Dino Slavić

‘Nadam se da ću igrati Ligu prvaka’: Vratar Umaga koji je stasao u Zametu ide u Španjolsku

Igor Duvnjak

PREZADOVOLJAN – Dino Slavić  / snimio R. BRMALJ

PREZADOVOLJAN – Dino Slavić / snimio R. BRMALJ

Normalno, kroz sve ove godine sam se uvijek nadao nečemu ovakvom. Kada počneš igrati rukomet, nadaš se da ćeš doći u jedan tako veliki klub, ali ovako nešto nisam očekivao – kaže Dino Slavić



Od Matulja preko nezaobilaznog »Zameta« i onda »Umaga« pa do španjolskog »Ademar Leona« teče karijera znanog rukometnog vratara Dina Slavića. Počeo je baš u Matuljima kod Zvonimira Lenžera kao dječak od desetak godina učeći se branjenju od slavne vratarke Ljerke Krajnović, u »Zametu« je uz pomoć trofejnog Valtera Matoševića rastao iz sezone u sezonu, a u Umag je na preporuku također slavnog Venija Loserta stigao prvo poziv za probu u »Ademar Leon« da bi sada došlo i do potpisivanja ugovora kao kruna karijere u omiljenom mu sportu.


– U rukometu sam šesnaest godina, u »Zametu« sam od toga proveo deset sezona, četiri-pet ih je bilo u prvoj momčadi – kaže Dino Slavić kojem je 25 godina i tek treba ući u najbolju vratarsku dob. – U »Umagu« mi je ovo druga sezona.


Među Umažanima se prometnuo u najuspješnijeg vratara Premijerlige, u ožujku je odradio probu u španjolskom klubu, koja se pokazala itekako uspješnom.





Rukometni klub Ademar Leon osnovan je 1956. godine, a od 1994. godine neizostavni je član elitnog španjolskog rukometnog razreda. Koliko je u pitanju moćan klub najbolje će ilustrirati podatak da u te minule 22 godine samo dva puta nisu bili među pet najboljih momčadi prvenstva. U prvoj prvoligaškoj godini bili su dvanaesti, a prije tri godine sedmi. Bogata je i klupska riznica trofeja, španjoslki prvaci bili su 2001. godine, 2002. godine osvojili su Kup kralja, dva puta su bili pobjednici ligaškog kupa (1999. i 2009.) i dva puta su osvojili Kup EHF-a (1999. i 2005. godine).



Sretan i iznenađen


– Došao sam u Leon i odradio sam četiri treninga. U klubu »Ademar Leon« zaista je sve na profesionalnoj razini, sve moje treninge su posebno snimali. Poslije jedno petnaestak dana su mi javili da su zadovoljni, poslali su mi ugovor i nije mi se bilo teško odlučiti.


Dino Slavić potpisao je ugovor na dvije godine s opcijom produljenja za još jednu godinu, čime nastavlja dugi niz Hrvata u »Ademar Leonu«. Osim spomenutog Loserta dres slavnoga španjolskog kluba nosili su legendarni Pero Metličić, Tonči Valčić, Mirko Alilović, Damir Bičanić, Denis Buntić, Matej Ašanin, Igor Kos. Sada će to biti itekako zadovoljni Dino Slavić.


– Bio sam sretan i iznenađen. Normalno, kroz sve ove godine sam se uvijek nadao nečemu ovakvom. Kada počneš igrati rukomet, nadaš se da ćeš doći u jedan tako veliki klub, ali ovako nešto nisam očekivao. Bio sam stvarno sretan, bio sam najprije u šoku i onda sam tek nakon dva dana shvatio što sam u biti postigao.


Dobio je itekakav motiv, pred njim je veliki izazov. Momčad Rafaela Guijose, nekadašnjeg slavnog krila, čuva drugu poziciju u prvenstvu iza »Barcelone«, dobije li u subotu u Valladolidu Slavić bi iduće sezone mogao braniti u Ligi prvaka, popeti se na rukometni krov.


– Ako dobiju u toj posljednjoj subotnjoj utakmici, igrat će Ligu prvaka, ako ne dobiju bit će u Kupu EHF. Duboko se nadam da će »Ademar Leon« u Ligu prvaka, a znamo da je to najviši nivo natjecanja koji postoji u rukometu na klupskoj razini. Naravno, izuzev onih reprezentativnih natjecanja, Svjetskih i Europskih prvenstava te Olimpijskih igara. Svjestan sam da trebam doći tamo i raditi, trebam se dokazati. Mislim da ću uz malo sreće napraviti dobar posao.


Zahvala


Osim imena iz matuljske ere, Zvonimira Lenžera i Ljerke Krajnović, sjetio se i brojnih drugih iz zametskih i umaških dana.


– Kada je riječ o »Zametu« svakako trebam spomenuti Ivana Stevanovića, Igora Saršona, Valtera Matoševića, Igora Marijanovića. Hvala i »Umagu«, Borisu Lisici, a pogotovo Borisu Srebrniću, treneru golmana. Tu su i njegove velike zasluge za sve ovo, sa mnom je napravio stvarno veliki posao.


Dino Slavić je tek jedno od imena slavne riječke dinastije rukometnih vratara, koja traje desetljećima kao hrvatski fenomen. Dosta je samo spomenuti Valtera Matoševića, Ivana Stevanovića, Ivana Pešića, Marina Đuricu.


– Ne znam kako to objasniti, u Rijeci se valjda rađaju kvalitetni rukometni golmani. Uzmite samo primjer Stevanovića, koji je sa 30 godina išao u »PPD Zagreb« i u pet godina napravio karijeru kakvu nitko nije očekivao. Ja u »Ademar Leon« idem nešto mlađi, a bude li mi karijera kao ona Matoševića i Stevanovića, to će biti veliki posao – zaključuje zadovoljni Dino Slavić.