Trener HNK Rijeka o klubu, igračima i sebi

SIMON ROŽMAN ‘Želim gladne igrače koji će, kad završi utakmica, htjeti igrati još 30 minuta’

Denis Frančišković

IGRAČI SU POČELI DISATI KAO MOMČAD - Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA

IGRAČI SU POČELI DISATI KAO MOMČAD - Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA

Bitne su mi dvije stvari. Želio bih da su igrači gladni rada i da se raduju svakom treningu. Druga stvar je da imaju želju igrati još trideset minuta kad završi utakmica. Znači da budemo na toj razini. Možda sad to izgleda smiješno, ali to bih htio usaditi igračima - kaže Rožman



RIJEKA  Prosinac se vratio i na Rujevicu u punom smislu, a s njim i zubato sunce. Jučerašnjem prvom treningu nakon splitskog trujumfa vratili su se i igrači nakon dva dana odmora i rekuperacije. Trebalo je predahnuti nakon Jadranskog derbija koji po običaju »izbija« puno emocija. Slobodan utorak iskoristio je i šef struke Simon Rožman za odlazak u Sloveniju i druženje s obitelji. Već jučer rano ujutro bio je na radnom mjestu, kao i obično studiozno se pripremajući za popodnevni trening.


Je li ova pobjeda nad Hajdukom odjeknula i u Sloveniji?


– Javili su se prijatelji, novine nisam puno čitao jer mi je najvažnije bilo vidjeti obitelj taj jedan dan. Dugo se nismo vidjeli… Samo to, nije bilo nikakve euforije, razmišljamo samo o sljedećoj utakmici.


Sigurno je bilo puno čestitara, možete li izdvojiti koju čestitku?


– Pa je, čestitali su brojni prijatelji. Ali ništa posebno. Meni je drago da su igrači i svi u klubu i oko njega zadovoljni.


Kako s tri dana odmaka gledate na trijumf na Poljudu, što je bio ključ pobjede o kojoj se puno govori?




– Ključ nije bio samo taj dan, ključ se krije u našem radu posljednjih mjesec dana, čak i više. Igrači su promijenili neke stvari, počeli disati kao momčad. Više smo se zbližili, a treninzi su nam na visokoj razini. Sve to moralo se kad-tad vidjeti. Sad smo nagrađeni za sve to, ali bitno je da dečki vjeruju u to što rade. Kvaliteta nije nikad bila upitna.


Je li vam ovo jedna od najvećih i najdražih pobjeda ili je bilo većih i važnijih sa Celjem i Domžalama?


– Teško je to tako reći. Meni je svaka utakmica izazov. Radujem se svakoj pobjedi, nisam tip koji ima neke utakmice koje posebno favorizira. Bilo je tu uspjeha u Europi, ali sigurno sam jako radostan zbog sviju nas jer znam što znači ovaj derbi svima u klubu i navijačima.


Kako ste zadovoljni dosadašnjim dijelom prvenstva, očekivanja su bila veća, u jednom trenutku bili ste trener Rijeke s najlošijim startom?


– Kad sam došao, bila je neka neprirodna situacija. Nije to bila smjena, već promjena trenera. Željeli smo kontinuitet, čak smo u startu i pobjeđivali. Došli smo u malu krizu nakon koje su igrači malo »promijenili ploču«, spoznali neke stvari i sad je najbitnije da samo ovako nastavimo.


Što je glavni forte, a što nedostaje ovoj Rijeci?


– Sigurno jako puno treba raditi na planu igre. Kontinuirani napad još nije takav kakvog bismo svi skupa željeli. Možda u fazi obrane ima puno rezerve u reakciji poslije izgubljene lopte. Puno je segmenata koje moramo dizati ako želimo biti u vrhu i konkurentni u Europi. Zadovoljan sam s disciplinom i željom da se uhvati način kako želimo igrati. To je kvaliteta ove momčadi. Dobro je i da je malo ozlijeđenih i što se malo pomalo dižemo i u fizičkom segmentu.


Simon Rožman: SVAKA JE UTAKMICA IZAZOV... / Snimio Vedran KARUZA


Simon Rožman: SVAKA JE UTAKMICA IZAZOV… / Snimio Vedran KARUZA



Istina igračima


Koliko vremena provodite dnevno na Rujevici i kako se pripremate za protivnika, je li neka standardna procedura ili imate neki svoj ritual?


