Kada ovo s Turskom krene, neće biti problema. Bitno je skijati sa 20, 21 godinom, kada treba ući u Svjetski kup. Želja je kvalificirati se na Zimske olimpijske igre – kaže Tiriel-Luka Abramović
RIJEKA Daria Obratov proteklih je dana uzburkala hrvatske sportske vode odlukom o nastavku karijere pod nizozemskom zastavom. Jedan mladi riječki sportaš, 17-godišnji Tiriel-Luka Abramović, također više neće skijati u kombinezonu s kockastim uzorkom.
Dječak koji je pobijedio u 75 utrka u dječjem skijanju od 163 u kojima je sudjelovao, nije dobio šansu u prvoj juniorskoj sezoni kod direktora reprezentacije Hrvatske Vedrana Pavleka. Iz reprezentacije Hrvatske ispao je i William Vukelić, prije toga Lana Zbašnik… O svemu tome nije progovorila ni Janica Kostelić, upit za intervju državnoj tajnici za sport i dalje je u nekoj ladici.
Bezobrazluk
A Tiriel-Luka? Javio se iz Burse, s visinskih priprema.
– Početkom rujna dobio sam tursko državljanstvo. Budući da sam maloljetan, dobio ga je i moj otac Dražen. Turci su mi ponudili pomoć i to sam prihvatio – kaže Tiriel-Luka Abramović, koji je državljanstvo čekao 14 mjeseci.
– Vidjet ćemo što i kako dalje. Bilo je i tu smjena, dobili smo novog predsjednika Saveza, još vlada neizvjesnost, ali sazvali su prvi kamp, na okupu su još snowboarderi, skijaši-skakači, pedeset nas je ovdje. Za tjedan dana bit će sve jasnije. Za mene je bitno dugoročno rješenje, jer za jednu sezonu smo se mogli i doma snaći, iskombinirali bismo već nešto sa sponzorima.
Prošla sezona bačena je u vjetar za mladog skijaša, koji će u četvrtak proslaviti 17. rođendan. »Hirscher sa Srdoča«…
Šest mjeseci nisam bio na snijegu i već sam nestrpljiv. Dosta je to vremena, ali mlad sam.
Još raste, sada je visok 189 centimetara…
– Dosta sam narasao, ne znam kad će kraj…
Mlad je, ali zbog odnosa Hrvatskog skijaškog saveza morao je brzo odrasti.
– Nažalost, ni ja ni moj prijatelj Dario Komšić nismo dobili priliku iako smo je zaslužili. Dario možda nije imao tako dobre rezultate u dječjem skijanju, ali također je zaslužio šansu. To neko rezanje počelo je 2012. kada je izbačen moj brati Marko. Žalosno je sve to što se događa, a način na koji je to izveden bio je bezobrazan. Williama Vukelića su izbacili bez razloga, a posljednji je izletio Natko Zrnčić-Dim. Neke osobe se više guraju, za neke nema ništa i dosta ih je tako izgubljeno. Ispalo je nepravedno, ali neću o imenima.
Samo planina
Sada nema druge nego početi učiti – turski jezik.
– Znam brojati, neke osnove. Učim. Inače sam u Rijeci, u Tursku dolazim samo na kampove, prebivalište imam u Erzurumu, gdje je prije dvije godine održan Europski olimpijski festival mladih. Turska je bila jedna od opcija, ali brzo su odgovorili na upit. Ono što sada trebam su vrijeme i – sreća. Sada samo želim stati na skije, želja mi je da me pošalju u planinu i da me mjesec dana ne puštaju s nje! Dosta mi je više kondicijskih treninga.
Još ne zna tko će mu biti trener, ali stvari će se valjda brzo posložiti.
– Propustio sam dosta snježnih dana, iza većine skijaša su tri kampa po dva, tri tjedna na ledenjacima. U zaostatku sam u odnosu na njih, ali tek mi je 17 godina. Kada ovo s Turskom krene, neće biti problema. Bitno je skijati sa 20, 21 godinom, kada treba ući u Svjetski kup. Želja je kvalificirati se na Zimske olimpijske igre.
Za početak treba odraditi Europski olimpijski festival mladih i početi raditi na FIS bodovima.
– Cilj je napraviti što više, ali tu ne postoji presing oko rezultata kao u Hrvatskoj, gdje je malo previše pritiska na sportaše. Toga u Turskoj nema, njima financije nisu problem. Mislim da sam trenutno broj jedan. Ima tu još jedan stariji skijaš, ali njega sam pobjeđivao. Pružit će mi sve što mi treba, a vjerujem da ću im se odužiti. Hrvatskom skijaškom savezu zahvaljujem na svemu što su mi omogućili u tri, četiri godine u dječjoj reprezentaciji. Žao mi je što nisam dobio prigodu nastaviti voziti pod hrvatskom zastavom. Život ide dalje, svima sretno, ja se dalje borim ovdje, u Turskoj.