Snježana Pejčić

Možda ovo nije najbolja sezona u karijeri, ali je bila jako dobra!

Kristian Sirotich

Da mi je netko ovakav rasplet sezone ponudio prije odlaska u Južnu Koreju, potpisala bih odmah. I to u dva primjerka. Da, zaista sam skroz zadovoljna. Prezadovoljna - kaže brončana Riječanka



RIJEKA Snježana Pejčić na najbolji je mogući način stavila točku na »i« još jedne odlične sezone u karijeri. Na Svjetskom prvenstvu u južnokorejskom Changwonu Snježana je u trostavu malokalibarskom puškom jednim udarcem »upucala« dvije nagrade. Svjetsku broncu i normu za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine. Nije loše.


– Od ove godine su odlučili da će finale Svjetskog kupa biti svake dvije godine pa smo onda s ovim natjecanjem i službeno zatvorili sezonu koja je bila i više nego zadovoljavajuća. Da mi je netko ovakav rasplet sezone ponudio prije odlaska u Južnu Koreju, potpisala bih odmah. I to u dva primjerka. Da, zaista sam skroz zadovoljna. Prezadovoljna. Možda mi ovo nije bila najbolja sezona u karijeri, ali je bila jako dobra. Pao je jedan svjetski rekord, zlato u Svjetskom kupu, medalja na svjetskom prvenstvu, olimpijska kvota i finale na europskom u zračnoj pušci… Čitavo sam vrijeme bila tu negdje. Nije da sam počela dobro pa završila loše. Ovakve bih sezone potpisivala. Neko natjecanje malo lošije, neko malo bolje, ali Bože moj.


Svjetska medalja, druga u Snježaninoj karijeri, puno znači. Ali sigurno puno znači i olimpijska norma.


Odmor




– Ne da znači puno, nego znači nenormalno – priznat će Riječanka. – Onoga trenutka kada nas je ostalo samo četiri u natjecanju, meni se iduća sezona posložila na jedan potpuno drugačiji način. Naime, da nisam sada uhvatila kvotu za Tokio, morala bih to pokušavati iduće godine kada nas čekaju četiri Svjetska kupa, dva europska prvenstva i Europske igre. Da nisam sada uzela kvotu, morala bih već u veljači na prvi Svjetski kup u Indiju, a iduće natjecanje Svjetskog kupa na rasporedu je tek u rujnu u Riju. Ovako neću morati niti u Indiju, niti u Rio. I drago mi je da ne moram, da mi sezona bude mrvu lakša nego što je mogla biti jer je kalendar složen da ti pamet stane. Sada malo odmora.


A odmor za najbolju hrvatsku strijelkinju znači novo putovanje. U ponedjeljak je došla iz Changwona, već danas kreće put Amerike. Ovoga puta New York, Chicago i Washington. Za Snježanu su putovanja na kraju sezone već postali mali rituali.


– Kažu mi svi, sada si doma pa ćeš malo odmoriti. Ali meni je odmor tek kada se fizički maknem odavde. Kada sam kući, a ne treniram, odmah imam dojam da sam s pola glave na streljani. Ovako se svake godine novim putovanjem nagradim za dobro obavljen posao. I dobro je dok mogu.


Koliko je strijelkinji Lokomotive značila medalja u Južnoj Koreji najbolje će potvrditi njezina reakcija onoga trenutka kada je postalo jasno da u rukama ima broncu.


– Prvo, bila sam strašno nervozna, nisam znala kako će se sve odigrati, što će biti. Na kraju natjecanja bila sam mentalno i fizički iscijeđena kao krpa. Svi su mi rekli da umorno izgledam, a baš sam se tako i osjećala. No, kada se podvuče crta zaista vrijedi svog uloženog truda. Valjda sam zbog toga medalju proslavila najviše od nas tri. Ali pao mi je kamen sa srca. Rijetko kada pokazujem toliko emocija, pogotovo dok je natjecanje još u tijeku, ali kada je Britanka kiksala, u meni su proradile emocije. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Jako dobro poznajem taj osjećaj, a mislim da ga poznaju svi sportaši.


Za pamćenje


Da je bilo malo više sreće, mogla je Snježana u Južnoj Koreji dva puta biti na pobjedničkom postolju.


– Krivo mi je za to natjecanje ležećim stavom iako to nije olimpijska disciplina. Međutim, totalno sam se izmučila da me prijave za to natjecanje i onda sam bila toliko blizu, a toliko daleko. Međutim, gledam ja to i na ovaj način, da sam uzela tu medalju, možda ne bih uspjela u trostavu. Možda bih u trostavu ostala bez medalje i olimpijske kvote pa ni zadvoljstvo na kraju ne bi bilo potpuno. Ovako je bolje.


Hrvatska reprezentacija imala je itekako uspješan nastup na Svjetskom prvenstvu, pet medalja i više je nego respektabilan uspjeh.


– Mislim da u streljaštvu na nekom velikom natjecanju nikada nije bilo toliko medalja, a ne znam je li na nekom svjetskom prvenstvu u drugim pojedinačnim sportovima kada osvojeno toliko medalja. Dečki su super otpucali, posebno Petar Gorša, bio ga je pravi užitak gledati. Miran Maričić je iznenadio sve, a Josip Kuna je bio šlag na kraju natjecanja. Odlično.


Snježana nije bila jedina predstavnica Lokomotive u Changwonu. Trener Seno Čusto budno je motrio i na mladu Mariju Siladjev.


– Marija je prošla svoje vatreno krštenje. Još je mlada, za nju ima vremena, a definitivno i prostora za napredak. No, njoj je ovo bilo prvo Svjetsko prvenstvo, a prvo uvijek posluži da vidiš kako to izgleda. Nakon toga znaš gdje ideš i što te očekuje – zaključit će Snježana Pejčić.



Snježana Pejčić službeno je najbolja strijelkinja svijeta kada je u pitanju trostav malokalibarskom puškom. I to se sigurno neće promijeniti niti nakon ove bronce u Changwonu. Prvo mjesto na svjetskoj rang listi definitivno znači imati kontinuitet. I ove i prijašnjih godina. A Snježana je stalno u vrhu.


– Možda to zvuči malo bahato, ali definitivno mi je drago da imam taj kontinuitet. Kroz čitavu sezonu. Uživam u tome što sama sebi mogu pokazati da dobro pucam u trećem i deveetom mjesecu, jer to dokazuje da dobro radimo to što radimo.