Španjolski redatelj

Pedro Almodovar u Cannesu: ‘Ne mogu zamisliti život bez filma’

Stjepan Hundić

J.P. PELISSIER/REUTERS

J.P. PELISSIER/REUTERS

Trenutno pišem dva scenarija, jedan prema romanu i jedan originalan tekst, i ne znam koji ću prvi raditi - otkrio je Almodovar novinarima



CANNES – »Nikada nikoga nisam tako strastveno poljubio«, uz spontani smijeh okupljenih novinara komentirao je slavni španjolski filmaš Pedro Almodovar pitanje o neočekivanoj sceni strastvenog poljupca između Antonija Banderasa i Leonarda Sbaraglije u filmu »Bol i slava« prikazanom na 72. filmskom festivalu u Cannesu. »Čak je i danas vrlo rijetko vidjeti dvojicu muškaraca u 50-godinama života kako se strastveno ljube, barem u ovim filmskim i festivalskim krugovima u kojima mi radimo« – dodao je Almodovar. Strast je možda i najbolji pojam kojim bi se opisao najnoviji Almodovarov film – strast prema filmu, strast prema životu, strast prema umjetnosti, strast prema stvaranju…


Almodovarovski svijet


»Dobar i kvalitetan odmor, treba mi osam sati sna, i da mogu pisati i snimati filmove dok me služe zdravlje i pamet«, odgovorio je Pedro Almodovar na pitanje o vlastitim opsesijama i ovisnostima na konferenciji za novinare te istaknuo: »Ne mogu zamisliti svoj život bez pisanja, bez snimanja, bez filma. To bi bila smrt. Od kad znam za sebe, imao sam potrebu biti kreativan, moja je ambicija oduvijek bila pisati priče i snimati filmove, transformirati vlastite misli i opsesije na veliki ekran. Možda to i nisu neke velike misli, ali su moje misli.«


Zanatski gledajući, »Bol i slava« ulaznica je u tipičan almodovarovski svijet: razigrana paleta jarkih boja i autorski prepoznatljiva vizualna poetika gdje niti jedan kadar nije slučajan, a baš svaki detalj je na svome mjestu i savršeno uklopljen bojom, oblikom i svojom funkcijom u kadru. Semantički gledajući, ovo je Almodovarov najosobniji film, polubiografska drama u kojoj autor kroz lik madridskog filmaša Salvadora progovara o svom djetinjstvu, osobnim strahovima, opsesijama, pa čak i bolestima, i naravno filmovima i autorima koji su ga inspirirali. Čak je i fantastičan retro-šik stan u kojem živi Salvador i u kojem se odvija dobar dio filma, stvarni životni prostor Pedra Almodovara.


Film je uvijek fikcija




»Iako se film temelji na mojim sjećanjima i mojim životnim iskustvima, nemojte ga shvaćati doslovno, nije mi se dogodilo baš sve što ste vidjeli u filmu. Bez obzira radite li film prema stvarnim događajima ili originalnom tekstu, on je na kraju uvijek fikcija. I dok u ovom filmu ima i stvarnih događaja iz mog života, kao što je propala ljubavna veza, većina je ipak fikcija. I neki dijelovi Salvadorova djetinjstva također su dio moga života; moje djetinjstvo bilo je pomalo čudno.« – kazao je 70-godišnji Pedro Almodovar.