Popularni kazališni, televizijski, filmski glumac i voditelj uspješno se nosi sa svim tim pozivima. Posljednjih četrnaest godina za mnoge TV gledatelje postao je sinonim za voditelja kvizova. Filipović je tako na HTV-u godinama vodio “Tko želi biti milijunaš?”, potom “1 protiv 100”, a već nekoliko sezona nezamisliva je bez njega izuzetno gledana “Potjera”, kviz nastao po BBC-jevoj licenci. Šarmantni glumac izvrsno svakodnevno balansira između igranja predstava i snimanja kviza, a u prvom dijelu godine radio je i svoj talk showu “Satrikon”, u čemu je, kako sam priznaje, uživao. Zeničanin sa zagrebačkom adresom još od studija u cijeloj Hrvatskoj, a i daleko šire uživa zvjezdani status što je nedavno potvrdio briljantnom ulogom Đenke u predstavi “Maratonci trče počasni krug” u svom matičnom kazalištu Kerempuh.

S elokventnim i visprenim glumcem vrlo otvoreno razgovaramo za Feniks o njegovom profesionalnom angažmanu, novom filmu o Anti Gotovini, karijeri, nogometu i privatnom životu.

Već ste godinama zaštitno voditeljsko lice u Zabavnom programu HTV-a. Cijelo to vrijeme održavate najviše standarde. Vi ste dokaz da se ipak cijeni profesionalnost na javnoj televiziji. Kako vam je to uspjelo?

– Najprije zahvaljujem na lijepim riječima. Nije teško kada voliš ono što radiš i kada imaš publiku koja to voli. U mom glumačkom poslu, a i voditeljskom velika je umjetnost trajati! Zato se trudim, radim na sebi…

Kao vrstan voditelj kvizova – od “Milijunaša” preko “1 protiv 100” pa sve do aktualne “Potjere” nesumnjivo ste postali sinonim za taj posao. Gledatelje ste priviknuli da su humor, provokativnost i direktnost nužne karakteristike dobrog voditelja. Koliko je vaš opušteni i zabavni stil vođenja “Potjere” povezan s pravilima licence kviza?

– Poštujem pravila i propozicije, a unutar toga unosim malo osobnosti. Nastojim opustiti natjecatelje, ponekad i zabaviti, a da to ne utječe na njihov nastup. I da,volim i sebe malo zabaviti.

Što vam se čini, kako biste prošli u direktnom srazu s nekim od lovaca iz kviza?

– Premda mislim da imam dosta znanja i da kao natjecatelj ne bih loše prošao – protiv mojih lovaca bih se proveo kao Brazil protiv Njemačke… Oni su nešto posebno!

Može li se tvrditi da je kod nas zavladala opća degradacija znanja?

– Ne bih rekao. Znanje je jako in, a mali dokaz za tu tvrdnju je sve više pub-kvizova diljem Hrvatske.

Koliko vas je rad na televiziji promijenio?

– Ne mijenjam se baš lako. Veliko iskustvo sam skupio, imam puno utakmica u nogama. HTV mi je puno dao, nastojim vratiti koliko mogu.

Koliko vam znači vaš talk show Satirikon?

– “Satirikon” je nešto o čemu sam maštao. Format za mene! Volim ljude, volim razgovarati s njima, a zezancija je moj način života. Zadovoljan sam prvom sezonom, ali znam da može puuunoo bolje.

Zbog čega volite svoj posao?

– Svi smo za nešto rođeni pa tako i ja. Što bi rekao Ćiro – utvaram si da je ovo što radim ono u čemu sam najbolji. I kad sam umoran, ponekad manje raspoložen publika to neće osjetiti.

Smeta li vas popularnost koja je neizbježna u vašem poslu?

– Nikada o sebi ne razmišljam na taj način. Bavim se poslom koji je medijima zanimljiv i to je to. Ponavljam,volim ljude pa to ne doživljavam kao pritisak.

