Analiza

Post festum Pulskog festivala: Radikalna odluka žirija dobra za hrvatski film

Dragan Rubeša

Foto: Dejan Štifanić

Foto: Dejan Štifanić

Odluka pulskog žirija da Bezinovićevu filmu dodijeli Veliku Zlatnu arenu gotovo je ravna odluci onog kanskog koji je Zlatnu palmu dodijelio filmu Tajlanđanina Apichatponga Weeerasethakula



PULA Iako je stari-novi umjetnički direktor Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković forsirao hrvatsku »indie« produkciju, ona očito ima svoje dobre i loše strane. Njene mane pokazao je Anđelo Jurkas koji je u pulskoj konkurenciji imao čak dva filma – »Zbog tebe« i »Fuck off I love you«. One (pre)dobre strane pokazao je ovogodišnji pulski laureat Igor Bezinović u »Kratkom izletu«, za čiju je dugometražnu verziju poslužio autorov istoimeni kratki film inspiriran Antunom Šoljanom. Njegov hibridni prosede znači za hrvatski film ono što u (eksperimentalnom) srpskom filmu znači Dane Komljen sa »Svi severnim gradovima«. 


Nesklad s publikom


Zato je odluka pulskog žirija da Bezinovićevu filmu dodijeli Veliku Zlatnu arenu gotovo ravna odluci onog canneskog iz 2010. godine predvođenog Timom Burtonom, koji je dodijelio Zlatnu palmu filmu »Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života« Tajlanđanina Apichatponga Weeerasethakula. Uostalom, treba li uopće naglašavati koliko je ta ista šuma koja postaje Bezinovićev raison d’etre, važna Weerasethakulu (šifra: »Cemetery of splendor«), samo što u prvog spomenutog, zatrpane siamske kraljevske gradove zamjenjuju istarske ruševine.



1. ZG 80 ( 4.32)2. Ustav Republike Hrvatske (4,29)3. Uzbuna na Zelenom Vrhu (4,25)4. Dnevnik mašinovođe (4,21)5. Ne gledaj mi u pijat (3,94)6. Fuck off I love you (3,85)7. Goran (3,72) 8. Lavina (3,68)9. Naša svakodnevna priča (3,57)10. Agape (3,53)11. Zbog tebe (3,48)12. Mrtve ribe (3,28)13. Kratki izlet (3,25)




Takva odluka pulskog žirija nije samo radikalna, već i pokazuje koliko je ona u neskladu s glasovima publike. Kao da je riječ o dvama totalno različitim i svjetlosnim godina udaljenim planetama, što nipošto ne znači da pulskom žiriju treba automatski prišiti nekakvu elitističku, pa čak i snobovsku etiketu. Naprotiv, riječ je o njegovoj dosad najodvažnijoj odluci u pulskoj recentnoj povijesti, pa i šire.



Igor Bezinović, redatelj filma »Kratki izlet«, dobitnik Velike Zlatne arene za najbolji film:– Nisam ovo očekivao – to je za mene bio šok i mislim da je jedina osoba koja je doživjela veći šok vlasnik apartmana u kojem smo bili smješteni kada smo mu ujutro rekli da smo dobili nagradu. Vidio je film i nije mu bilo ni na kraj pameti da bismo mogli biti nagrađeni. Ovo nije prvi put da se nagrađuje ovakav tip filmova – imali smo ranije filmove »Pismo ćaći« i »Obrana i zaštita« koji nisu bili dobro prihvaćeni od publike, ali jesu od kritike i ljudi koji se na neki drugi način zanimaju filmom. Meni je osobno ogromno iznenađenje, ali mislim da je i to nekakav »statement« žirija koji je dodijelio nagradu ovom tipu filma. Film je izrazito niskobudžetni, dobili smo novce samo za dokumentarni film i puno ljudi radilo je gotovo volonterski. Ne držimo se strogo radnje istoimenog Šoljanovog romana, ali je film rađen prema nekim motivima iz romana i htjeli smo to prenijeti.

Da nema Istre, ovog filma ne bi bilo – moja inspiracija tim romanom dolazi otuda što je radnja smještena u Istru, motivi u romanu su istarski pa jedva čekam da se film prikaže po manjim mjestima u Istri. Samo treba ljude upozoriti da neće vidjeti neku klasičnu psihološku dramu, nego se moraju pripremiti da će vidjeti malo drugačiji film.



