Sjajna zbirka

LEGENDARNA TRAFIKA Prisjetite se najčitanije Lucićeve kolumne u Novom listu

P. N.

Ona je objavljena 25. siječnja 2016. godine i pročitana je čak 181 tisuću puta, čime je postala najčitanija kolumna bilo kojeg autora objavljena na našem portalu



Prva “Trafika” Predraga Lucića na portalu Novog lista objavljena je pod naslovom “Evo zašto Sanaderu nije mjesto u Remetincu” 25. studenog 2010. godine. Do 3. svibnja prošle godine, kad je otišao na bolovanje, za koje smo se tada još nadali da je samo privremeno i napisao komentar naziva “Stranka najboljeg boljitka”, objavili smo ukupno 1.210 Lucićevih kolumni.


Svih kolumni našeg Predraga Lucića – Duje možete se prisjetiti OVDJE, a u nastavku ćemo se prisjetiti njegove najčitanije “Trafike”. Ona je objavljena 25. siječnja 2016. godine i pročitana je čak 181 tisuću puta, čime je postala najčitanija kolumna bilo kojeg autora objavljena na našem portalu.


Sva bijeda Karamarkove pobjede


Šef HDZ-a svoj nategnuti trijumf pokušava predstaviti većim, težim i časnijim nego što jest, pa se u tu svrhu razmeće ne samo »indicijama« o izbornoj krađi pet-šest mandata, nego i sumanutim jadikovkama kako su mediji od njega »stvarali monstruma koji ubija po cesti i baca malu djecu s balkona«…




Prije samo dva i pol mjeseca, netom po završetku parlamentarnih izbora, Tomislav Karamarko je obećavao: »Kad ja budem mandatar, vlada će biti ekspertna i stručna.« A svima koji su sumnjali da će predsjednica Republike baš njemu dati mandat za sastavljanje vlade, stručne i ekspertne, poručivao je: »Nemojte to zaboraviti, mi smo pobjednici!«


Ali Tomislav Karamarko, jebiga, nije postao mandatar. Sastav nove vlade – ne zna se da li ekspertnije ili stručnije – potpisao je Tihomir Tim Orešković. Nesuđenom mandataru je u toj vladi pripalo utješno mjesto prvog potpredsjednika. A on je već prvoga dana provedenog na toj utješnoj dužnosti pokazao koliko je neutješan.


Na proslavi 26. obljetnice osnivanja ogranka HDZ-a u Imotskom, Karamarko se potužio da je na poziciju prvog potpredsjednika Vlade RH spao zahvaljujući – nelegitimnim izborima. »Imamo indicije da smo u izbornoj noći pokradeni za 5-6 mandata. Budite sigurni da ćemo to istražiti! Na sve su bili spremni samo da se mi ne vratimo na vlast!«, zagrmio je predsjednik HDZ-a s govornice u dvorani Gradskoga kina. Pa odmah potom nešto opreznije dodao: »Ovo su samo indicije, ne želim da me netko tuži.«


Zašto se pokradeni Karamarko preplašio tužbe? I tko bi njega uopće mogao tužiti? Onaj tko ga je pokrao ili onaj tko je amenovao krađu pet-šest mandata? Suspektni lupeži u biračkim odborima ili Državno izborno povjerenstvo na čelu s Brankom Hrvatinom? I kome su otišli ti mandati što su u izbornoj noći oteti HDZ-u? SDP-u i koalicijskim partnerima iz »Hrvatska raste«, Mostu, Bandić Milanu 365, HDSSB-u, Živom zidu?


Ako su indicije o izbornoj krađi toliko čvrste da ih se prvi potpredsjednik Vlade ne plaši javno iznositi pred punim kinom, zašto snuždeni Tomica štreca od tužbe? Zar u sudskom procesu, koji bi se vodio pod budnom paskom javnosti, ne vidi bogomdanu priliku da dokaže kako je Domoljubna koalicija pokradena i spriječena da saborsku većinu formira sama, uz zlatni glas Mirka Raškovića, a bez ikakvih Mostova i mostića?


