Za izbornika Brazila Titea, čovjeka koji je preporodio peterostruke svjetske prvake i prve favorite na ruskom mundijalu koji je pred nama, kažu da nije napravio ništa posebno, samo je svakom igraču pronašao svoje mjesto. Tamo gdje može pružiti najviše, dati doprinos kolektivu, a nije Neymar… Ili Messi u dresu Argentine.

Zlatka Dalića, izbornika koji je spasio Hrvatsku od bankrota i sramote, svi su veličali nakon pobjede u onoj ključnoj utakmici protiv Ukrajine u Kijevu, zbog toga što je Modrića pomaknuo prema naprijed, dodijelio mu novu ulogu »druge špice«, desetke koja dijeli lopte. Na kraju je u najvažnijoj i najtežoj psihološkoj utakmici presudio Andrej Kramarić, dvama pogotcima! Ivan Rakitić je nedavno izjavio da mu najbolje odgovora uloga veznog igrača ispred obrane, zadnjeg veznog s pregledom igre, u paru s Badeljom…

Normalno, nakon posljednje prijateljske utakmice prije mundijala, sa Senegalom, i onim deprimirajućim prvim poluvremenom, jedan od razloga očajne igre je i činjenica da su Modrić i Rakitić igrali na pogrešnim pozicijama. Nazdravlje! Ali to je nogomet, ono što je bilo genijalno u Kijevu, razlogom je što ništa nije valjalo protiv Senegala. Dobili smo »lavove« zahvaljujući jokeru iz Kijeva – Kramariću. Sada se stručnjaci natječu u dokazivanju da Kramarić mora igrati u prvoj postavi… Trebao bi, jer jedini može zabiti gol.

Prijateljske utakmice ne treba shvatiti ozbiljno. Pa tako treba biti oprezan u kritiziranju igre u prvoj dionici, ali i suzdržan u hvaljenju prikazanoga u nastavku. Od dva prijateljska ogleda s Brazilom i Senegalom, više je koristi bilo u porazu s kariokama zbog igre prikazane u prvoj dionici utakmice.

Rakitić u Barceloni tek povremeno igra zadnjeg veznog, kao što je Modrić najbolji na svijetu u »Realovoj ulozi«, dok je ofenzivnog veznog rijetko igrao i u reprezentaciji. Manji je problem u našim zvijezdama, veći u kompoziciji ekipe. Jer u anemičnoj igri prvog poluvremena i Messi bi izgledao kao da je zalutao na travnjak. Domoljublje nije nevažno, dapače, ali u nogometu je još važnije trčanje i agresija, visoki presing. A da ne govorimo o kompaktnosti momčadi. Poglavito prema natrag, dok se u napadu do ulaska Kramarića igrao pikado s prekuhanim špagetima…

Zlatko Dalić tvrdi da je miran, staložen i pun samopouzdanja. O navodnom nezadovoljstvu igrača tek toliko da takav ne mora doći danas na zrakoplov koji će vatrene odvesti u Rusiju. Nisu Dalićevi problemi na sredini terena (Badelj, Rakitić, Modrić), već u obrani, poglavito na lijevoj strani, gdje je protiv Brazila igrao Vida, a sa Senegalom je tu bio Strinić. Ne zna se tko je bio gori… Vida igra sve, desno, lijevo, stopera. Možda bi najbolje riješenje bilo s Lovrenom ispred Subašića, ako Ćorluka nije pretplaćen na mjesto.

Nametnuo se Rebić, vraća se Perišić… Mandžukić je nezamjenjiv, prva je brana obrane, a protiv Nigerije trebat će ubiti tranziciju u začetku. Poučeni lošem iskustvom sa Senegalom. Kada smo u fazi obrane plesali kao s ćelavim gumana na ledenoj plohi.

Luka Modrić je najbolji igrač svih vremena u Hrvata, ali nije – vođa! Hrvatska nema jednog Sergia Ramosa koji će povesti momčad u bitku, preokrenuti utakmicu jednim potezom. Dalić zbog toga ne smije postati talac igrača, konkretnije Modrića kojemu je usput i Zdravko Mamić, ma tko što mislio, u glavi. Poglavito nakon Mamićeve poruke da je od Modrića očekivao da u Madridu sazove novinare i priča o nepravdi prema njegovom nekadašnjem meceni.

Zaboravite Brazil i Senegal, Hrvatska u Kalinjingradu u subotu igra s Nigerijom najvažniju utakmicu Svjetskog prvenstva. Nakon toga sve će biti jasnije. Jesmo ili nismo za ono što neskromno mislimo, za napad na Mount Everest. Dalić i Modrić drže konce. Pamet u glavu.

Hrvatska je nogometna vrsta oduvijek bila tvornica radosti. Trenutačno nitko ne može kazati što možemo očekivati…