Novinar našega lista

MARKO CVIJANOVIĆ IDE U RUSIJU ‘Trudit ću se biti drugačiji i zanimljiviji od drugih’

Ivan Volarić

Najviše volim raditi nešto ambijentalno, dakle da dočaram čitateljima da sam stvarno tamo. Pokušat ću na svakodnevnoj bazi donositi  priče i anegdote s ulica ruskih gradova – kaže 43-godišnji Cvijo, koji će četvrti put izvještavati s Mundijala



RIJEKA Hrvatski nogometaši stigli su u Rusiju u ponedjeljak, a u njihovoj pripremnoj bazi u Roščini  dočekao ih je i dio hrvatskih izvjestitelja. Toj novinarskoj karavani pridružit će se i naš izvjestitelj Marko Cvijanović Cvijo. Danas je zakazano polijetanje Markova zrakoplova iz Zagreba prema Kalinjingradu, što znači da će na stranicama našega lista vrlo brzo osvanuti i njegove prve rečenice odaslane s poprišta svjetske nogometne smotre.


  Cvijo je veteran velikih nogometnih natjecanja, od 2004. godine i EURO-a  u Portugalu do danas nije propustio niti jedno europsko ili svjetsko prvenstvo! Ukupno osam velikih natjecanja, uključujući i SP u Južnoafričkoj Republici 2010. gdje nije bilo Hrvatske.


– Do sada sam bio na četiri europska prvenstva, a sada ću zaokružiti i broj od četiri svjetska prvenstva – govori Marko, kojemu se, kaže, neće u poslovnom smislu puno toga promijeniti u Rusiji u odnosu na ono što je do sada radio za velikih natjecanja. Novost nisu ni velike udaljenosti između gradova domaćina utakmica u skupini.


Puno letenja




– To smo već osjetili na SP-u u Južnoj Africi. Od tada je to postao svojevrstan trend. FIFA i UEFA su  maksimalno disperzirali utakmice. Do tada je bio običaj da se utakmice u skupini igraju u nekom razumnom krugu. Sada su reprezentacije razbacane po cijeloj zemlji, pa tako i u Rusiji. To je jedini problem, dakle bit će puno presjedanja i letenja zrakoplovom.


Navijači, čitatelji, teško mogu spoznati koliko može biti zahtjevno loviti zrakoplovne linije po velikoj i nepoznatoj zemlji, trčati iz zrakoplova na presicu, pa s utakmice na zrakoplov i pritom gubiti noći za laptopom pišući tekstove u vlakovima, autobusima ili čekaonicama.


– Kada ljudi pročitaju tekst u novinama,  vjerojatno imaju potpuno drugu predožbu kako mi radimo. Ne znaju da mi u kasne noćne sate, dok primjerice putujemo autobusom u zračnu luku nakon utakmice, pišemo izjave kako bi stigle na vrijeme u novine, strepeći hoćemo li probiti rokove. Drugi dan, najčešće dok se voziš u vlaku ili avionu prema hotelu, pišeš odjavu i onda loviš putem internet da bi to mogao poslati. Nerijetko se posao radi noću kako bi tijekom dana mogao malo mirnije putovati, iako te i tada čekaju tekuće press konferencije. Zna biti naporno, ali znaš i sam da se možda najbolji tekstovi napišu dok si pod andrenalinom, kada nemaš puno vremena.



Nerijetko nogometaši ili treneri suočeni s kritikama znaju zamjeriti novinarima da je lako pisati o nogometu, a puno teže istrčati na travnjak i provesti u djelo sve ono što je zamišljeno. U Cvijinom slučaju takve opaske ne vrijede jer Marko je prošle sezone, u svojoj 43. godini, branio boje županijskog prvoligaša »Zameta«.


– I još ću odigrati barem jednu sezonu…Znači, prijelazni rok je otvoren!– Upravo tako! Ponude primam po povratku iz Rusije. Ako je u pitanju ozbiljna ponuda, neka skoknu do Rusije pa ćemo se brzo dogovoriti. Ionako neću imati puno vremena za pregovore, ha, ha… – rekao je Cvijo.


Navijačke priče


Kao i obično, posao neće ostaviti previše prostora za »turističke aktivnosti«.