Zašto bi Tomislav Karamarko propustio posljednju šansu da nas nadmoćno i pravomoćno uvjeri kako mandat za sastav nove vlade nije smio pripasti nikome osim njemu? Zar se unaprijed ne raduje mogućnosti da nakon poželjnoga sudskog raspleta odbaci Tihomira Oreškovića, kao što je šutnuo i Antu Ćorušića koji ga je s tim Timom spojio, pa da u Banskim dvorima i formalno zavlada Tom umjesto Tima?


Ako je odavno propustio sve zakonom predviđene mogućnosti da Državnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati podnese prigovor zbog pokradenih zastupničkih mandata i da – u slučaju odbacivanja prigovora – uloži žalbu Ustavnom sudu, zar će jednako neodgovorno i prema sebi i prema svojim biračima prokockati prigodu da u sudačkoj nadoknadi osvoji onoliko zastupničkih mjesta koliko mu je bilo potrebno da se domogne mandatarske, a potom i premijerske pozicije?


Neobjašnjivo je zašto Tomislav Karamarko sebe svodi na razinu onih bijednika koji i dan-danas pune desničarske portale »indicijama« o »komunističko-zločinačkim prijevarama« u režiji Državnog izbornog povjerenstva pomoću kojih su na vlast navodno dovedeni i Račan i Mesić i Sanader i Josipović i Milanović. Neshvatljivo je kako prvi potpredsjednik Vlade RH ne vidi da se javnim iznošenjem »indicija« o ukradenim mandatima svrstava uz bok svim tim nezajažljivim lažljivcima koji još uvijek pokušavaju prodati šuplju priču o pokradenim predsjedničkim izborima 2000. godine kada je – kako kažu – »fini i samozatajni gospodin Branko Hrvatin Mesiću pridodao 458.378 fiktivnih glasova« čime je omogućeno da Stjepan Mesić pobijedi Dražena Budišu »s razlikom od 307.403 glasova i na prijevaru postane predsjednik RH«.


O validnosti tih optužbi dovoljno govori činjenica da prozvani Hrvatin te 2000. godine uopće nije bio član Državnog izbornog povjerenstva. A ta činjenica je, pretpostavljam, poznata i Tomislavu Karamarku koji je tada bio šef Mesićeve izborne kampanje.


Zašto popularni šef HDZ-a danas poseže za jednako utemeljenim optužbama? Zašto se toliko upinje uvjeriti članstvo da je svoju relativnu izbornu pobjedu mogao apsolutizirati i bez Bože Petrova koji mu je priskočio u pomoć pogazivši izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika i čast ovjerenu po istoj notarskoj tarifi? Zašto je Karamarko toliko opsjednut bijedom svoje pobjede da svoj nategnuti trijumf mora predstavljati većim, težim i časnijim nego što jest, pa se u tu svrhu razmeće ne samo »indicijama« o izbornoj krađi pet-šest mandata, nego i sumanutim jadikovkama kako su mediji od njega »stvarali monstruma koji ubija po cesti i baca malu djecu s balkona«?


Ima li među svim tim likovima kojima se Karamarko okružio ikoga tko bi zbog stvarne brige za čovjeka u nevolji žrtvovao svoj poltronski komoditet? Ima li ikoga tko bi Tomislavu Karamarku rekao da će mu – ukoliko nastavi s takvim buncanjem o ubijanju po cesti i bacanjem male djece s balkona – trebati puno ozbiljnija pomoć Bože Petrova od ove dosadašnje? I da će mu ta stručna pomoć biti nužnija od ove političke.


Naravno, pod uvjetom da Petrov, kad ga je već krenulo, ne pogazi i Hipokratovu zakletvu. Nije valjda i nju ovjerio kod javnog bilježnika.