Što biste izdvojili kao vaš najveći talent? 

  – Imam dobru koncentraciju za rad. Brza sam i većinu zadataka mogu obaviti prije nego većina. Mali je problem što mi onda sve i brže dosadi. 

 Vaša najveća mana i vrlina?

ZARAZNA LJUBAV

Što smatrate vašim najvećim uspjehom, a što neuspjehom? 

  – Najvećim uspjehom smatram svoju karijeru. Seriju koja je rušila rekorde gledanosti, »Larin izbor«, a potom i »Stellu«, koja je bila jedan sasvim novi format. Najvećim neuspjehom smatram razvod braka. 

 Da možete vratiti vrijeme, što biste ispravili?

  – Možda bih u nekim trenucima bila manje uplašena, a oko nekih stvari puno strpljivija. 

 Jeste li ikada nekoga iskoristili? 

  – Nisam. Nažalost, situacije su bile obrnute. 

 Vjerujete li u iskrenost ljudi? Možete li procijeniti tko vam je zbilja prijatelj, a tko je uz vas samo zbog uspjeha?

  – Uvijek sam vjerovala da zbilja dobro procjenjujem ljude i situacije, ali ispada da ipak ne mogu. 

 Kada ste se točno i zašto odlučili napustiti »daske što život znače«?

NE MOGU BITI SRETNIJA

Postoji li neka uloga koju ste željeli odigrati, a niste dobili priliku? 

  – Silno sam htjela odigrati sestru Anđeliku u Krležinim »Glembajevima« i kraljicu u »Zimskoj priči«. 

 Kako gledate na kazalište i stanje u njemu danas? 

  – Kao veliki obožavatelj. Posve sam pristrana, mislim da su hrvatski glumci najtalentiraniji na svijetu, i da nekim našim predstavama, posebice onima koje se baziraju na glumi, uz bok ne mogu stati ni svjetske pozornice. Kao takav subjektivni obožavatelj, loše strane ignoriram i zanemarujem. Nešto ipak valja na toj Akademiji kad »izbacuje« tako fantastično talentiran kadar. 

 U svijet sapunica ste zapravo ušli kao glumica. Opće je poznato kako dio vaših kolega i kolegica sapunice smatra sjajnim iskustvom, ali i dobrim izvorom zarade, dok drugi smatraju kako je akademskim glumcima takvo nešto ispod časti. Kako gledate na svoje iskustvo u tom kontekstu?

  – Reći ću vam iskreno: nikad više ne bih igrala u sapunici. Ali ja to mogu reći jer sam to iskustvo prošla i znam koliko je naporno. Snimanje sapunica vraški je zahtjevan posao, i ako neke moje kolege misle da to može izdržati amater ili netalentiran glumac, grdno se varaju. No, poštujem činjenicu da svatko ima svoj put – nismo svi isti, niti nas iste stvari privlače. Za osobu željnu novih iskustava, znatiželjnu i punu energije, snimanje »Vile Marije« i »Ljubavi u zaleđu« bio je veliki gušt. 

 Jednom ste izjavili da se ne sramite uloga u sapunicama, ali vam to nije najdraža stvar koju ste napravili u životu. U međuvremenu ste prometnuli u jedno od vodećih imena hrvatske televizijske produkcije. Može li se sada reći kako ste pronašli jednu od najdražih stvari u životu?

  – Može. Ekraniziram svoje priče. U profesionalnom smislu, ne mogu biti sretnija. 

 Zašto mislite da ste omražena? 

POSAO IZ SNOVA

Kako reagirate na negativne kritike? Mislite li da iz mnogih progovara onaj poznati »hrvatski jal«?

  – Iskreno, vrlo rijetko dođu do mene. Ali, kad i čujem, smatram to normalnim dijelom posla – tko radi, taj i griješi. 

 Koju vašu seriju biste izdvojili kao omiljeni projekt? 

  – »Ponos Ratkajevih« će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Naime, moja su velika ljubav kostimirane drame, a drugi svjetski rat moja omiljena tema. »Larin izbor« je moj veliki ponos, »Stella« također. 

 Sigurno već imate puno novih ideja i poslovnih planova koje biste realizirali u skorijoj budućnosti. Možete li nam otkriti neke od njih?

  – Ne mogu, nažalost, ali istina je da pripremam dva televizijska projekta. 

Pišete kolumne, serije i intervjuirate najzanimljivije pisce svijeta. Što vam znači svako od tih područja? 

  – Obožavam svoj posao. Putovanja i razgovori s piscima iz cijelog svijeta, s nekim od najpopularnijih autora današnjice, stvarno je posao iz snova. Kolumne pišem već punih sedam godina, izmijenila sam petero urednika, izdala dvije zbirke, a čini se da publika još ima želje za tim tekstovima. Kako ne biti ponosan? 

 U početku prikazivanja »Zore dubrovačke« bilo je puno kritika. Kako to komentirate? Je li moguće »istrenirati« kompletnu glumačku postavu za takvo nešto u zadanim vremenskim okvirima?

NI ZA ČIM NE ŽALIM

  – Na svom profesionalnom putu zapravo i nisam primijetila da ima velike razlike to jesam li žensko ili muško, no dopuštam da je moje zanimanje specifično. Stvaralaštvo svake vrste oduvijek je puno liberalnije i nema toliko predrasuda. No, moram priznati, kad sam počela raditi kao kreativni producent 2010. godine, naišla sam na predrasude u stilu: glumica, kako će izdržati tempo… Vrlo brzo se pokazalo da mogu, i to je to. Moram ipak naglasiti da smatram da je moj slučaj specifičan. Mnoge moje prijateljice koje se bave drugim vrstama zanimanja, zakinute su za ravnopravno poštovanje na radnom mjestu i ravnopravnu mogućnost za napredak. Pravo pitanje nije »uspjeti kao žena«, već »biti žena« u Hrvatskoj, jer kad žena, poput mene, stekne stanovitu poslovnu poziciju u društvu, i financijski je samostalna, ljudi pomisle da s njom »nešto nije u redu«, jer je toliko zanima karijera. Smatraju je prešutno histeričnom frigidnom karijeristicom, koja ne zna voljeti i ne želi djecu (što u 99 posto slučajeva uopće nije točno). Također, žene koje nisu okrenute karijeri, nalaze se u situaciji da su često ovisne o partnerovim financijama iako po hrvatskom zakonu njima pripada 50 posto bračne stečevine, no nekako društvo na muškarca u takvim primjerima gleda kao na »donositelja kruha na stol«, što uopće, čak ni činjenično, nije istina. Gotovo da mogu primijetiti da je biti žena u oba ta slučaja jako teško. Uspjeti – ne. Sve velike firme vole predane i savjesne radnike koji vole raditi, a sve žene koje ja poznajem su upravo takve. 

 Jeste li ikada željeli otići iz Hrvatske ?

  – Sanjala sam taj scenarij kad sam upisivala glumu. U Ameriku sam otišla na drugoj godini kao gost-student, no život me ipak vratio u Hrvatsku. Nije mi žao. Bilo je kako je trebalo biti – »Je Ne Regrette Rien«, kako pjeva Edith Piaf. 

 Koliko zapravo vaš posao utječe na vaš privatni život?

  – Tako da je jako često moj posao moj cjelokupni život, pogotovo kad se snima projekt. Družim se s glumcima, scenaristima i producentima. Moji najbolji prijatelji svi su u istom biznisu – teško je pronaći temu izvan produkcije, televizije, snimanja, novih projekata i nove tehnike. 

 VJERUJEM U BRAK

U kakvim ste odnosima s bivšim ljubavima? 

  – To ovisi o bivšim ljubavima. No ona najbitnija, moj brak, završio je tužno, ali pristojno. Ostali smo prijatelji, podržavamo se, razumijemo i još uvijek dijelimo brigu o našim psima.

 Nakon svega vjerujete li i dalje u brak i ljubav?

  – Apsolutno! 

 U počecima vaše karijere modna dimenzija nije toliko dolazila do izražaja, već ste s vremenom izgradili značajnu poziciju na našoj modnoj sceni. Kako gledate na taj razvoj?

  – Kao na najnormalniju stvar na svijetu. Rasteš, zarađuješ neku lovu, vidiš nešto svijeta, inspiriraš se. Na Akademiji smo svi bili u takozvanim »krpama« – trenirkama i štucnama. Kasnije, kako vanjski svijet utječe na tebe, i modno se razvijaš, ako te to zanima, dakako. 

 Osim Roberta Severa, koje hrvatske dizajnere podržavate? 

  – Envy Room, A’marie, Matiju Vuicu, Lanu Biondić koja stoji iza S dressa, Kristinu Bradač koja stoji iza Maripose. Postoje i mnogi kojima se divim, a s kojima nisam imala priliku surađivati. 

 Kako gledate na hrvatsku modnu scenu? 

  – Kao strastvena navijačica. Želim da se razvijaju, da napreduju, i da se što prije dogodi neka industrija koja ih može podupirati. 

 Koliko trošite na modu i koliko vam ona znači?

  – Previše. No zaista uživam u modi, to je moja velika strast. 

 Jeste li uzbuđeni zbog putovanja u Cannes? 

  – Jako sam uzbuđena, uvijek sam malo maštala o jednom inozemnom crvenom tepihu.

 Koga biste ondje voljeli vidjeti izbliza, pa čak i upoznati?

  – Nicole Kidman koja otvara Cannes s filmom o Grace Kelly. 

 Zasigurno ste i s kolegama, koji su bili u Cannesu ranijih godina, razgovarali o njihovim dojmovima. Naposljetku, ondje su bile i zvijezde vaših serija Doris Pinčić i Filip Juričić, Amar Bukvić. Što su vam o tome rekli?

DOBRI GENI

Jeste li sretna žena? 

  – Na »refule«. 

 Kada se pogledate u ogledalo, što vidite? 

  – Dobre gene. (smijeh) 

 Volite li kuhati? Što najbolje spremate?

  – Da, volim! Upravo sam ja ta koja je kući zadužena za kolače, torte i ostale slastice. 

 Možete li izdvojiti neku uspomenu iz djetinjstva koje se posebno sjećate? 

  – Pa sve što se zapravo tiče i mog brata, naš kompletan odnos. Danas radimo često zajedno, a i kao djeca smo bili užasno kreativni. Često smo znali oslikavati zidove, a imali smo i naše malo kućno kazalište u kojem smo igrali.