Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL
Moja instrumentalna glazba je zapravo forte mog profesionalnog bavljenja glazbom. U regiji sam poznat kao čovjek koji piše pjesme za domaću estradu, a ono što mi je napravilo karijeru vani je moja instrumentalna glazba. Jedan sam od vjerojatno najprodavanijih crossover autora na svijetu. Ima tu puno pjesama koje su meni jako drage i sad radim na revitalizaciji tog materijala
U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu sutra će biti održan posljednji koncert ovosezonskog Off ciklusa Zagrebačke filharmonije, glazbeni spektakl »U svom filmu«. Bit će to večer filmske glazbe koja će povezati najljepše teme filmskih i televizijskih klasika s glazbom Tončija Huljića iz popularnih televizijskih serija i filmova. Ova glazbena poslastica završit će prvom »live« izvedbom njegove obrade hita »Dvaput san umra« Olivera Dragojevića koja se može pohvaliti s više od 700.000 pregleda na Youtubeu.
Bogat instrumentalni opus
Otkud ideja za ovakav koncert i zašto baš sad?
– Ovo je prvi u nizu koncerata koje planiramo uraditi sa Zagrebačkom filharmonijom. Ono što se manje zna, tj. manje je eksponirano, jest moja instrumentalna glazba koja je zapravo forte mog profesionalnog bavljenja glazbom. Ja sam u ovoj regiji poznat kao čovjek koji piše pjesme za domaću estradu, a ono što mi je napravilo karijeru vani je moja instrumentalna glazba. Kako se mnogi ozbiljno začude kada se suoče s time, valja podsjetiti na uspjehe s grupom Bond čije su pjesme završile na prvim mjestima Billboardovih top lista. Pedeset i dva tjedna sam bio na top ljestvicama s raznoraznim pjesmama. Jedan sam od vjerojatno najprodavanijih crossover autora na svijetu.
Crossover je muzika koja spaja klasiku i pop, ajmo to tako kazat’, ovdje kod nas je najviše poznata moja suradnja s Maksimom Mrvicom. Ima tu puno pjesama koje su meni jako drage i sad radim na revitalizaciji toga jer se one baš i ne izvode toliko često, ali kad se vidi cijeli moj opus, od filmske glazbe, od toga da sam bio tri puta na Universalovoj kompilaciji »Best of classical music« kao jedini živući autor, kad se vidi glazba za 17 serija u Hrvatskoj i regiji koje sam radio, i glazba za filmove, onda ova suradnja s Filharmonijom ima logičnu priču. Koncert u Lisinskom je zamišljen uz dirigenta, ali može ići i na matricu.
Ali ovo je opus filmske i televizijske glazbe gdje će prvi dio koncerta nastupiti Filharmonija sama, a ja sam tu gost koji se pridružuje u drugom dijelu koncerta s instrumentalistima iz Madre badesse, a sve skupa to je priprema velikog ozbiljnog izdanja koje će sve zabilježiti na DVD-u i u audioobliku.
Ljetni nastupi
Puno je ljudi uključeno u ovaj projekt. Je li teško sve to držati pod kontrolom? Je li sve to u vašim rukama?
– Nije jednostavno, ali kad svatko radi svoj dio posla, meni je lako biti koordinator svega. U jednom je trenutku gotovo 200 ljudi na pozornici i nije to lako koordinirati, kontrolirati. Ostali koncerti na kojima će nastupiti Tonči Huljić & Madre badessa feat. Zagrebačka filharmonija tek slijede.
Ovoga ljeta ćemo imati nekoliko nastupa duž jadranske obale, tamo gdje je moguće organizirati cijelu infrastrukturu koja uključuje i spavanje. Normalno da neću moći voditi sa sobom ovoliku ekipu kolika će biti u Lisinskom, zato je upravo Zagreb jedinstvena prilika da ljudi to dožive na taj način. Svi drugi koncerti bit će nešto svedenijeg opsega, s nešto mane izvođača. Nemoguće je voditi sa sobom toliko izvođača, to je više od ekskurzije.
