Fotografska izložba

‘Stoljeće arheoloških istraživanja u Rijeci’ predstavljeno u Rimu

Kim Cuculić

Izložba je privukla brojne posjetitelje / Foto LFR Facebook

Izložba je privukla brojne posjetitelje / Foto LFR Facebook

Odabranim povijesnim i suvremenim fotografijama, nacrtima i 3D rekonstrukcijama, izložbom se predstavljaju najznačajnije faze povijesti arheoloških istraživanja riječke gradske jezgre



RIM  Fotografska izložba »Stoljeće arheoloških istraživanja u Rijeci« otvorena je danas u galeriji Francuske škole u Rimu, koja se nalazi na čuvenoj Piazzi Navoni.


Izložba je rezultat rada na projektima »Srednjovjekovna spomenička baština Kvarnera« i »Migracije, identiteti i kontekst srednjovjekovne umjetnosti Kvarnera« Katedre za umjetnost starog i srednjeg vijeka Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, te suradnika iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Konzervatorskog odjela u Rijeci, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Sveučilišne knjižnice Rijeka, Societa di Studi Fiumani u Rimu i Grada Rijeke.


Izložba je ostvarena i u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Rimu, a s njom je najavljeno i da je Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture.


Izložba


Izložba ‘Stoljeće arheoloških istraživanja u Rijeci’ u rimu / Foto LFR FACEBOOK





Rimski municipij Tarsatika


Zahvaljujući ustupljenom materijalu, odabranim povijesnim i suvremenim fotografijama, nacrtima i 3D rekonstrukcijama, izložbom se predstavljaju najznačajnije faze povijesti arheoloških istraživanja riječke gradske jezgre i izvangradskog područja te bogato arheološko nasljeđe otkriveno u razdoblju između 1914. i 2014. godine.


Kako ovim povodom podsjećaju kustosice izložbe Marina Vicelja-Matijašić, Palma Karković Takalić i Petra Predoević Zadković, antička se Rijeka kao rimski municipij Tarsatika razvija na ušću rijeke Oenea (Oieneus flumen) u 1. stoljeću, o čemu svjedoče navodi Plinija, ostaci rimske stambene arhitekture i termi.


Predavanje je održala Palma Karković Takalić / Foto LFR FACEBOOK


Predavanje je održala Palma Karković Takalić / Foto LFR FACEBOOK



– Materijalni i pisani izvori upućuju i na specifičan daljnji razvoj naselja. Umjesto stagnacije i opadanja kvalitete života u razdoblju kasne antike, Tarsatika doživljava procvat kao glavna opskrbna luka obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum. Uz ostatke Claustre, u razdoblje druge polovice 3. stoljeća datiraju se ostaci principija-zapovjedništva vojnog logora i velikih termi, dok se u 4. stoljeće datira izgradnja bedema. Na opstanak naselja i zajednice Tarsaćana u 5. stoljeću upućuju ostaci monumentalne gradske bazilike. Daljnja povijest Tarsatike, od kraja 5. do 13. stoljeća, slabo je poznata zbog malog broja sačuvanih pisanih i materijalnih izvora, a kontinuitet naselja u razdoblju kasnog srednjeg i ranog novog vijeka potvrđuju kartografski izvori, ostaci gradskog bedema, podzemnih žitnica i stambene arhitekture. Zanimanje za riječke »starine« započelo je već u 17. stoljeću, a zabilježeno je u rijetkim dokumentima i povijesnim kronikama. Spoznaje o arheološkoj baštini rezultat su praćenja infrastrukturnih i građevinskih radova u gradu, koji se intenziviraju od početka 20. stoljeća i rezultiraju nizom manjih zaštitnih arheoloških zahvata. Sustavna istraživanja provedena u posljednjem desetljeću potvrdila su neke starije pretpostavke i omogućila nove vrijedne spoznaje – navedeno je uz izložbu.


Marina Vicelja-Matijašić / Foto Damir ŠKOMRLJ


Marina Vicelja-Matijašić / Foto Damir ŠKOMRLJ



Doprinos talijanskih istraživača


Kako je istaknuto, cilj je izložbe skrenuti pozornost međunarodne stručne i šire javnosti na najranija povijesna razdoblja Rijeke, ali i način na koji se mijenjala metodologija arheološkog, povijesnog i povijesno-umjetničkog istraživanja i općenito pristupa kulturnim dobrima, pokretnoj i nepokretnoj baštini. Budući da će izložba nakon Rima biti prikazana i u Trstu i Milanu, istaknuti su rad i doprinos talijanskih istraživača i konzervatora – Riccardo Gigante, Guido Depoli, Ferdinando Forlati, Pietro Sticotti, Mario Mirabella Roberti i Giovanni Brusin – zahvaljujući kojima su postavljeni temelji zaštite i valorizacije arheološke baštine u Rijeci.


Izložbom se uz kronologiju istraživanja i nalaze otvara i mnogo drugih tema: o povijesti rimske i srednjovjekovne Rijeke, počecima zaštite kulturnih dobara, »problemima« i »rješenjima« urbane arheologije, o rekonstrukciji povijesne topografije na temelju arheoloških ostataka i pisanih izvora i drugo. Radi se o pitanjima i »problemima« s kojima se susreću i drugi stručnjaci srodnih područja te je, sukladno tome, još jedan cilj ove izložbe ostvarivanje međusobnog dijaloga, utvrđivanje i usporedba načina na koji se istražuju i interpretiraju srodni lokaliteti i spomenici.