Knežević je na neočekivani način skrenuo pažnju na sebe u rujnu 2009. godine, kad je pobjegao iz Okružnog zatvora u Gospiću gdje je služio kaznu. Nakon što ga je policija prepratila do poluotvorenog odjela zatvora gdje se trebao sastati sa suprugom koja mu je došla u posjet, umjesto susreta s njom, pobjegao je. Poslije pet mjeseci bijega, policija ga je uhitila – dok je vježbao u varaždinskoj teretani.

Knežević je široj javnosti, poglavito onima sada srednje i starije generacije, još u sjećanju po niskim cijenama prehrambenih proizvoda koje je prodavao, ali i po velikoj medijskoj kampanji njegovog Mesomarkta, što je završavala sloganom: »Pozdravlja vas vaš direktor Robert Knežević!«.

Prije 15-ak godina, na riječkom suđenju za seriju prevara i ogroman dug dobavljačima, tvrdio je da je njegov poslovnih krah nastupio nakon što je konkurencija, prije svega riječki Brodokomerc, radila pritisak na njegovog glavnog dobavljača, vrbovečki PIK.

Četvrto suđenje

Nakon ovakvog razvoja događaja i vremena u kojem se nalazimo, Robert Knežević je, pravno promatrano, u vrlo »komotnoj« situaciji. Iz pravosudnih krugova stiže tumačenje da posljednjeg dana ove godine, dakle za dvadesetak dana, nastupa zastara kaznenog progona (nakon 22 godine), s obzirom na to da je inkriminirana pronevjera počinjena krajem 1995. godine. U praksi jednostavno nema dovoljno vremena da bi se, nakon što se strankama dostavi presuda u pisanom obliku, prošao žalbeni postupak i presuda postala pravomoćna. Kneževiću se u sljedećoj godini više ne može suditi za oba kaznena djela iz optužnice. Ni osuđujuća presuda ne bi ništa bitnoga promijenila, objašnjavaju poznavatelji problematike.

Kneževiću je oslobađajuća presuda donesena na procesu u kojem mu se po četvrti put sudilo za isti slučaj, pronevjeru i neplaćanje poreza. Na početku posljednje rasprave sjeo je na optuženičku klupu pod optužbom da je počinio makinacije »teške« ukupno oko 1,2 milijuna kuna, no na kraju iste rasprave već je bilo izgledno da bi konačni ishod za njega mogao biti povoljniji nego dosad, poslije iskaza financijsko-knjigovodstvene vještakinje i nakon što je tužiteljstvo odustalo od jedne od dviju točaka optužnice, a inkriminirana svota od 1,2 milijuna kuna prepolovljena.

Ukinuta presuda

Kneževiću se, po četvrti put, sudilo iznova nakon što je Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u rujnu ukinuo presudu riječkog Općinskog suda iz veljače ove godine kojom je osuđen na godinu i deset mjeseci zatvora, od čega je deset mjeseci bila bezuvjetna zatvorska kazna. Prije toga je bila ukinuta i druga presuda (dvije godine i četiri mjeseca zatvora, od čega godina bezuvjetna zatvorska kazna) i prva presuda (za neplaćanje poreza godinu dana zatvora, a za pronevjeru oslobođen).

Inkriminacije za pronevjeru i neplaćanje poreza datiraju još s kraja 1995. godine. Kneževića se optuživalo da je kao direktor tvrtke Fajdetić pronevjerio novac, zadržao utržak od poslovanja u iznosu od oko 605 tisuća kuna. Do posljednje rasprave teretilo ga se i da je na ime poreza oštetio državni proračun za toliki iznos. Indikativno je da su inkriminirane svote u optužnici s vremenom sve manje; drugi proces počeo mu je pod optužbom za makinacije »teške« ukupno oko 3,3 milijuna kuna, dok je posljednja glavna rasprava zaključena s inkriminacijom što se svela na 605 tisuća kuna.

Utržak »na ruke«

Na zadnjoj raspravi Knežević je ponovio da se ne smatra krivim te konstatirao da će se braniti šutnjom, nakon što je u posljednjih petnaestak godina, ne samo u ovom procesu, više puta iznosio svoje viđenje slučaja. Konstatirao je da sada radi »kao sigurnosni analitičar za jednu agenciju sa sjedištem u Njemačkoj«, prije no što je saslušana financijsko-knjigovodstvena vještakinja koja je naglasila da se u inkriminiranom razdoblju, u drugom dijelu 1995. godine, u tvrtki Fajdetić nisu vodile poslovne knjige kako je to trebalo, da ne postoji vjerodostojna dokumentacija iz tog vremena. Zato su i promet tvrtke i iznos neplaćenih poreznih obveza rezultat procjene. Zastupnica optužbe ustrajala je u inkriminaciji za pronevjeru jer, kako je rekla, i iskazi svjedoka su ukazali da je Knežević novac što ga je njegova tvrtka utržila sam uzimao »na ruke« (na suđenju se moglo čuti da su zaposlenici novac od utrška predavali Kneževiću u gotovini u njegovom uredu, op. n.).

Predmet ovog suđenja bio je dio inkriminacija što je izdvojen iz sudskog procesa u kojem je, zbog pet prevara, Knežević prije 15 godina, u prosincu 2002. godine, u riječkom Općinskom sudu najprije bio osuđen na tri godine zatvora, uz obavezu da vrati 4,3 milijuna kuna oštećenim tvrtkama kojima nije platio isporučenu mu robu. Poslije mu je drugostupanjski sud kaznu ublažio. Kneževiću se zbog makinacija sudilo i u Zagrebu, a jedna od posljednjih presuda bila mu je kazna od tri i pol godine zatvora zbog prevare: bio je dio grupe koja je prodala tuđe zemljište uz pomoć krivotvorenih dokumenata.

Robertu Kneževiću se u sljedećoj godini više ne može suditi za oba kaznena djela iz optužnice

F. VEŽNAVER