Vertikala

MARKO CVIJANOVIĆ Sačekuša za hrvatsko društvo

Marko Cvijanović

Najlakše je prstom uprijeti u navijače i generalizirati problem, svesti ga u okvire masovne pošasti na i uokolo nogometnih stadiona i sportskih dvorana. Što ćemo s pojedinačnom odgovornošću i krivnjom? Što ćemo sa svim onim zastarama i sinkopama moćnika koji nikad nisu i neće odgovarati za svoje zločine, pronevjere i krađe, sumnjive pretvorbe i otimačine? 



Nepoznati maskirani napadači istukli su na Hreljinu navijače Vinodola poslije prvenstvene utakmice s Naprijedom. Pripadnici navijačke skupine Bura, među kojima je bilo i maloljetnika, napadnuti su na odlasku kućama u klasičnoj sačekuši. Većina je prošla samo s podljevima i modricama, neki su, međutim, zadobili teške tjelesne ozljede. Povod napada je navodno bila činjenica da su među Novljanima na Hreljinu prepoznati navijači Hajduka!? Napadači se pak dovode u vezu s Armadom. Istraga traje.


Za sačekušu u klasičnim hrvatskim riječnicima ne postoji definicija, ista je pojmovno najbliža zasjedi koja se tumači kao iznenadni napad na osobu sa skrivenog i unaprijed zazuzetog položaja. U žargonu se sačekuša najviše veže uz mafijaške obračune s najpogubnijim posljedicama. Subotnja sačekuša na Hreljinu srećom nije imala najcrnji epilog, ali činjenica da nitko više nigdje nije siguran već je sama po sebi dovoljno tragična. Nije prvi put. Na žalost, ni zadnji.


Hrvatsku već izvjesno vrijeme teroriziraju huligani s kapuljačama na glavama i nepreglednom prazninom u glavama, koji ne prezaju ni pred kim dok šakama i palicama mlataraju po zdravom tkivu hrvatskoga društva neometano provodeći zakon ulice. Bez osude i kazne. Na splitskoj Rivi, riječkom Korzu, zagrebačkoj »špici«, čak i na hreljinskoj Lonji… Hrvatska je već izvjesno vrijeme talac razularene horde probisvjeta željnih krvi, skrivenih iza tih istih kapuljača i navijačke pripadnosti, koji smisao pronalaze u sačekušama i zasjedama u kojima vrlo često ispaštaju kolateralne žrtve. U subotu su na Hreljinu to bili navijači Vinodola, jednom su to malodobni malonogometaši Raba, drugi put Riječani na povratku s godišnjeg odmora u Dalmaciji. Pale se i kamenuju automobili s »nepoželjnim« tablicama, provodi balvan revolucija, napadaju nedužni. Bosiljevo, Draganić, Desinec, Orehovica… Jučer, danas, sutra. Tko je kriv?




Ima, naravno, nešto i u kućnom odgoju, ali… Što čini društvo? I koju poruku šalje? Najlakše je prstom uprijeti u navijače i generalizirati problem, svesti ga u okvire masovne pošasti na i uokolo nogometnih stadiona i sportskih dvorana. Što ćemo s pojedinačnom odgovornošću i krivnjom? Što ćemo sa svim onim zastarama i sinkopama moćnika koji nikad nisu i neće odgovarati za svoje zločine, pronevjere i krađe, sumnjive pretvorbe i otimačine? Što ćemo s ministricama koje gaze pješake bez važeće vozačke dozvole? Što ćemo s političarima koji veličaju zločince? Što ćemo s ravnateljima škola u kojima su »žigosanja« i boksački mečevi svakodnevnica? Što ćemo s očevima koji bacaju djecu s balkona? Što ćemo s nasilnicima koji svakodnevno tuku žene, a šetaju slobodni?


Uzalud inicijative, peticije i prosvjedi. Uzalud povici Jelene Veljača koja je na Tomislavovom trgu u Zagrebu, simbolično, u pet do podne i pred tisućama istomišljenika, odlučno urliknula protiv rastućeg vala nasilja: »Vi ste promjena! I niste sami! Nikad više nećete biti sami!«. Nekoliko sati kasnije bezbrižna nogometna subota na Lonji završila je u krvi. Počinitelji su pritom i dalje na slobodi. Policija je sastavila izvješće. Formalnost je obavljena. Nitko se po običaju ne zamara niskim navijačkim strastima. Dok se ne dogodi najgore.


Dokle god je tako nemojmo se čuditi novim pohodima nasilnika u »fantomkama« i barikadama na hrvatskim »autoputevima bratstva i jedinstva« u iščekivanju »krvavog Uskrsa« pred Jadranski derbi na Poljudu koji se kalendarski podudara s najvećim blagdanom u Kršćana. Hrvatsko društvo sve češće upada u sačekuše iz kojih je nemoguće izaći neokrznuto i bez ožiljaka. Onima koji vjeruju preostaje pomoliti se… Ako već nije prekasno.