Povratak na ekrane

DORIJAN ELEZOVIĆ: Sretan sam jer druge činim sretnima

Ana Braškić

Foto Nova TV

Foto Nova TV

Ništa me u životu ne ispunjava kao davanje, a mi smo uistinu puno dali kako bismo posložili kockice u nesređenim životima i kako bismo ljudima pokazali koliko su posebni, govori Riječanin koji već dugo živi u Zagrebu



Emisija »Život priča priče« već je prvom epizodom osvojila gledatelje, a na male ekrane u ulozi suvoditelja, odnosno novinara na terenu vratio se Dorijan Elezović. Brojne pohvale bile su povod da ga pitamo što je radio posljednjih godina, a otkrio nam je kako ćemo u sljedećoj epizoditi upoznati Nevia Krešica iz Dubrovnika, šestogodišnjak u tijelu bebe, kojem su pripremili veliko iznenađenje. U istoj emisiji upoznat ćemo i Filipa i Anamariju i njihovu ljubavnu bajku iz srca Afrike.


Kako je došlo do vašeg angažmana na emisiji Život priča priče?


– Nazvala me Ivana Paradžiković skupa s kolegama iz produkcije i pitala bi li došao na probu za ovaj projekt. Kazali su mi da su sigurni da sam dobar izbor za ovo, ali da bi svejedno željeli da odradimo probno snimanje. I tako je sve krenulo. Kasnije sam samo dobio poziv »sutra ideš za Njemačku« i tako je krenula avantura.




Foto Nova TV


Foto Nova TV



Dugo vas nije bilo na malim ekranima, ali s Nove TV niste nikad otišli. Otkrijte našim čitateljima što ste radili?


– Cijelo vrijeme sam ja tu. Samo ljudi često misle ako me ne vide na ekranu da sam otišao s televizije. Već dvije godine sam u uredništvu digitalnog odijela. Uređujem i pišem za rubriku showbuzz na Dnevnik.hr-u. Od televizijskih projekata već nekoliko godina vodim humanitarni projekt Wings for life te koncert Zaklade Ane Rukavine – Želim život, koji vodim i ove godine. U svojoj sam karijeri najviše radio na televiziji, ali jedno kraće vrijeme radio sam na radiju te pisao za tisak, točnije upravo za Novi list. Ovaj digitalni segment mi je nedostajao, pa sada eto i to imam u svojem životopisu. Uglavnom nisam otišao s televizije već sam pronašao zanimljive poslove i malo dalje od kamera.


Ispunili smo puno želja


Što je bilo ključno da se ponovo vratite pred kamere?


– Sadržaj emisije, ali i želja da opet malo osjetim taj televizijski adrenalin. Veselila su me putovanja, a još više prilika da nečiji život učinimo sretnijim. Ispunili smo puno želja, iznenadili smo puno ljudi, čuli smo puno nevjerojatnih priča… Ništa me u životu ne ispunjava kao davanje, a mi smo uistinu puno dali kako bismo posložili kockice u nesređenim životima i kako bismo ljudima pokazali koliko su posebni. Vjerujem da i ljudi ispred ekrana osjete koliko smo uložili vremena i energije kako bismo ljudima stavila osmijeh na lice.


Foto Nova TV


Foto Nova TV



Prva epizoda polučila je odličan uspjeh. Kako to komentirate?


– Mislim da se dogodilo upravo ovo što sam maloprije spomenuo – gledatelji su osjetili našu namjeru da ljude učinimo sretnima. U vremenima kada svi gledaju samo sebe i kada svi trče za materijalnim mi smo se posvetili onima koji su imali neostvaren san ili su jednostavno zaslužili da ih saslušamo. Možete vi čuda činiti, ali ako gledatelj ne osjeti tvoju iskrenost neće ti uzvratiti gledanošću. Slična situacija je i s emisijom Dom iz snova. Ako nešto radite srcem to se osjeti, a mi smo, cijela ekipa, srce ostavili na terenu.


Obrađujete širok spektar tema. U čemu ste se najviše pronašli?


– Najzahtjevnija priča svakako je bila ona Jovanke Koprek iz Kutine. Pronaći nekome sestru s kojom je izgubio kontakt prije tri desetljeća – velik je pothvat. Ja sam se, skupa s ekipom, uputio u Švicarsku ne znajući hoću li uspjeti. Producentica Stela, snimatelj Branko, tonac Bojan i ja, jednakim smo žarom tražili izgubljenu sestru. Adrenalin koji nas je pucao u tim trenucima nije opisiv u ovom tekstualnom obliku. Mislim da smo uspjeli jer smo radili srcem. Na trenutak sam zaboravio da sam novinar. Izgubljenoj sestri sam pristupio ljudski, prijateljski… Znao sam da je to najbolji način za riješiti ovu priču. Sa mnom je cijelo vrijeme bila producentica Stela koja je prevodila na njemački i s kojom sam se dogovorio da ćemo imati takav pristup. Naprosto se sjetite da lijepa riječ otvara i željezna vrata i to je zaista tako. Jako zahtjevna priča koja je na kraju, s puno iskrenosti, tako jednostavno riješena.


Odgovor svemira


Možemo li vas sad, kad ste se ponovo vratili pred kamere, očekivati u još nekom projektu Nove TV?


– Dobio sam puno pohvala. Važna mi je kritika kuće, ali još više gledatelja. Ja sam cijelo vrijeme na Novoj TV. Dakle tu sam. Meni je Nova TV – odlazak na posao. Ništa vam meni nema misteriozno u tome jesam li ili nisam pred kamerama. U svakom slučaju vidimo se na božićnom koncertu Želim život.




Ova emisija vodi vas i izvan Hrvatske. Predstavlja li vam to dodatni izazov?


– Volim putovanja. Naročito kada idete sa sjajnom ekipom. Divne smo priče snimili, a opet imali priliku vidjeti neke gradove, sela, kušati lokalnu hranu, osjetiti život lokalnog stanovništva, ali i ostaviti leđa u kombiju (smijeh). Na putovanja nas je, zavisno koliko su zahtjevna, išlo između četiri i osam ljudi. Nikada nije bilo dosadno.


Možemo li ovim putem pozvati gledatelje da vam se jave?


– Na Novu TV pristižu brojne priče, a i ova je emisija dodatno potaknula gledatelje da nam se javljaju. Dobra priča koju je potrebno ispričati, uvijek nađe svoj put do javnosti, a ovom prilikom pozivam sve gledatelje da prate priče u našoj emisiju, neće ih ostaviti ravnodušnim.


Talijani su poznati po sličnim projektima. Gledate li možda slične emisije na inozemnim televizijama?


– Upravo je tako krenula ova avantura. Prije nekoliko godina na nekog stranoj televiziji sam uhvatio emisiju sličnog karaktera. Gledao sam i rekao sam sebi »ovo želim raditi«. Kada su me zvali i kazali da me razmatraju za voditelja na terenu znao sam da ću to dobiti. Znao sam jer predugo sam to želio. Znao sam da je ovo trenutak kada mi je svemir odgovorio za ono što sam poslao u univerzum.