Šampionska Rijeka još je živa i zdrava. Nadigrala je lidera prvenstva u svemu. Uz napomenu da su gosti od 26. minute igrali s igračem manje. Rijeka se znala pritajiti, kontrolirati situaciju, a onda napasti.

Mora se kazati da je Matjaž Kek napravio savršenu analizu (onu dodatnu) suparnika i još jednom potvrdio da je najbolji trener u HNL-u. Rijekino najveće bogatstvo. Bez emocija, u svom uobičajenom oklopu stajao je na kiši nakon što je sve nacrtao u svlačionici. Tamo gdje se stvara momčad. Teren je samo izvedba svlačionice i treninga.

Nakon dva poraza ove sezone, Rijeka je naplatila malo dugova, što je najbolja najava za polufinale Kupa u Maksimiru 4. travnja.

Kek je složio momčad! U odnosu na susret s Lokomotivom u početnom sastavu žrtvovan je samo Črnic (ušao u nastavku), jer je Kvržić, nakon što je ozdravio, u nastavku utakmica prošle nedjelje bio jedan od najboljih igrača. Krvžićevo srce i agresija drže suparničke obrane pod uzbunom.

Moglo bi se reći da je Rijekin čudotvorac konačno dvaput poslao na teren istu momčad. U standardnom rasporedu 4-2-3-1.

Mario Cvitanović, bez ozlijeđenog Soudanija, presložio je momčad u »božićno drcve« (4-3-2-1), pojačao sredinu terena gdje su zapovjedali Ademi i Doumbia. Imao je posjed lopte do odmora, bez obzira na to što je od 26 minute igrao s desetoricom. Nakon isključenja Leškovića, naime, Doumbia je morao na stopera uz bok Benkoviću.

Sigurno je da u pripremama utakmice pametni treneri vode računa i o kriteriju suca utakmice. Za Batinića se zna da je brz na okidaču, reklo bi se sudac mangup, ne boji se ničega. Pa je tako pustio tvrdu igru. Čvrste duele, ali kažnjavao prljave ulaske u kost.

Nije nasjedao na Gavranovićeve glumačke točke… Nastradao je Lešković zbog pretjerane uporabe lakta na Heberu i Čolaku…

Riječani kao da su tek u poluvremenu shvatili da imaju igrača više. Kek im je promijenio taktičke čipove u glavi i početak nastavka donio je radost Rujevici.

Riječani su napali, Čolak nije iskoristio Doumbijin dar, ali je u nastavku akcije Pavičić pokazao zbog čega će ubrzo biti jedan od najboljih igrača Rijeke. Odapeo je i sijevnula je munja, lopta pod prečku. Sjećate se onog voleja u Osijeku? Osim što ima sjajan pregled igre, Pavičić zabija golove, crta akcije napadačima, a lopte dijeli plišanim kopačkama. Kiši, unatoč!

Majstorija za vodstvo nakon što su prva dva pogotka postignuta nakon grešaka. Taktičko postavljanje stopera kod Gavranovićeva pogotka, Livakovićeva glupost kod Heberova izjednačujuća pogotka. A nevjerojatno je kako je obrana Dinama zaplivala kod trećeg Rijekinog pogotka. Čolak je još jednom odigrao sjajnu utakmicu, bio jedan od najboljih, sačekao i gurnuo Hebera u matnu poziciju, Brazilac se vratio golovima… Egzekucija je bila laka.

Kekova nervoza prije utakmice, strah od trećeg uzastopnog pozaza od Dinama (bilo bi ipak previše!), bila je dodatna energija kod trenera i igrača.

Jučer se, naime, u nekim segmentima utakmice, ukazala ona prava šampionska Rijeka.

Rijeka srca i znanja, brze lopte i agresije. Vica i mišića. Snaga kolektiva.

A sve je zasladio Jakov Puljić iz slobodnog udarca, kao i Milanu, ista vrata… U Rijeci svako želi iskoristiti svaku minutu. Puljić je zaslužio pljesak