Mirko Novosel

Hrvatska košarka ne može napredovati bez jasno utvrđenog sustava sporta

Ivana Vaupotić

Mirko Novosel/Foto D. KOVAČEVIĆ

Mirko Novosel/Foto D. KOVAČEVIĆ

Ne postoji zemlja u kojoj sport i kultura mogu egzistirati bez ulaganja države. Kod nas kultura dobiva preko milijardu kuna, a sport dvjesto milijuna kuna - rekao je između ostaloga Novosel.



ZAGREB Pripadnici starije i srednje generacije sasvim sigurno znaju da je Mirko Novosel u ovoj zemlji sinonim za vrhunsku košarku. Za one mlađe, kojima možda ne znači previše, dovoljno je reći da se radi o čovjeku koji je zbog svog trenerskog opusa, protkanog trofejima, 2007. primljen u američku Kuću slavnih u Springfieldu, a 2010. u FIBA-inu Kuću slavnih.


Jednostavno, Mirko Novosel je košarkaška institucija. On i danas, sa 81-godinom u životnom kalendaru, pažljivo prati sve što se događa u sportu kojem je, počevši od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kao trener davao novu dimenziju u ovoj zemlji.


Vidite li na horizontu bolje sutra hrvatske košarke?




– Prije svega, vidim da se svake godine pojavljuju novi talenti. Mi imamo materijal, ali moramo napraviti kvalitetan proizvod. Postoji jedna studija ujedinjenih naroda koja potvrđuje da je na području Dinarida uvijek je bilo snažnih i visokih ljudi, a to su sjajne predispozicije za košarku. Na primjer, pogledajte koliko je Split dao NBA igrača. Zatim, u Drnišu su na razmaku od dvjesto metara stasali Stojko Vranković, Mihovil Nakić, Veljko Petranović, Ivan Sunara… To nam je velika prednost. Međutim, tu postoji jedan veliki problem, a to je status sporta u Hrvatskoj, koji je, po meni, apsolutno katastrofalan.


Na što točno ciljate?


– Zanosimo se medaljama koje osvajaju naši sportaši, ali to je rezultat obiteljskih napora. Od 28 zemalje u Europskoj uniji, Hrvatska je 28. po ulaganju u sport. Na primjer, Malta je tu bolja od nas. Ne postoji zemlja u kojoj sport i kultura mogu egzistirati bez ulaganja države. Kod nas kultura dobiva preko milijardu kuna, a sport dvjesto milijuna. Osamdesetih godina prošlog stoljeća taj je odnos u Zagrebu bio 3:1 u korist sporta. Sada je taj odnos 13:1, a Zagreb je daleko najizdašniji od svih gradova u Hrvatskoj. Da se razumijemo, nisam protiv kulture. Dapače. No, ako se daje kulturi, mora se davati i sportu. Na primjer, danas imamo situaciju da našim nogometnim klubovima glavni cilj prodavanje igrača, čak i za vrijeme natjecanja. Inače će doći blizu bankrota. Dok se status financiranja sporta drastično ne promijeni, situacija će biti jako teška za sve. Bivša Jugoslavija je imala uspjeha u sportu zato što je sedamdeset-osamdeset posto bilo riješeno od strane države, a danas je sport prepušten sam sebi. Naši Vlada namjerava dati više sredstava u sport, ali to nije pitanje novca. Mi pod hitno moramo riješiti status sporta da bi išli naprijed. Na primjer, u bivšoj Jugoslaviji treneri su bili zaštićeni licencom i klubovi ih nisu mijenjali nakon dvije utakmice, kao što se sada radi. Samim time, treneri su mogli normalno raditi i stvarati igrače. Danas im sudbina ovisi o dvije-tri utakmice i normalno je da će zbog rezultata gurati iskusne igrače i strance. Mi ne možemo napredovati bez jasno utvrđenog sustava sporta – kaže između ostaloga Mirko Novosel.


OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU