Art kino

Riječko izdanje HRFF-a donosi pregršt filmova po kojima ćemo pamtiti godinu

Dragan Rubeša

Ovogodišnje, 16. po redu izdanje HRFF-a donosi pregršt filmova koji su dobar dio onog po ćemu čemo pamtiti filmsku 2018. godinu. I ove godine festival tradicionalno gostuje u riječkom Art-kinu, i to od  6. prosinca



RIJEKA Iako su njegov tematski okvir organizatori opisali sintagmom »Pobunjene želje«, zagrebački Festival filmova o ljudskim pravima ispunio je »pobunjene« želje filmofilije, ponudiviši joj dobar dio onog po čemu ćemo pamtiti filmsku 2018. I ove godine festival tradicionalno gostuje u riječkom Art-kinu. Riječko izdanje HRFF-a započinje 6. prosinca programskim vrhuncem: iznimnim četverosatnim komadom Hua Boa »An Elephant Sitting Still« (»Slon u sobi«), koji je nakon svjetske premijere u sklopu berlinskog Foruma, gdje se prometnuo u festivalsko otkriće, postao najtraženija akvizicija bjelosvjetskih programera. Gotovo da nije bilo festivala na kojem taj komad nije bio dočekan euforično. Nažalost autor je lani skončao život samoubojstvom u 29. godini nakon što je sam montirao svoj prvi dugometražni film.


Vrhunac »amerindieja«


Zato je u filmu, sudbini i artističkoj gesti Hua Boa sublimiran kompletni autorski narcizam 21. stoljeća. U filmu autora koji ne koristi riječi da bi urlao, već da bi šaptom kamere u seriji dugih i sporih kadrova prenio vlastiti očaj na igubljene provincijske živote svojih junaka.


Ovogodišnje, 16. po redu izdanje HRFF-a donosi i dugoočekivani prvi engleski film Claire Denis »High Life«, koji su naši distributeri pomalo nezgrapno preveli kao »Misija – Duboki svemir«. Program obuhvaća i vrhunac ovogodišnje »amerindie« produkcije – iznimni »Madeline’s Madeline« u režiji Josephine Decker – fokusiran na djevojku netom izašlu iz psihijatrijske ustanove koju majka upisuje na tečaj glume.




Tu je i neuništivi Godard čiji »Kaleidoskop« (»Le Livre d’image«) kao da izvire iz tmine, s tisućama fragmenata jednog beskonačnog arhiva. Onog crnog platna koje ostaje nakon što im je autor uz pomoć svoje vjerne montažerke Nicole Brenez koja je posjetila riječko Art-kino 2015. u sklopu seminara o tom istom ludom Godardu, izmijenio format u totalnom hardcoreu slike, zvuka i teksta koji mobilizira cunami filmskih i TV isječaka i bliskoistočnog propagandnog videa. Onog istog brutalnog videa s potpisom ISIL-a i sličnih »naprikladnih sadržaja« za čije će brisanje vlasnici društvenih mreža angažirati »Čistače« kojima se bavi istoimeni sugestivni doks Moritza Riesewiecka & Hansa Blocka.


Lokalne snage


Lokalne dokumentarističke snage predvode uvijek izvrsni Goran Dević (»Na vodi«), Ivan Salatić (»Ti imaš noć«) i novi Želimir Žilnik (»Najljepša zemlja na svijetu«), koji se nakon »Destinacije Serbistan« nanovo vraća migrantskoj problematici. A uz miljenicu zagrebačkog Festivala eksperimentalnog filma 25fps Jodie Mack (»Velika bizarnost«), koja koketira s etikom apstraktnog filmskog kolaža, jedan posve drukčiji kolaž podastire Tsai Ming-liang (»Your Face«), čija lica izranjaju iz tame u krupnom planu.


Jer ako je Tsaijev »Visage« bio autorov susret s Truffautovim sablastima u licu Jean-Pierrea Leauda, koji dopire iz nekog drugog filmskog vremena, ovdje je riječ o konkretnim licima, uključujući i »ne više tako mladog« autorova ljubavnika i glumački fetiš Leeja Kang-shenga. Iako će riječka publika ostati zakinuta za Jodie Mack i Tsaija, tu je fini sudski doks Marie Auguste Ramos (»Proces«), koji nakon trijumfa ultradesnog Bolsonara na brazilskim predsjedničkim izborima ne može biti aktualniji, baveći se »impeachmentom« bivše »lijeve« predsjednice Dilme Rousseff.