Riječka momčad odigrala je ravnopravnu utakmicu/D. LOVROVIĆ
Nogometaši Rijeke remizirali su s Dinamom na maksimirskom travnjaku i zadržali bodovni zaostatak za najvećim rivalom u borbi za naslov prvaka u utakmici tijekom koje su doživjeli preobražaj poslije nekoliko neprepoznatljivih izdanja i burnoga tjedna na Rujevici što je ipak okončan u pozitivnom ozračju.
ZAGREB Nogometaši »Rijeke« remizirali su s »Dinamom« na maksimirskom travnjaku i zadržali bodovni zaostatak za najvećim rivalom u borbi za naslov prvaka u utakmici tijekom koje su doživjeli preobražaj poslije nekoliko neprepoznatljivih izdanja i burnoga tjedna na Rujevici što je ipak okončan u pozitivnom ozračju. Za pozitivan rezultat protiv najzahtjevnijeg protivnika ove sezone trebalo se poklopiti nekoliko čimbenika: u prvom redu drukčiji pristup utakmici trenera i igrača i vanserijski potez Momčila Raspopovića koji je u 38. minuti rasparao Livakovićevu mrežu i okončao krizno razdoblje u životu riječke momčadi.
Stadion u Maksimiru. Gledatelja: 5.752. Sudac: Duje Strukan (Split) 6. Strijelci: 1:0 Gavranović (32’), 1:1 Raspopović (38’). Žuti kartoni: Perić (Diamo), Raspopović (Rijeka). Crveni karton: Raspopović (drugi žuti).
DINAMO: Livaković 6, Stojanović 6,5, Theophile 6,5, Dilaver 6,5, Leovac 6 (od 46’ Perić 6), Šunjić 5,5, Kadzior 6, Olmo 6, Gojak 5,5 (od 67’ Knežević -), Hajrović 6 (od 82’ Budimir -), Gavranović 6,5.
RIJEKA: Sluga 7, Raspopović 7, Punčec 6,5, Escoval 6, Pavelić 6 (od 88’ Mamić -), Grahovac 6, Čanađija 6, Acosty 6 (od 73’ Kvržić -), Lončar 6, Gorgon 6, Heber 6 (od 75’ Capan -)
Obje su momčadi derbi dočekale psihološki poljuljane razočaravajućim rezultatima u utakmicama različitih kvalitativnih kategorija, poslije kojih je prevladao sasvim drukčiji dojam. »Dinamo« je u većem dijelu uzvratne utakmice play-offa protiv »Young Boysa« (1:2) bio bliži Ligi prvaka, no što je »Rijeka« bila bliža prvenstvenoj pobjedi protiv »Istre 1961« (3:3). »Modri« jesu izgubili utakmicu od velike važnosti, ali su u većem dijelu iste bili na razini dopadljivih ovosezonskih igara. Za razliku od Riječana, koji su se kao rijetko kad raspadali u obrambenom bloku i uvelike odudarali od Kekova poimanja igre što ne trpi taktički nered. Imala je »Rijeka« sporadičnih problema u postavljanju zadnje linije, što ovaj put ne treba toliko čuditi s obzirom na činjenicu da je ista zbog izostanaka viroznih stožernih prvotimaca (Župarić, Žuta), prvi put igrala u ovom sazivu (Raspopović, Punčec, Escoval, Pavelić). Vjerojatno i zadnji. Samosvijest riječkih igrača je, međutim, bila na zadovoljavajućoj razini pa se na maksimirskom travnjaku u većem dijelu igrala ravnopravna utakmica, pogotovo uslijed činjenice da su »Dinamovi« nogometaši trkački bili ispod europske razine, a najbolji igrač (Hajrović) imao loš dan. U nedostatku drugih rješenja Matjaž Kek je napravio jedino što je mogao: pojačao središnji blok (Grahovac, Čanađija, Lončar) i promijenio fizionomiju momčadi koja je protivnicima konačno počela parirati u duelima.
Iako je u prvome dijelu »Dinamo« u nekoliko navrata uhvatio u raskoraku užu obranu riječke momčadi (Gavranović 8’, Gavranović, Olmo 26’), Gavranovićev pogodak (32’) više je posljedica nes(p)retnih reakcija (Escoval)i i nepovoljnih okolnosti u Sluginom šesnaestercu. O Raspopovićevu golu nema se što reći i napisati, to se događa jednom u životu. Na sreću Matjaža Keka, momčad kojega se u Maksimiru vratila u život. Prije dviju sjajnih obrana obojice vratara (Olmo 44’/Lončar 44’), priliku prvoga poluvremana promašio je Acosty (28’), siguran pogodak kojega je spriječio Stojanović.
»Rijeka« je u nastavku (ne)očekivano rano počela popuštati pod pritiskom »modrih«, iako Slugine obrane (Dilaver 56’, Kadzior 57’) i prilike domaćih nogometaša (Raspopović 70’, Gavranović 72’) ne spadaju onih zbog koje bi trebali žaliti za konačnim rezultatom. Zbog hrabrog i poštenog pristupa riječkih nogometaša nepravedno bi bilo da je neka lopta zalutala u Sluginoj mreži kao u prvom poluvremenu.
