MIROVINE DANAS I SUTRA

Dugoročna štednja je ulaganje u budućnost

P. N.

Obvezan drugi, te dobrovoljan treći mirovinski stup, ostvaruju prinose relativno privlačne u usporedbi s kamatama na depozite, a treći je stup »honoriran« i poreznim olakšicama te državnim poticajnim sredstvima (DPS)

Obvezan drugi, te dobrovoljan treći mirovinski stup, ostvaruju prinose relativno privlačne u usporedbi s kamatama na depozite, a treći je stup »honoriran« i poreznim olakšicama te državnim poticajnim sredstvima (DPS)

Univerzalni savjet vezan za štednju glasi: Ne sva jaja u istu košaru. Najbolje je kombinirati razne oblike štednje/ulaganja, kombinirati valute, ročnosti... Što se više novčani viškovi disperziraju, to je veća šansa da će njihova vrijednost ostati »pokrivena« u bilo kom budućem scenariju



U eri niskih, gotovo negativnih kamatnih stopa, na koje utječe izrazito ekspanzivna monetarna politika vodećih središnjih banaka, govoriti o štednji može se učiniti nezahvalno, budući da su i kamatne stope na depozite u bankama i prinosi na državne obveznice na povijesno najnižim razinama, a to su po definiciji dva najsigurnija oblika dugoročne štednje, odnosno ulaganja, na koju se naslanja bankarska, a dijelom i fondovska industrija. No, kako se globalno gospodarsko okruženje mijenja, mijenjat će se – prije ili kasnije – i monetarni okvir i kamatnjaci, pa prilikom odluke o dugoročnoj štednji treba zaista to i činiti – gledati dugoročno, jer se isplativost ovdje ne računa od danas do sutra, nego na rokove od 10, 20 ili 30 godina. Kako god bilo, univerzalni savjet vezan za štednju glasi: Ne sva jaja u istu košaru. Najbolje je kombinirati razne oblike štednje/ulaganja, kombinirati valute, ročnosti… Što se više novčani viškovi disperziraju, to je veća šansa da će njihova vrijednost ostati pokrivena u bilo kom budućem scenariju. Međutim, recepta za univerzalnu, potpunu sigurnost, nema. Treba se maksimalno informirati, odgovorno odnositi prema sredstvima, te realno sagledati životne cikluse i nastojati, koliko je moguće, oplemeniti vlastitu egzistenciju i stil života. Kada je u pitanju štednja, odnosno ulaganje, te razni oblici financijske imovine, hrvatski građani su, moglo bi se reći, poprilično konzervativni. Što se tiče štednje, preferiraju banke, a što se tiče ulaganja, preferiraju nekretnine, odnosno nefinancijske oblike imovine i prinose utemeljene na njima. No, i financijski oblici imovine, poput osiguranja, te prilično razgranate fondovske industrije, svakako su vrijedni da se razmotre. Kada se pak govori o dugoročnoj štednji, tu su prije svega obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi, odnosno obvezan drugi, te dobrovoljan treći mirovinski stup, koji ostvaruju pozitivne i zapravo dosta privlačne prinose pogotovo u usporedbi s kamatama na depozite u bankama, a treći je stup »honoriran« i poreznim olakšicama te državnim poticajnim sredstvima (DPS).



Povjerenje u sustav




Hrvatski građani tradicionalno su, kako smo rekli, skloni sigurnim oblicima čuvanja vlastitih viškova sredstava, a to su štednja u bankama, koja je i osigurana do visine 100.000 eura, ali i nekretnine, koje su u zadnje vrijeme sve popularnije, i u tome trenutno leži njihova privlačnost, ali i potencijalni rizik. Kad govorimo o štednji u bankama, unatoč, dakle, niskim kamatama koje ne pokrivaju ni također nisku stopu inflacije – ona ipak raste, iako se preferencije sele prema njenoj »transakcijskoj« komponenti. Naime, budući da više nema previše razlike između kamate na depozite na tekućim računima i na oročene depozite, građani sve više novčane viškove sele prema transakcijskim računima. To opet ne znači da su odustali od dugoročne štednje – samo žele da im za svaki slučaj sredstva budu dostupna, kad već ionako bitne razlike u kamati nema. Štednja, u suštini, banke ne napušta jer se ljudi boje novac držati doma, ili kako se to popularno kaže, u čarapi, pod madracom, u ladici i slično, jer to opterećuje, nosi u suštini najveći rizik i može se pokazati najskupljom varijantom. Dakle, povjerenje u sustav postoji. Iako je, dakle, taj sustav bankocentričan, a takvim ga čine sami građani koji biraju gdje će štedjeti ili uložiti, hrvatska financijska industrija nudi i nebankovne oblike štednje, dugoročne štednje, a posebno je važna mirovinska štednja. Naime, svaka dugoročna štednja u biti jest štednja usmjerena prema budućnosti, a budućnost je neminovno povezana sa starenjem i financijskim rizicima koji se uz tu dob vežu. Redovne mirovine, one koje se vežu samo uz prvi stup, niže su od plaća, pa često kvaliteta života odlaskom u mirovinu bitno pada. Upravo kako bi se to preduhitrilo, kako odlaskom u mirovinu ne bismo osjetili i financijski šok – treba na vrijeme razmišljati o kompenzaciji onog dijela prihoda koji će možda nestati, ili čak kroz dugoročnu štednju pokušati si osigurati i viši standard i uživanje u pošteno zarađenom u zlatnom dobu života.



