U susret velikoj manifestaciji

FRANCES McDORMAND Samozatajna, karakterna glumica čeka drugog Oscara

Vinko Peršić

Foto: Reuters

Foto: Reuters

McDormand uspijevala je svih ovih godina svoje karijere izbjegavati medijski glamour Hollywooda. Ona ne nosi nimalo šminke, na setu ne dozvoljava da je šminkaju, ako je make up baš neizbježan, onda ga sama nanosi.



Frances McDormand smo posljednji put gledali u našim kino dvoranama prije dvije godine u filmu »Ave, Cezare!« u kojem su joj partneri i partnerice bili George Clooney, Josh Brolin, Ralph Fiennes, Scarlett Johansson, Tilda Swinton, Channing Tatum i Jonah Hill. Scenaristi i redatelji filma bili su famozna braća Coen, Ethan i Joel, koji je ujedno i suprug Frances McDormand. Upravo zato često je nastupala i u njihovim filmovima od kojih je najpoznatiji »Fargo« za kojeg je 1996. godine nagrađena Oscarom za najbolju glumicu.


Ovih dana puno se govori o Frances McDormand zbog filma »Tri plakata izvan grada«, filma koji je već osvojio publiku, kritiku i nagrade prestižnih filmskih festivala, filmu koji je trijumfirao na ovogodišnjem Zlatnom globusu i koji je kandidat za čak sedam ovogodišnjih Oscara (za najbolji film, za najbolju glavnu glumicu, za oba sporedna glumca, za najbolji originalni scenarij, za najbolju originalnu glazbu i za najbolju montažu). U filmu su joj partneri Woody Harrelson i Sam Rockwell, a scenarist i redatelj filma je Martin McDonagh, poznat po nagrađivanim filmovima kao što su »Sedam psihopata« i »Kriminalci na godišnjem«.


O ČEMU se radi u filmu? Izvan gradića Ebbinga, u vukojebini Missourija, objavljena su tri velika plakata s pomoću kojih Mildred Hayes (Frances McDormand) proziva šerifa Williama Willoughbyja (Woody Harrelson) da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri koja je brutalno ubijena. Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri. Za ulogu Frances McDormand svi kažu da je neponovljiva. Kako će film proći na dodjeli Oscara u noći ove nedjelje na ponedjeljak, vidjet ćemo.




Ova američka filmska i kazališna glumica rođena je 23. lipnja 1957. godine u Gibson Cityju, država Illinois kao Cynthia Ann Smith. Odrasla je u američkoj državi Pennsylvania, u blizini velikog industrijskog grada Pittsburgha. Majka joj je bila samohrana, vrlo siromašna, pa ju je dala na usvajanje kad joj je bilo 18 mjeseci. Usvojili su ju Vernon i Noreen McDormand. Odrastala je u pobožnoj obitelji jer je Vernon McDormand bio prezbiterijanski svećenik. Danas kaže kako je njezino djetinjstvo proteklo prilično normalno. Kad je kao tinejdžerica dobila mogućnost upoznati svoju pravu majku, odbila je to učiniti. Osjećaj da je neželjeno dijete koje je majka prepustila drugim ljudima, ostavio je preduboke rane u njenoj duši i majku je zbog toga prezirala.


LJUBAV prema glumi otkrila je još u srednjoj školi. Studirala je na dramskom fakultetu univerziteta Yale, gdje joj je cimerica bila Holly Hunter. Filmski debi je imala 1984. godine u filmu »Krvavo jednostavno«, filmu koji je također bio debi braće Coen. Iste se godine udala za Joela Coena s kojim je u braku i dan danas i s kojim je 1994. posvojila sina kojem su dali ime i prezime Pedro McDormand Coen. Vrlo humana gesta posvajanja jer kako smo već »rekli« i ona je posvojeno dijete.


Osim ranih filmskih uloga McDormand je glumila lik Connie Chapman u petoj sezoni televizijske policijske serije »Hill Street Blues« i lik Stelle Kowalski u kazališnoj drami Tennesseeja Williamsa »Tramvaj zvan čežnja« za koju je bila nominirana za nagradu Tony. Nagradu Tony dobila je ipak tek kad se vratila na kazališnu pozornicu u predstavi »Dobri ljudi«.


McDormand je osim što je osvojila jednog Oscara za film »Fargo« dosad tri puta bila nominirana za Oscara u kategoriji najbolje sporedne glumice za uloge u fimovima »Mississippi Burning« (1988.), »Almost Famous« (2000.) i »North Country« (2005.). Ostali važni filmovi, vrlo kvalitetni, ali medijski nerazvikani ove odlične i vrlo samozatajne karakterne glumice su »Short Cuts« (1993.), »Primal Fear« (1996.), »Wonder Boys (2000.) i »Something’s Gotta Give« (2003.). Bila je dosad nominirana i za četiri Zlatna globusa, tri nagrade BAFTA i jedan Emmy.


McDormand je uspijevala svih ovih godina svoje karijere izbjegavati medijski glamour Hollywooda. Ona ne nosi nimalo šminke, a i na setu ne dozvoljava da je šminkaju, te ako je make up baš neizbježan, onda ga sama nanosi. Ova neobična filmska umjetnica, totalno drukčija od drugih, oduvijek je težila prirodnosti i za razliku od nekih drugim kolegica koje su se nagomilanim godinama »odupirale« plastičnom kirurgijom, smatra kako je starenje zapravo veliko zadovoljstvo i dar za čovjeka. »Veličanstveno je u starenju upravo to što je tvoj život ispisan na tvom vlastitome licu«, kazala je jednom za »New York Times«. Frances McDormand u javnosti nastupa bez šminke, ne skrivajući bore na licu, ne »pomažući« svome tijelu da se »podmladi« u nekoj ordinaciji. Svi holivudski klišeji za nju su apsolutno nezanimljivi i uspješno im se sklanjala s puta.


Zna biti jako, jako uvjerljiva u epizodnim ulogama zanimljivih žena, uloga kakve joj većinom nude. Jedna je od onih glumica za koju nema razlike između glavnih i epizodnih uloga. »Svakoj se treba dati u potpunosti«, kaže. S dosta gorčine kaže kako su ženske uloge nažalost vrlo često tek »sporedne« uloge uz glavnu mušku ulogu. Njezina karijera išla je u neku ruku obrnutim redoslijedom. U zadnjih deset godina, dakle u životnoj dobi kad njezine kolegice polako prihvaćaju uloge u niskobudžetnim filmovima, McDormand preuzima glavne uloge u velikim filmovima.


Unatoč svim filmskim uspjesima McDormand ima ogromnu i stalnu potrebu da živi u svom malom osobnom svijetu, podalje od holivudskog blještavila i stalnog pojavljivanja u medijima. Kazalište joj pruža utočište, ne samo u umjetničkom smislu, nego i u smislu pripadnosti jednoj skupini. To joj je strahovito važno jer je napušteno i posvojeno dijete. Već je dvadeset godina stalna članica glumačkog ansambla eksperimentalnog teatra Wooster Group u New Yorku. Vjerna članica, sretna što pripada nekome.