– Najčešće se krećemo na relaciji hotel – stadion – zračna luka. Međutim, otvori se nešto vremena na dan utakmice kada obično radimo priče o navijačima. To je možda najljepši dio velikih natjecanja, dakle da prođeš među navijačima i vidiš kako dišu i zabavljaju se uoči utakmice na ulicama, a onda se ipak može nešto i vidjeti.


U odnosu na 2003. godinu i prva iskustva s velikih natjecanja, puno toga se promijenilo u načinu praćenja reprezentacije. Novinari su danas puno dalje od igrača i izbornika nego ranije.


– Prije je bilo puno lakše raditi jer su reprezentativci bili mnogo dostupniji, a treninzi otvoreniji. Dođemo mi i sada na treninge, ali su otvoreni u prvih 15 minuta kada ne možeš ništa vidjeti osim zagrijavanja. Sada se svodi na press konferencije gdje teško možeš imati nešto što drugi neće imati. Tu i tamo možeš napraviti intervju jedan na jedan, ali pod uvjetom da si bolji s nekim igračem. Puno toga sada ovisi o tvojoj intepretaciji događaja, tvoje osobnosti da prikažeš nešto drugačije od drugih kolega.


Poznavajući Markove kvalitete i kreativnosti, naši čitatelji sigurno neće ostati uskraćeni za zanimljivo štivo iz Rusije.


– Najviše volim na velikim natjecanjima raditi nešto ambijentalno, dakle da dočaram čitateljima da sam stvarno tamo. Trudit ću se biti stručan u komentarima i analizama, ali onoliko koliko je potrebno da ne bude dosadno. Pokušat ću na svakodnevnoj bazi donositi neke stvari iza kulisa natjecanja, dakle priče i anegdote s ulica ruskih gradova. Možda će to ponekad biti malo osobno, nadam se da čitatelji neće zamjeriti. Jednostavno ću nastojat da to bude drugačije i zanimljivo.



Zbog starijih čitatelja nužno je uz Markov nadimak Cvijo dodati i riječ – junior ili mlađi. Naime, za njih je »pr(a)vi« Cvijo još uvijek tata Mišo, umirovljeni novinar, koji je također u dobrom dijelu svoje karijere pratio nogomet. Mišo je tako 1990. godine u Italiji pisao za Novi list reportaže iz gradova domaćina SP-a, a društvo mu je radio petnaestogodišnji sin Marko, koji tada vjerojatno nije ni slutio da će jednoga dana i on stići do Mundijala kao izvjestitelj Novoga lista. »Stari« Cvijo je inače još davne 1974. godine, izvještavao iz Frankfurta s majstorice za odlazak na SP između Jugoslavije i Njemačke.



Messijev fan


Pitanje svih pitanja uoči Mundijala je što može napraviti Hrvatska?


– Mnogi me to pitaju, a realno je teško predvidjeti domete ove selekcije. Ova generacija je po običaju uoči odlaska na veliko natjecanje potrošila jednog izbornika jer im se ciklički događaju oscilacije u kvalifikacijama. Posljednje prijateljske utakmice nisu otkrile ništa na temelju čega bi se mogli donijeti neki zaključci. Nismo otkrili ni ima li Dalić prvih jedanaest. Ima dosta stvari u zraku da bi mogao procijeniti što će Hrvatska napraviti. Ono što sam shvatio iz razgovora s nekim igračima s kojima sam blizak jest da ova generacija stvarno želi napraviti nešto veliko u Rusiji. Mnogima je ovo zadnja prilika da naprave nešto veliko na reprezentativnom planu, jer su na klupskom planu napravili praktički sve što je bilo moguće.


Utakmica s Argentinom u skupini neće biti posebna samo za reprezentativce i navijače, već i za Marka koji je upravo zahvaljujući susretu s Leom Messijem dobio veliko priznanje Hrvatskog zbora sportskih novinara koji su ga proglasili novinarom godine za 2017. godinu.


– Gledao sam Messija dosta puta uživo, a bit će ga zanimljivo gledati i u izravnom dvoboju s Hrvatskom, na velikom natjecanju, između ostaloga i zbog toga jer sam imao prilike putovati s njim u zrakoplovu i razgovarati s njim u Barceloni.


I zbog toga jer je Cvijo njegov veliki fan…


– Priznajem da sam malo subjektivan kada je Messi u pitanju, ali naravno da neću navijati za njega kada istrči protiv »kockastih« – rekao je Marko.