Individualna odluka


Hrvatski mirovinski sustav i dalje, naime, počiva na generacijskoj solidarnosti, odnosno na prvom stupu u koji se mjesečno uplaćuje 15 posto bruto plaće u proračun. No, obzirom na nepovoljan omjer radno aktivnih u ukupnom broju stanovnika, negativne demografske trendove i ostale boljke hrvatske ekonomije koje čine sustav utemeljen na generacijskoj solidarnosti sve fragilnijim, čini se da bi što prije trebalo početi razmišljati individualistički. U tom duhu osmišljena je i mirovinska reforma, kao prijelazni oblik od »kolektivne« prema individualnoj štednji, prvo kroz drugi mirovinski stup, koji je obavezan i gdje osiguranik na svoj račun u obvezni mirovinski fond koji je sam odabrao mjesečno uplaćuje 5 posto bruto plaće, a potom i kroz treći stup koji je dobrovoljan, ali od države i poreznog sustava potican, jer se želi poticati svijest građana o važnosti individualne, dobrovoljne štednje. Odluka o izboru oblika štednje odnosno ulaganja je individualna, svatko je donosi sukladno vlastitim preferencijama te stupnju odbojnosti/sklonosti prema riziku. Kada se govori o mirovinskoj štednji, jasno je da je sigurnost glavni faktor za donošenje odluke, stoga sve potencijalne rizike treba razmotriti i o svemu se maksimalno informirati prilikom eventualnog sklapanja ugovora. Predstavnik fonda dužan je svakom osiguraniku pružiti sve dostupne informacije, upoznati ga sa svim potencijalnim pogodnostima, a pogotovo rizicima. Poslovanje fondova regulira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), a o svemu se može više saznati i na stranicama ove državne agencije (www.hanfa.hr).



Prinosi do 11 posto


Obvezni mirovinski fondovi (OMF) većinu portfelja drže u državnim obveznicama, a ostalo je većinom u drugim vrijednosnim papirima, dionicama domaćih i stranih kompanija. Ukupna imovina OMF-ova, prema podacima Hanfe, u listopadu je iznosila 111,2 milijarde kuna. Prinosi unazad zadnjih 12 mjeseci kreću se od 6 posto za kategoriju C, 8,04 posto za kategoriju B, pa sve do 10,93 posto za kategoriju A, koja je najfleksibilnija prema pravilima ulaganja. Dugoročna štednja u trećem stupu, odnosno u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, trenutno također nosi relativno privlačnu potencijalnu zaradu. U Hrvatskoj posluje 8 otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova (ODMF) čiji se prinosi, prema podacima Hanfe za rujan 2019., za zadnjih 12 mjeseci kreću od 5,37 do 11,67 posto, a prosječni godišnji prinosi od početka poslovanja pa do kraja listopada su oko 6 posto. Posluje još i 20 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova koji su vezani uz određene tvrtke, odnosno struke. Prema podacima Hanfe iz rujna ove godine, neto imovina ODMF-ova popela se na 4,8 milijardi kuna i dalje raste. U ODMF-ovima trenutno štedi 312.790 građana, dok je u zatvorenim 43.024 članova. Prinosi variraju – mogu s vremenom biti viši ili niži, a teoretski i negativni. No, uz ipak očekivani prinos, ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove donosi još dvije prednosti: porezne olakšice i državna poticajna sredstva.


 


Sadržaj teksta dio je projekta Financijska pismenost, a nastao je u suradnji Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava te NL native tima.


foto: iStock