Hoćemo li vas možda ovog ljeta vidjeti u našim krajevima? U Rijeci, Opatiji, možda u Puli?
– Imam namjeru, apsolutno da, tu se može dovesti cijela ekipa jer se može lako vratiti u Zagreb, ali nemojmo zaboraviti da je to ljetno razdoblje… Ali da, planiramo, pregovaramo s raznim organizatorima, ministarstvima, turističkim zajednicama jer to nije jeftin proizvod, to je dosta komplicirano s produkcijskog stanovišta.
Na koncertu u Lisinskom prvi ćete put uživo izvesti svoju obradu pjesme »Dvaput san umra« Olivera Dragojevića. Što još?
– Da, apsolutno, izvest ćemo i nju, ali ne samo nju, nego i još neke obrade. Bit će tu i »Providenca«, i aktualni hit Petra Graše »Ako te pitaju«, ali u potpuno drugačijoj verziji, ne onako kako je obrađena »Dvaput san umra«. Naime, nije jednostavno pronaći pjesme koje su bile popularne i poznate u pop glazbi, a da su podatne da se na njih napravi klasični aranžman. Znači, kad dođete negdje vani da ljudi to gledaju kao klasično djelo, ne znajući da je to ovdje pjevao Oliver Dragojević, Tonči Huljić i Madre badessa, Petar Grašo, Jelena Rozga, Doris… Vrlo su zanimljive te obrade…
Grupa Bond
Spominjali ste grupu Bond koja je bila vaš najpoznatiji »proizvod« izvan Hrvatske. Razmišljate li o nečem novom, sličnom takvom projektu?
– Razmišljam o sebi (smijeh). Uvijek me nekako u ovim prijelazima dekada spopadne raditi nešto novo sa svojim životom, jer bi mi inače život bio dosadan. Imam tu konstantu koja se vrti oko »songwriterstva«, čovjek sam koji mora pisati hitove, sad je li to Magazin, Grašo, Jole, Danijela, Doris, Jelena, nebitno. Ali objektivno ono gdje sebe vidim pod stare dane, a evo se oni upravo približavaju, je ipak malo manje stresa i pristajanja na kompromise koje trendovi nalažu. S obzirom na to da sam se već dokazao u ovakvom tipu muzike, nema razloga da ne posegnem za tim dok sam još u snazi, dok sam još mlad i lijep, tako napiši, i 56 puta haha (smijeh).
Ideja vam ne nedostaje i što se tiče vas samog, a i drugih…
– Pa da, ja sam definitivno odlučio prestati bagatelizirati svoju glazbu sa svoje strane. Do sada sam sve shvaćao – zdravo za gotovo. A nije to baš tako, ipak ti netko odozgo da neki dar i treba toj muzici ipak pažljivije pristupiti… Počeo sam malo gledati svoj »label«, tih 1.370 pjesama koliko ih je trenutačno prijavljeno, i počeo im davati novi život. Tu ima bisera koje sam jednostavno previdio. Ja volim stvarati glazbu i stalno stvarati nešto novo, ali i ovo staro kada zagrabim pa uradim na neki novi nači, daje neku logiku.
E sad se upravo time bavim. Na jedno mjesto kao hrčak stavljam neke stvari koje mogu adaptirati tako da budu i u svijetu prepoznatljive. Naprimjer, pjesma »Dani su bez broja« koju je pjevao Magazin i Esma Redžepova prije skoro 20 godina… Ona je prije nekih deset godina doživjela obradu u Bristolu, u izvedbi jednog od najvećih zborova u svijetu koji je sve to otpjevao, čak su jadni i romski i hrvatski pjevali. Možete misliti kako je to izgledalo, bilo je jako smiješno, ali svraća pažnju na to da je ta glazba daleko otišla, bila je u holivudskim blockbusterima, npr u filmu »XXX«, u »Casanovi« gdje su vrtili Vivaldijevu glazbu, a da bi privukli publiku u kinu vrtili su kao teaser moju glazbu, pa sve do grupe Bond.
