Ugroženi trpovi

VAŽAN ORGANIZAM BEZ ZAŠTITE Morski krastavci pod opsadom krivolovaca

Marinko Glavan

Nitko ne kontrolira tko lovi trpove, ni u kojim količinama / Foto iSTOCK

Nitko ne kontrolira tko lovi trpove, ni u kojim količinama / Foto iSTOCK

Trpovi su devedesetih godina na Jadranu bili izlovljavani, da bi potom bili potpuno zaštićeni, no prošle godine zabrana izlova opet je ukinuta, i to zbog izvoza preko tvrtki iz Grčke i Turske, koje ostvaruju velike profite. Najveći je problem izostanak učinkovitog sustava kontrole



RIJEKA – Riječka Pomorska policija prekršajno je prijavila dvojicu hrvatskih državljana (37, 50), koji su bez dozvola skupili 320 kilograma trpova (morskih krastavaca), s kojima su zatečeni u Šilu na otoku Krku.


Utvrđeno je da su trpove iz mora sakupljali koristeći se ronilačkom opremom bez dozvole za gospodarski ribolov. Trpovi i ronilačka oprema su im oduzeti zbog počinjenog prekršaja su novčano kažnjeni, prema odredbama Zakona o morskom ribarstvu.


Ova vijest prošla je gotovo posve nezapaženo, no stručnjaci ističu kako je izlov trpova, znanih i kao morski krastavci, rastući i vrlo ozbiljan problem, koji bi, zbog njihove važnosti u morskom ekosustavu, mogao dovesti do znatno ozbiljnijih problema, ugrožavajući čitav priobalni ekosustav. Trpovi, koje naši ribari u najboljem slučaju doživljavaju kao napast koja se zapetljava u mreže stajaćice, na azijskim su tržištima cijenjena delicija, koja se, sušena, prodaje i za više stotina dolara po kilogramu. No, jednako tako, koliko god beznačajnima ih smatrali, njihova važnost u morskom ekosustavu iznimno je velika, jer se, kako nam objašnjava dr. sc. Petar Kružić, morski biolog s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, hrane tako što doslovce gutaju sediment s dna i tako iz njega uklanjaju višak organske tvari, ostavljajući za sobom čisti pijesak.




Oni sprečavaju nastajanje mulja, a time i bujanje bakterija, algi i drugih organizama, na taj način održavajući prirodnu ravnotežu. Svaki organizam u moru ima svoje mjesto i ulogu, a trpovi, koliko god naizgled neugledni, imaju jednu od važnijih uloga, kaže Kružić.


Bez kontrole


Trpovi su devedesetih godina na Jadranu bili izlovljavani, da bi potom bili potpuno zaštićeni, no prošle godine zabrana izlova opet je ukinuta, i to zbog izvoza preko tvrtki iz Grčke i Turske, koje na tome ostvaruju velike profite.


Najveći je problem izostanak učinkovitog sustava kontrole. I to ne samo kad je riječ o trpovima, nego o izlovu morskih organizama općenito kod nas. Sada, u zimskim mjesecima, čak ni u nacionalnim parkovima poput Kornata, nema nikakve kontrole. Da sada odemo tamo, jedva bi plovili koliko je ribara unutar nacionalnog parka. Čak i ljeti, nedostaje im plovila i ljudi, a i ono plovila što imaju, koristi se uglavnom samo za naplatu ulaznica. Tako je i s trpovima, nitko ne kontrolira tko ih lovi ni u kojim količinama. Da stvar bude još gora, nemamo nikakve znanstvene studije koja bi pokazala relevantne podatke o brojnosti, prirastu i drugim parametrima populacije ovog iznimno važnog morskog organizma, kaže Kružić, koji je i Ministarstvu poljoprivrede i ribarstva, na njihov zahtjev poslao mišljenje o izlovu trpova u Jadranu.


Zarada trgovaca


S obzirom na to da se relativno malo zna o ekologiji trpova u Jadranskom moru, smatra, potrebno je napraviti istraživanje o rasprostranjenosti trpova, te o statusu populacija u našem moru. Poznato je da su trpovi u Jadranu bili zaštićeni 1998. godine zbog smanjenja populacija, najviše oko Makarske prilikom vađenja za Azijsko tržište, što je devedestih godina, prema podacima World Wildlife Funda(WWF), bilo doveo do smanjenja razine kisika u moru i posljedičnog desetkovanja ribljeg fonda.


Zašto su trpovi maknuti s liste zaštićenih vrsta? Nije mi poznat niti razlog niti motiv, osim zarade trgovaca. U Turskoj su trpovi bili gotovo istrebljeni, izlovom za azijska tržišta, pa su nakon toga zaštićeni, ali sada su tamošnji trgovci preselili poslovanje kod nas. Trpovi u EU nisu hrana za ljude, pa se izvoze kao stočna hrana, da bi se u Turskoj, koja nije članica EU, deklarirali kao hrana za ljude i izvozili dalje u Aziju, kaže Kružić, navdeći kako je dodatni problem i to što se dozvole izdaju samo za jednu vrstu trpova Holothuria tubulosa, međutim ronioci ne mogu prepoznati tu vrstu, nego vade sve vrste trpova, zbog čega će stradati i vrste čije su populacije vrlo male ili čak ugrožene, poput Ocnus planci ili Parastichopus regalis.


Nositelji dozvola


Davanje dozvola za određene težinske kategorije, primjerice šest tona, također je, ističe, upitno s obzirom da se na jednu dozvolu ova količina može izvaditi u tjedan dana.


Tim više što nositelji dozvola traže ronioce za vađenje trpova. To znači da ih ne vade sami nositelji dozvola, već ronioci kojih može biti desetak i više. Unutar jednog kilograma ulazi tri do pet trpova. Jedan ronilac može unutar jednog sata ronjenja izvaditi do 100 kilograma trpova. Kada se sve to zbroji, dopuštena težinska kategorija od šest tona trpova godišnje, vjerojatno se premaši u prvih dva-tri mjeseca, ističe Kružić.


Glavni problemi pri vađenju trpova u Jadranskom moru su, ponavlja, nemogućnost razlikovanja vrsta od strane ronioca, zbog čega će se sakupljati sve vrste koje ronioci uoče, zatim nedostatak kontrole koliko se točno vadi trpova i gdje se vade. Pitanje je i tko će kontrolirati koliko je trpova izvađeno i kada je dopuštena godišnja količina premašena.


– Takva kontrola, na žalost u Hrvatskoj nikada nije niti postojala, a ona je najvažniji dio cijele priče, kaže Kružić, ističući kako nikada nije napravljena studija o bioraznolikosti trpova u Jadranu, njihovoj ekologiji, rasprostranjenosti i stvarnoj ugroženosti, a bez tih pravih podataka teško je razmišljati i donositi odluke o izlovu trpova. Nadalje, cijena po kilogramu izvađenih trpova je mala, što će sigurno dovesti do prekomjernog i nekontroliranog vađenja.


– S obzirom na navedene probleme kod vađenja trpova u Jadranskom moru mišljenja sam da sve vrste trpova treba staviti ponovo pod zaštitu. Tako bi se zaštitile vrste koje imaju značajnu ulogu u smanjivanju negativnog utjecaja povećane količine organske tvari u podmorju. Na ovaj način se štite i morske cvjetnice, primarno vrsta Posidonia oceanica, čija se naselja ugrožavaju sve većom količinom organske tvari u moru, zaključuje Kružić.