Filmska recenzija Alda Paquole

X-Men – Prva generacija

Aldo Paquola

Pod krinkom da ćemo o akterima doznati nešto bitno novo, dobijamo produljeno trajanje akcijski prizora, koji privlače mlade gledatelje



Skupi američki populistički filmovi zasnovani na adaptacijama poznatih stripova u novije vrijeme stalno traže nekakve početke, iako s tim kvazipočecima ne dolazi do promjena ili obogaćivanja teme. Pod krinkom da ćemo o akterima doznati nešto bitno novo, razotkriti neke tajne iz njihovog djetinjstva, dobijamo veće, jače, produljeno trajanje akcijski spektakularnih prizora. Zbog njih dakako gledatelji pretežito vrlo mladi i odlaze u kino.


»X-Man: prva generacija« –  četvrti je nastavak serije o mutantima s žarišnim pogledom na djetinjstvo, ranu mladost i prve zrele poteze dvojice mutantskih gurua. Charles Francis Xavier postat će profesor X, a Erik Lensher će dobiti nadimak Magneto. Njih dvojica bit će posve suprotstavljeni oko pitanja povezanosti mutanata i normalnog čovječanstva. Xavier će biti za neku vrstu pažljive koegzistencije dok će Magneto, pun silovite mržnje, čovječanstvu namijeniti uništenje.


Velike su društvene i klasne razlike koje dijele Xaviera i Lenshera. Prvi doslovce živi poput princa u američkom dvorcu dok je Erik iz židovske obitelji odvedene u nacistički logor. Smrt majke u Eriku aktivira iznimnu telekinezičku sposobnost na sve što je željezno. Xavier ima veliku telepatsku moć. No Erik je intrigantniji jer ima crte negativnosti, opsjednut je osvetom, akcijski je junak dok je Xavier intelektualac pomirljive naravi i sklon dijalogu. Tu je i treći lik i s njim, ili na njemu, film puca po svim šavovima pouzdanosti i uvjerljivosti.


Negativac




Erik je u logoru bio žrtvom genetičkih opita nacističkog znanstvenika koji bi trebao asocirati na doktora Mengelea. On je nestao da bi uskrsnuo 1962. u Las Vegasu kao Sebastian Shaw. Izgleda kao playboy, bonvivan, (nosi privlačna i prestižna odjela) ali fanatično mrzi čovječanstvo i želi uništiti svijet. Modeliran je prema likovima vodećih negativaca ili filmova o Jamesu Bondu. Zbog stalnih izmjena lokacija, zbog hladnoratovskog motiva, s kulminacijom u famoznoj kubanskoj raketnoj krizi 1962., dramatičnosti svedene na jurnjavu, letenje, padanje, mnogo dima i vatre, s uporabom raznovrsnih novo izumljenih oružja, »X-Man: prva generacija« je bombastično nepotrebna evokacija bondovskih filmova. To što su ovdje u igri munati ništa presudno ne mijenja.


Pukovnik


Prava smušenost vezana je za lik Williama Strykera. Upoznajemo ga u X-2 filmu kao pukovnika, velikog mrzitelja mutanta i njihovog najopasnijeg protivnika. Na kraju X-2 Stryker je mrtav. U trećem nastavku pukovnik je oživio u glumcu Dannyju Hustonu (zamjenio je »mrtvog« Briana Coxa) koji na kraju filma nezaustavljivo pješači kao da je utjelovitelj biblijske parabole i žrtva čarobnjačke začarnosti. U četvrtom aktualnom nastavku William Stryker je agent CIA-e s izgledom mrzovoljnog birokrata pred umirovljenjem. Eto nekih sitnica iz američkih hiperprodukcija.Glumci James McAvoy kao Xavier i Michael Fassbender u ulozi Erika zadovoljavajuće su odradili nezahvalan posao. Kevin Bacon se koprcao u krajenje nepostojanom raspadajuće manekenskom liku doktora Mengelea-Sebastiana Shawa. Mali nastup, ime mu je navedeno pri kraju odjavne špice, ima i Rade Šerbedžija. Glumi sovjetskog generala, što mu je u američkim filmovima doživotna uloga. A mutanti, kao takvi, su dobrano dosadili.