjer za to Istanbulska konvencija o kojoj je posljednjih mjeseci izrečena nevjerojatna količina besmislica i dezinformacija čime je fokus sa sprječavanja nasilja nad ženama pomakut na, u konvenciji nepostojeći, koncept “rodne ideologije”.   

“Napadi konzervativnih, katoličkih i desnih ekstremista i populista na Istanbulsku konvenciju protiv nasilja nad ženama s argumentom »rodne ideologije« imaju za cilj obnoviti patrijahalne odnose unutar obitelji, veza i na radnom mjestu, usput negirajući realnost nasilja nad ženama”, komentirala je poznata austrijska znanstvenica Birgit Sauer za naš list

Prof dr. sc. Biljana Kašić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru pojasnila je i konfuziju oko »rodne ideologije«:

„Prije svega, smatram da nema nikakvog političkog niti znanstvenog razloga da hrvatska država odmah ne ratificira »Istanbulsku konvenciju«.

I to ne samo jer je premijer Plenković to javno obećao, te svaka odgoda ili kalkuliranje oko ratifikacije Konvencije pokazuje ujedno nevjerodostojnost političkog čina, već zato što svako daljnje odlaganje ratifikacije Konvencije znači nedopustivo i krajnje neodgovorno »poigravanje« s problemom nasilja nad ženama u obitelji i njegovim rješavanjem i to s nesagledivim posljedicama.

Posrijedi je iznimno važan međunarodnopravni dokument koji stvara sveobuhvatni pristup i pravni okvir za zaštitu žena, žrtava muškog nasilja u obitelji uključujući strukturne, primjerene mehanizme i mjere potpore za žene žrtve nasilja. Valja podsjetiti da je Konvencija donijeta 2011. godine na temelju ozbiljne znanstvene rasprave o pristupu nasilju nad ženama, analize javnih politika država članica EU, uvida u dotadašnje prakse zaštite žena od nasilja i iskustava autonomnih sigurnih kuća za žene, te shodno tomu dala prijedlog sustavnog rješenja okončanja nasilja.

Stoga sam posve suglasna s nedavno iznijetim stavom uglednog sociologa Siniše Maleševića da je ideja Konvencije zaštita žena od nasilja i da tu treba završiti svaku raspravu.

Sva ova kakofonična buka različitih istupa mnogih aktera, počev od crkvenih vjerodostojnika, konzervativnih udruga do naposljetku predstavnika Znanstvenog vijeća HAZU ne samo da svjesno skreće pozornost s merituma stvari, već svojim manipulativnim, neznanstvenim i proizvoljnim tumačenjima kao i tendencioznim upisivanjima u dokument onoga čega nema, unosi svjesnu konfuziju oko sadržaja i pojmova koji se koriste u Konvenciji.

Jedan od takvih pojmova jest i pojam roda koji se u Konvenciji prije svega upotrebljava kako bi se putem sintagme »rodno utemeljeno nasilje« ukazalo na tu specifičnu dimenziju nasilja, odnosno na činjenicu da su žene žrtve nasilja samo zato što su žene te da pritom društveni obrasci sadržani u rodno oblikovanim ulogama muškaraca i žena imaju važno mjesto.

Daljnje izvođenje ovog tumačenja znači da muškarci nisu nasilni zbog svog spola već značajki društveno konstruirane spolnosti kao što su i žene žrtve nasilja iz istih razloga. Smatram da Istanbulska konvencija ne smije biti meta za kojekakve neznanstvene politikantske nakane i konzervativne ćudoredne projekte temeljene na takvim retrogradnim tumačenjima umotanim u tzv. borbu protiv rodne ideologije.

Rodna ideologija u hrvatskom javnom diskursu funkcionira kao fantom pojam za zaplašivanje i tendenciozno prokazivanje neprijatelja, a bojim se da niti njegovi pronositelji ne znaju objasniti što njime podrazumijevaju.

Sanja Barić: Neznanje i laži oko Istanbulske konvencije koriste se radi očuvanja položaja žene kao »drugotne«