Kako teku pripreme za film Antuna Vrdoljaka o generalu Anti Gotovini, gdje ćete glumiti s Goranom Višnjićem i Goranom Navojcem?

– U tijeku su tehničke pripreme, glumačke tek slijede. Jako se veselim radu s Vrdoljakom. “Duga mračna noć” mi je bila predivno iskustvo. A posebno što će opet igrati puno kolega s kojima ne glumim često. Nadam se da ćemo napraviti sjajan posao.

Profesionalni život usklađujete između igranja predstava i snimanja kviza. Što vam u tome najteže pada?

– Teška situacija u društvu, neimaština… Mnogima je odlazak u kazalište luksuz, a oni koji imaju ne dolaze. Mislim da je kod nas još uvijek kazalište na zavidnom nivou, u mom Kerempuhu dvorana je uglavnom puna. Osobito mi kao satirično kazalište imamo obavezu progovarati o temama koje tište narod. Mislim da će kazalište opstati jer živ glumac pred publikom će uvijek biti ekskluziva.

Imate li neostvarenih profesionalnih želja?

– Iskreno ne. Veselim se svakom novom poslovnom izazovu, odigrao sam sa svoje 44 godine jako puno dobrih predstava, na tv-u doživio sjajne stvari. Možda sam još željan filma, malo više od ostalog.

Imate li uzora u svom poslu?

– Ne… ima jako puno ljudi koje cijenim. Ali jedini uzor mi je moj otac.

S kim biste voljeli raditi u nekom od sljedećih projekata?

– Sa svim dobrim glumcima. A u Hrvatskoj ih, vjerujte, ne manjka.

Čije predstave i filmove volite?

– Bobo Jelčić, Krešimir Dolenčić, Leo Lemo, Boris Svrtan, Sergio Leone, Clint Eastwood…

Jeste li napisali scenarij koji ste najavljivali? O čemu je riječ?

– Jesam, ali još to nije završeno. Valjda ću ovo ljeto naći vremena da finiširam i krenem u akciju. Radi se o jednoj ozbiljnoj komediji.

Jeste li se ponekada dvoumili oko svoga zvanja?

– Nikada… od desete godine znam da je to – to!

Što ste željeli postati kao dječak?

– Nogometaš, pa košarkaš… bilo je faza i pilot, dimnjačar, učitelj… Ponavljam – sve prije desete godine.

Imate li ponekad kreativnu blokadu?

– Mislim da je imamo svi. Kreativnost je nešto što se da poticati, ali ne može se silovati. Izvedbe predstava su drugo, nisi baš svaki dan u formi, ali publiku ne smiješ zakinuti.

Što smatrate svojim najvećim dostignućem u dosadašnjem poslu?

– Teško pitanje… Ajmo reći da stojim iza svega što sam radio, a publika neka sudi što je bilo za pamćenje.

Na sceni ste jako dugo, a za vas se ne vežu skandali i afere. Kako ste uspjeli sačuvati tako dobar imidž?

– Ovo je pitanje za roditelje. Odgoj je nešto što je temelj osobnosti… Cijeli život sam svoj, ne trudim se zbog posla biti netko drugi.

Koliko vam posao ostavlja slobodnog vremena?

– Bude ga, naravno… za obitelj, prijatelje, tekme, pivice, klopu, putovanja…

Veliki ste nogometni fan. Tko vam je nogometni idol?

– Bilo je puno igrača koje sam volio… Buza, Bolić, Đurovski, Mlinka, Robi, Boban, Van Basten, Ibra…

Koliko vam je obitelj oslonac u poslu?

– Veliki oslonac, ponajprije supruga i roditelji. Puno toga se mora prilagoditi meni zbog prirode posla. Hvala im, a to nastojim uzvratiti pažnjom…

Koji su vaši prioriteti u životu?

– Obitelj, zdravlje, osmijeh… Sve ostalo je manje važno. I biti čovjek, prema svima.