Baš mi se ovih dana kći javila iz Amsterdama, bila je u nekom turističkom parku gdje uredno sviraju moj »Victory«, isto od Bonda. Znači, muzika kad je dobra, ne poznaje granice, tako da ne mogu kazati da sam nezadovoljan onime što sam dosad postigao, to bi bilo bogohuljenje, ali ću sada ozbiljnije poraditi na svojoj instrumentalnoj glazbi koja nekako živi samostalno, gotovo mimo mene. Ja sam joj dao život i pustio je kao rakovu djecu, a sad se hoću malo brinuti o njoj na neki drugi način. Mislim da će spoj zvuka Madre badesse i te instrumentalne glazbe dati baš ono nešto što tražim.
Znamo vam je mama bila s Krka. Koliko često dolazite na Krk?
– Na Krk dolazim puno rjeđe nego što bih htio jer sam puno na putu, ali i u Split dolazim rijetko, manje nego što bih htio.
Gdje ste zapravo doma?
– A ne znam (smijeh)… Na Krku imam vrlo blisku rodbinu… Kako stalno nešto gradim na raznim lokacijama, sada bih i tu trebao nešto početi graditi, u planu je već, ali ne mogu stići na pet strana… Gradit ću u Gostinjcu. Gostionica Zora u Dobrinju gdje su poznate šurlice, to mi je prva rodbina, to su mi svi najbliži. Dobrinjština je moj kraj.
»Zvijezde: ljetni hit«
Uskoro ćemo vas opet gledati na RTL-u, u showu »Zvijezde: ljetni hit«. Kakvi su novi kandidati?
– Pripremna faza snimanja je završena. Nakon prošle sezone koja je završila prije pet mjeseci, u početku sam dvojio trebam li se uključiti u ovu ili ne. No onda su mi objasnili da se radi o nešto ležernijoj koncepciji, da nije onoliko zahtjevna kao što je bila prošla, ima manje mentorskog rada i kraće traje, svega 8 epizoda, ali su zato sve bombastične. Ljudi su vidjeli efekt toga. Ali mi ne možemo od svakoga napraviti zvijezdu.
Da biste napravili zvijezdu, morate imati autora koji to zna raditi, a ja sam dvojio da će se u tako kratkom vremenu moći naći toliko kvalitetni izvođači kao što su oni koje smo imali u prošloj sezoni. No, ostao sam zatečen. Specifičnost je ove sezone to što će pobjednik pjevati na Splitskom festivalu i na kraju showa izvesti pjesmu koju sada ja pripremam.
Ove sezone kandidati su jako različiti, iz različitih žanrova glazbe, iz različitih svjetova. U zadnjim »Zvijezdama« mogao sam napraviti jednu pjesmu koja bi sigurno legla svim trima finalistima, i Roku, i Loreni i Ilmi koja je na kraju pobijedila, ali ovdje to nije slučaj. Morat ću ići srednjim putem u koji će se moći svi uklopiti. Bit će to kompromis…
Zapravo ćemo tražiti curu ili dečka koji će najbolje »leći« na tu pjesmu, jer nema druge.
Spominjete svoje pjesme, mlade izvođače… Vi ste autoritet u tome što radite. Koliko vam se ljudi javljaju, nude, traže savjete?
– Srećom ne puno jer unaprijed znaju odgovor. Znaju da je to, ne znam kako da vam to objasnim, a da ne ispadne prepotentno…
Znaju da imate svoga posla?
– Da, tako je. Znaju da je to vrlo, vrlo teško. Da, jave se, pokušavaju preko prijatelja, poznanika… Vrlo se teško odlučujem na to. Ja i iz »Zvijezda« mogu uzeti koga god hoću, ali se ne odlučujem na to baš tako lako. Malo sam s Lorenom nešto počeo, ali nikad ne znam koliko ću biti slobodan. Već sam opterećen i ovime što imam jer izvođači s kojima ja radim imaju dugogodišnju stabilnu karijeru, vrhunsku karijeru i nije to lako održavati.