S druge strane, publika je najboljim filmom, gle čuda, proglasila Šeregijev »ZG80«, što samo dokazuje da su navijačke i nogometne teme kalkulantski i prvoloptaški mamac za privlačenje masa, koliko god je u autorovu slučaju na trenutke riječ o čistoj glorifikaciji nogometnog huliganizma (autor se s time očito neće složiti). A da bi apsurd bio veći, Bezinovićev film je prema glasovima publike zauzeo posljednje mjesto.


Isto tako, reći za Bezinovićev komad da se u njemu ništa ne događa, te da njegovi junaci tek besciljno tumaraju šumom, a čija bi lutanja »najbolje bilo zaboraviti što prije«, otprilike je isto kao da za opus genijalnog Hong Sangsooa kažemo da se u njemu ništa ne događa, te da njegovi junaci samo sjede u restoranima i nešto pričaju. Iako je zadnji film tog istog Sangsooa (»Dan poslije«) kritika proglasila ovogodišnjim canneskim vrhuncem. Zato ne čudi da je Bezinovićev dugometražni debi imao svjetsku premijeru prošle zime u Rotterdamu, konkretnije, njegovoj off selekciji »Bright future«, koja igra na krajnje radikalni programski pristup.



Velika Zlatna arena – »Kratki izlet« (Igor Bezinović) »Breza« – najbolji debitant – Čejen Černić (»Uzbuna na Zelenom Vrhu«).Režija – Hana Jušić (»Ne gledaj mi u pijat«) Muška uloga – Nebojša Glogovac (»Ustav Republike Hrvatske«)Sporedna uloga – Dejan Aćimović (»Ustav Republike Hrvatske«) Ženska uloga – Mija Petričević (»Ne gledaj mi u pjat«)Sporedna uloga – Arijana Čulina (»Ne gledaj mi u pjat«)Scenarij – Rajko Grlić i Ante Tomić (»Ustav Republike Hrvatske«)Glazba – Alen i Nenad Sinkauz (»Goran«) Montaža – Hrvoje Mršić (»Agape«)Kamera – Branko Linta (»Ustav Republike Hrvatske«)Kostimi – Katarina Pilić (»Ne gledaj mi u pijat«)Scenografija – Petra Poslek i Iva Rodić (»Goran«)Zvuk – Martin Semenčić (»Kratki izlet«) Maska – Bianka Žugelj i Tatjana Tomišić (»ZG80«)Vizualni efekti – Pragma Video i Visual effects houseu (»Anka«)Specijalni efekti – Branko Rapalust (»Mrtve ribe«)Posebne pohvale – »Mrtve ribe« (Kristijan Milić)


Lavina queer tema


I doista, pred Bezinovićem je svijetla budućnost, naročito ako se nastavi baviti dugim metrom, iako mu je dosadašnji opus bio strogo vezan za dokumentarni žanr. Uostalom, »Kratki izlet« bit će prikazan i u Motovunu koji je njegov prirodni habitat. To isto brdo filmova postaje polazišna točka na kojoj njegovi junaci započinju svoju minimalističku potragu.O Puli će biti još riječi kad njeni filmovi, barem oni koji su u Areni imali premijeru, krenu u hrvatsku distribuciju. Ono što upada u oči je pulska lavina queer tema, počevši od filma koji je otvorio festival (»Lavina«) do onog koji ga je zatvorio (»Agape«), te u našim kinima već distribuiranog Grlićeva »Ustava Republike Hrvatske« i Marasovićeva »Gorana«.

Te iste teme dotaknuli su se i autori poput Lukasa Nole (serija »Čuvar dvorca«). Iako bi bilo poželjno sve te autore vezati lancima u prvi red kina i lančano im prikazivati filmove poput Guiraudiejeva »Neznanca na jezeru«, Bergerova »Taekwondoa«, Guadagninova »Call me by your name« ili Hittmaničina filma »Beach rats«. A riječ je tek o najrecentijim primjerima onog kakav filmski queer doista treba biti. A impresivni kratkiš »After party« Viktora Zahtile, već prikazan na Danima hrvatskog filma, u genezi Cro queera više je časna iznimka nego pravilo.