– Igrači sad znaju kakav nam je tjedni ciklus. Najviše se bavimo sobom, kako neke stvari ispraviti i biti još bolji. Na kraju tjedna u fokusu je naš suparnik i njegova igra. Osamdeset posto se bavimo sobom, a dvadeset posto protivnikom.


Vjerujem da znate što navijačima znači pobjeda nad Hajdukom? Neki su izgubili povjerenje u vas, bilo je nekih sumnji, a sad ste preko noći postali junak?


– Radimo najbolje što možemo. Svi moramo stati uz njih, treba im dati podršku i kad ide loše. Situacija je takva da je Rijeka ostavila traga posljednjih godina, ali od povijesti se ne živi. Ne ide to uvijek tako u sportu. Postoje i neki padovi. Sad smo u razdobolju kad opet nešto gradimo i želimo izgraditi. Trebat će strpljenja. Puno je posla u svemu, počev od prehrane, kako provesti dan, brinuti se o stvarima koje nisu vezane samo uz nogomet.


Kakvi su vaši dugoročni planovi s Rijekom, što bi vas zadovoljilo na kraju prvenstva?


– Bitne su mi dvije stvari. Želio bih da su igrači gladni rada i da se raduju svakom treningu. Druga stvar je da imaju želju igrati još trideset minuta kad završi utakmica. Znači, da budemo na toj razini. Možda sad to izgleda smiješno, ali to bih htio usaditi igračima. Klub želi biti u vrhu i to se zna. Ja bih želio i da imamo prepoznatljiv sadržaj. U stanci imamo šansu približiti se modelu kako bi Rijeka željela igrati.


Hoćete li tražiti od uprave pojačanja u zimskom prijelaznom roku i na kojim pozicijama?


– Neke pozicije treba popuniti, a puno toga ovisi i o mogućim odlascima. Ako se pita mene kao trenera, na nekim mjestima trebamo pojačanja.


Koji je igrač kod vas najviše napredovao, od kojeg očekujete puno više?


– Uvijek mi je bitna momčad tako da mi je nezahvalno govoriti o pojedincima. Možda sam malo drugačiji trener nego ostali po tome što igračima uvijek kažem istinu. U početku je to bilo malo teško jer igrači nisu bili navikli na takve stvari. Na dugi rok to je najbolji način da dobiju povratnu informaciju o tome što nije dobro. Oni koji su to brže prihvatili zasad su napravili veći iskorak nego oni od kojih bi želio čuti neku »slatku laž«. Istina uvijek nađe pravo mjesto.



Što kažete o odnosima Slovenije i Hrvatske, dojam je da sve to više služi političarima nego koliko opterećuje obične ljude, poglavito one koji žive u suživotu uz granicu?


– To se slažem. Dobrosusjedski odnosi su uvijek važni, nikad se ne zna kome će kada zatrebati pomoć. Granice mi ništa ne znače. Političari obično rade za sebe i za svoju reklamu. Naši odnosi su zbilja dobri, narisane crte među državama nisu bitne. Jako smo bliski, trebamo si pomagati kad to treba – tvrdi Rožman.



Čovjek nije robot


Što kažete o klupskim željama da se okrenu mladima? Koliko ih vi uopće možete forsirati?


– Ja sam uvijek volio mlade igrače i nije mi problem staviti u igru nekoga tko ima potencijal i karakter da puno radi. Opet, s druge strane nisam Djed Božićnjak pa ću nekome tek tako dati šansu ako je nije zaslužio. Inače, neki balans iskustva i mladosti je idealna kombinacija. Vidimo to kod Dinama u Europi. Znači, iskustvo plus mladenačka energija.


Osjećate li kakav pritisak od uprave, ali i od navijača?


– Od prvog dana jasna je vizija kluba kakvog želimo. Želimo imati prepoznatljivu igru baziranu na agresiji i brzini. Navijači bi sigurno zbog bliže povijesti željeli da tako bude sto godina. I ja sam prvi za to. No, to je teško i nije realno. Pogotovo primjerice sad kad se Osijek diže financijski, Hajduk jača, tu su Lokomotiva i Gorica. Sad možda to više i nisu tolike razlike. Prihvaćam da navijači na tribinama iskažu svoj stav i želje, ali uvijek nam je potrebna i njihova pomoć. Ako uspijemo svojim odnosom pridobiti sve tribine i stvoriti zajedništvo, onda ćemo opet imati ono što je Rijeka imala i što je dovelo do pravih uspjeha.


Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA


Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA



Slovite kao trener koji voli napadački nogomet, ali bez obrambenog segmenta teško je uspjeti i profitirati u današnjem nogometu?


– Kad sam došao, faza obrane je bila na dobroj razini i željeli smo poboljšati fazu napada. Krenuli smo tim smjerom i onda je popustila faza obrane. Vodili smo se logikom da zadržimo dobre stvari i poboljšavamo sve ostale. Nije to bila pogrešna ideja, no vidio sam da ne ide to tako brzo. Tražimo pravi balans.


HNL i Slovenska liga… Jesu li razlike velike?


– Ima razlika. I onih velikih. Ovdje ima više individualne kvalitete igrača. U Sloveniji je puno mlađih igrača, više je energije. Najveća je razlika u odnosu ljudi prema nogometu.


Često ističete da volite vidjeti emociju kod igrača, da se moraju opustiti, uživati u igri i na kraju proslaviti pobjedu?


– To je istina. Zašto? Događale su nam se neke stvari da smo bili »mrtvi ljudi«. To grozno zvuči, ali mislim da nitko, pogotovo sportaš, ne može živjeti bez osjećaja, kao robot. Ako igrač ima emociju, može ići i više od sto posto. Jako sam emotivan kao osoba i želim to prenijeti na igrače. Želim kod njih unutrašnji »feeling«, nešto što će biti veće od triju bodova koja će se upisati na ljestvici. Želim zadovoljne igrače nakon utakmice ako znamo da smo sve dali pa neki put i izgubili. Ljudi smo sa srcem i ono uvijek pokaže neki pravi put.



Imate li kakvih poroka? Volite li se opustiti uz čašu vina?


– Uopće ne pijem alkohol. Ni kada se slavi. Ako osvojimo neki trofej? A onda ćemo se prepustiti osjećajima, ha, ha… Ne. Volim mir i pokoju šetnju. Volim raditi na sebi u smislu trke i fitnessa. Volim biti sam, smiriti se i opustiti se te ponekad isključiti mozak. Nije dobro da zdravlje trpi. Naučio sam ovih godina da treba raditi na sebi. Svi pričaju samo o poslu. Ali čovjek treba preživjeti. Bitno je da je čovjek zdrav, a premalo se govori o tom važnom segmentu – tvrdi trener »bijelih«.



Miroljubiv tip


Djelujete kao dosta zatvoreni čovjek, samozatajan… Kako bi sebe opisali, puknete li kada, što vas može naljutiti?


– Uvijek nepravda. Ne volim kad ljudi imaju potencijal, a ne žele ga ispoljiti. Svi mi imamo neke potencijale, ali on je često skriven. Mene unutra grize kad prepoznam taj potencijal, a druga strana ga ne želi prezentirati. O sucima ne želim pričati. Ali neka namjerna nepravda zna me izbaciti iz takta. Inače mislim da sam miroljubiv, ha, ha…


Koliko ulažete u trenersku edukaciju? Može se čuti da ste »trenerski fanatik«?


– Tako shvaćam posao i profesionalizam. Puno ulažem u nova znanja, puno razgovaram sa svim trenerima iz cijele Europe. Smatram da autoritet može graditi samo na znanju. Nisam trener koji će nešto izmišljati, neka to rade oni drugi koji su bolji od mene. Pa ću onda prihvatiti dobre stvari. Posebno kondicijska priprema ide u tom smjeru. Edukacija i analiza europskih utakmica daje mi nova saznanja. Meni kao treneru je najvažnije naći pravi put do igrača. Možemo mi govoriti ovo ili ono, ali to je bitno. I treba imati takta. Ako se ide prebrzo, zna ispasti loše, što se možda i nama ovdje dogodilo. Da, samo sam u nogometu, klub – kuća i ništa drugo.


Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA


Simon Rožman / Snimio Vedran KARUZA



Koji vam je trenerski uzor i uopće izdvojite tri najbolja trenera današnjice po vama?


