Prva sezona RTL-ova showa Zvijezde sinoć je okončana pobjedom 17-godišnje Jessice Atlić-McColgan. Svojim je glasom žiri oduševila već od audicija i svakim sljedećim nastupom dobivala je sve veći broj bodova da bi u finalu pobijedila Bernardu Bobovečki, Filipa Rudana i Saru Andrić.

Zašto ste se prijavili u show Zvijezde?

– Htjela sam dobiti priliku da pokažem svoje autorske pjesme drugima. Od svoje devete godine pišem pjesme i već ih imam oko 20. Pjesme su stvarne, ljubavne. Ponekad dobijem inspiraciju nakon razgovora s prijateljima, napišem pjesmu i pošaljem ju njima. Najviše mi se sviđaju komentari nakon toga. Iz toga se s vremenom rodila želja da pišem pjesme i prenesem ih široj publici.

Jeste li očekivali pobjedu?

– Nisam, jer je talent u showu bio izvrstan. Iskreno, kada se po prvi put susretnete sa 100 ljudi koji su isto tako dobri, ako ne i bolji od vas, pomalo dobiješ neki respect prema tim mladim ljudima. Svjestan si da su i oni došli na isto mjesto kao i ti da pokažu svoj talent, ispričaju svoju priču, prenesu emociju, sve preko glazbe.

Tonijev fan

U prijavi za show naveli ste da ste već nastupali, gdje?

– Pa svugdje pomalo, počevši od školskih nastupa od drugog razreda osnovne škole pa sve do održavanja svojih koncerata u kampu Šimuni na Pagu, gdje sam provodila ljetne praznike svake godine. U gimnaziji Franje Petrića (popularni MIOC) svake godine sudjelujem u Humanitarnom koncertu.

Među svoje najdraže pjevače navodite i Tonija Cetinskog. Jeste li imali tremu uoči nastupa pred njim?

– Iskreno, ne. Bila mi je čast nastupati pred njim pošto mi je uzor od malena. Moj prvi koncert je bio Tonijev kada sam bila u drugom razredu osnovne škole.

Više puta upravo on vas je i prije nego ste odnijeli pobjedu proglasio pobjednicom, kako ste se tada osjećali?

– Lijepo je čuti sve te pohvale, naravno da mi je godilo čuti lijepe riječi, ali sam isto tako bila svjesna da žiri ima pet članova i da svatko od njih ima svoje mišljenje. Nastojala sam opravdati povjerenje svaki put kada sam izašla pred njih s novom pjesmom.

Sami skladate pjesme, a naučili ste svirati i gitaru. Gdje vidite svoje mjesto na glazbenoj sceni?

– Voljela bih opstati u ovoj teškoj glazbenoj industriji. Svjesna sam teškog rada i odricanja, ali radim ono što volim i vjerujem da će se teškoće lakše odrađivati. Htjela bih se koncentrirati na stvaranje svoje glazbe, dakle moja želja je biti kantautorica s gitarom.

Kada možemo očekivati prvi singl?

– Pa već je izbor pao na nekoliko pjesama, ali ne želim žuriti, jer smatram da je vrlo važno donijeti pravilnu odluku za prvi singl. Ali, svakako u bližoj budućnosti.

Studij u Engleskoj

Od koga ste naslijedili prekrasan glas?

– Od mame Jelene, koja se amaterski bavila pjevanjem i sviranjem gitare, pomalo od tate Jamesa koji me uveo u svijet starih svjetskih klasika. Kao što je jedan moj prijatelj rekao »naslušala sam se dobre glazbe tijekom cijelog mog života, tako da nije čudno što na sebi svojstven način izražavam glazbu koju ja osjećam«.

Trenutno živite u Zadru, ali zahvaljujući ocu puno putujete i živjeli ste u inozemstvu, gdje ste sve bili?

– Toliko sam proputovala da mi je lakše reći na kojem kontinentu nisam bila, a to su Afrika i Antarktika. Rodila sam se u Kolumbiji, pa mama često kaže da sam pokupila latinski osjećaj za glazbu. Od svoje četvrte godine živim u Zadru i smatram ga svojim gradom.

Vodite i zbor. Kako stignete uskladiti sve obaveze sa školom?

– Školski zbor u osnovnoj školi sam do nedavno vodila, ali sam se odlučila fokusirati na školu koja je zahtjevna i na stvaranje moje glazbe.

Razmišljate li već i o upisu na fakultet?

– Naravno, voljela bih otići u Englesku, u York na Sveučilište gdje sam pronašla studij koji me zanima, a to je elektro inženjerstvo povezano s muzičkom tehnologijom.

Gdje se vidite za nekoliko godina?

– Nadam se da ću opstati u ovoj teškoj industriji i da ću i dalje svoje emocije, svoju priču ljudima prenositi kroz pjesmu. I da ćemo se vidjeti na jednom od mojih koncerata.