– Volim Kloppa. Kod njegovih momčadi u svakoj sekundi nešto se događa na terenu. Imaju visok presing, znaju se braniti u niskoj zoni, imaju vrlo brze tranzicije, dinamiku u kontinuiranom napadu, dubinu, međuprostor, ubačaje, prekide… Volim tu energiju i to je najbliže mom poimanju nogometa. Tu je i Roger Smith u Salzburgu gdje sam također vidio veliku energiju. Taj stil je meni najbliži. Ranije sam puno pratio Guardiolu u Barceloni. Fascinantan mi on s obzirom na dojam koji je ostavljao na sve ljude, na djecu, na političare… U pozitivnom smislu.


Koja vas liga posebno oduševljava, imate li svoj klub kao navijač?


– Kad sam bio mlađi Milan je bio moj kult. Bio sam pravi »fan« Milana. Kad sam počeo kao trener pratio sam sve, od stila Barcelone, njihove »tika-take« do Smitha i Kloppa kad je bio u Dortmundu. Više se vežem na trenere, sada nemam favorite. Nisam više navijački tip, ali englesku i njemačku ligu najviše volim.


Messi, Ronaldo ili netko treći?


– Oduševljen sam i Messijem i Ronaldom, ali možda im malo i istječe vrijeme. Messi me oduševljavao u smislu što može sam napraviti, dribliznizma i tehnikom. Ronaldo mi se sviđa jer je pokazao što se sve može s napravirti s treningom. Messi je nekako već bio s urođenim talentom, a iza Ronalda se vidi što znači biti sportaš i kako se ulaže u sebe.



Kako vam je bilo nakon poraza od Dinama, jeste li mogli spavati?


– Bio sam jako razočaran i tužan. Nije me pogodio toliko rezultat koliko to kako smo loše stajali na terenu i kako je to izgledalo sa strane. Teško mi je to palo, ponajviše zbog igrača jer smo znali da to nije to i ono što možemo na terenu. Tu sam bio maksimalno razočaran. Puno razgovaramo i vjerujem sada bolje izgledamo na travnjaku – kaže Rožman.



Oduševljen kockastima


Što mislite o reprezentaciji Hrvatske, drugo mjesto na SP-u snažno je odjeknulo?


– Oduševljen sam da tako mala zemlja ima toliko nogometnog potencijala. Pogledajte samo u kojim klubovima igraju ti dečki. Kad su bili nedavno na Rujevici, pratio sam svaki trening. Oduševljen sam i izbornikom Zlatkom Dalićem. On je uspio napraviti kult reprezentacije. Barem je takav moj osjećaj. Ti igrači su radosni kad dođu i sa srcem igraju za Hrvatsku. Skidam kapu svima.


Jeste li stigli upoznati grad i kakvim vam se čine Riječani? Jednom se istakli da ste se riješili slovenske magle. Ali ovdje vas tek čeka bura?


– Bio sam tri godine u Domžalama gdje je pet mjeseci magla. Ovdje je stvarno lijepo. Znam reći igračima na treningu »dečki pogledajte dolje more. I uživajte u tome«. Bio sam oduševljen kad su me ljudi prepoznali i zaželjeli mi dobrodošlicu. Od tih prvih dana kad sam sređivao papirologiju do danas nisam bio nigdje u gradu. Znam gdje mi je dom i gdje je stadion. No, vjerujem da će doći vrijeme i da se spustim u grad.


Obitelj je Sloveniji, kakvi su vam planovi po tom pitanju?


– Imam dvoje djece, školarca i vrtićara. Zasad ne planiramo neko preseljenje, barem do lipnja.


Zanima li vas politika?


– To je jedina sfera koju ne pratim.


Što volite od hrane? Jeste li se privikli na ovdašnju kuhinju?


– Hrana je slična s time da je ovdje malo više tog mediteranske kuhinje. Volim laku hranu. U klubu nam sve spremaju jako dobro.


Kako planirate provesti Božić i gdje ćete dočekati Novu godinu?


– S obitelji. Treba to iskoristiti jer već 6. siječnja počinju pripreme. Trebamo napraviti dobru analizu, a i bit će puno razgovora o kadru.