Foto: Sergej Drechsler
Prof. Prašelj skreće pažnju na činjenicu da je autohtoni netemperirani glazbeni izraz gornjeg Jadrana, tzv. »istarska ljestvica«, glazbeni fenomen, zaštićen kao nematerijalna kulturna baština od strane UNESCO-a
Na poziv društva Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture da se prijedlozima i savjetima o programima jave i građani Rijeke, odazvao se prof. Dušan Prašelj, legendarni riječki zborovođa, dirigent, skladatelj i kulturni radnik, koji godinu kada Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture vidi kao priliku za sustavno predstavljanja riječke glazbene baštine – narodne i umjetničke.
Posebno važan segment su umjetnička djela pisana na bazi tog autohtonog glazbenog izraza, a koja su snimljena i zaslužila bi reizdanje. To su snimke s djelima Matka Brajše Rašana, Ivana Matetića Ronjgova, Borisa Papandopula, Natka Devčića, Slavka Zlatića, Josipa Kaplana, Vjekoslava Gržinića, Tihomila Vidošića, Ivane Lang, Emila Cossetta i Dušana Prašelja, a također već postoje i dokumentarci Bernardina Modrića koji slikom i riječju govore o dragocjenoj baštini i njenim skladateljima.
Obnoviti manifestacije
Amaterskim zborovima Prašelj namjenjuje izvođenje i snimanje primjerenih kompozicija – zborska djela nagrađenih skladatelja na Matetićevim danima – Lovre Županovića, Nikše Njirića, Tomislava Uhlika, Branka Starca, Sanje Grakalić itd.
Drugi segment trebali bi činiti materijali koji bi približili široj publici – domaćoj i inozemnoj – glazbenu tradiciju Rijeke i riječkog prstena, pa prof. Prašelj sugerira i taksativno nabraja koja bi djela trebalo snimiti, a ono što postoji reizdati u produkciji Rijeke EPK-a 2020. – od skladbi renesansnog skladatelja Vinka Jelića, preko opera i opereta te duhovnih skladbi Ivana pl. Zajca i simfonijskih djela Borisa Papandopula do izbora iz opusa Ljubomira Kuntarića.
Za realizaciju ovih projekata predlaže ustanove koje već imaju ansamble i stručnjake spremne i osposobljene za rad na materiji, pa primjerice od HNK-a Ivana pl. Zajca očekuje sudjelovanje u snimanjima opera i opereta skladatelja čije ime kazalište nosi, ali i nekoliko DVD-a s riječkim opernim standardnim repertoarom (»Ero«, »Traviata«, »Aida«, »Trubadur« itd.). Nadalje, u cilju obogaćivanja glazbenog života, trebalo bi obnoviti manifestacije koje su već djelovale u Rijeci i bile omiljene publici, kao što su revija mjuzikla, Zajčevi dani, a tijekom ljeta ambijentalni teatar.
Prof. Prašelj nadalje tvrdi da je Ustanova Ivana Matetića Ronjgova jedan od najoriginalnijih spomenika jednom glazbeniku u Hrvatskoj: niti jedna rodna kuća skladatelja nije pretvorena u spomen dom i izletište. Zato treba urediti unutarnji i vanjski dio zgrade. Valja obnoviti i okoliš (devastirani objekti), izgraditi natkrivenu pozornicu, a Ustanovu opremiti kvalitetnim audio i videouređajima da bi se mogao organizirati rad kroz predavanja i vođenje učenika, studenata i turista.
Dignuti Matetićeve dane
Nadalje, valjalo bi Ustanovu uključiti u realizaciju specifičnih glazbenih programa i DVD i CD izdanja, tiskati nove zbornike i reprinte onih koji već nedostaju, a također pokušati Ustanovu priključiti kao katedru riječkom Sveučilištu, gdje bi studenti mogli pisati magisterije i doktorate na teme čakavske glazbe i književnosti.
Prema prof. Prašelju trebalo bi organizirati i sve dosadašnje aktivnosti »Čakavskog sabora«, a Matetićeve dane dignuti na najviši nivo, uz gostovanje hrvatskih i svjetskih zborova.
Autor predlaže da se oko afirmacije domaćih skladatelja posebno angažira Glazbena škola »Ivan Matetić Ronjgov«, a također skreće pažnju na žalosnu činjenicu da se u godinama pripreme za događaj Rijeka EPK 2020 – ugasio riječki odjel glazbene akademije… Prof. Prašelj smatra da u Rijeci treba otvoriti ponajprije I. stupanj, a onda i II. stupanj akademije i to u sklopu škole IMR. Maestro Prašelj ukazuje i na gašenje nekih institucija koje su desetljećima bile nosioci promidžbe glazbenih programa – primjerice Muzička omladina Rijeke bila je rasadnik buduće publike opere i koncerata, a Koncertni ured je organizirao sve glazbene priredbe i koncerte, od simfonijskih, zborskih, komornih pa do solističkih.
Sve to postojalo je u Rijeci i nema razloga da ponovo ne djeluje, pogotovo što danas ima na desetke muzikologa i kulturnih animatora koji ne mogu naći zaposlenje u struci, a cjelogodišnja manifestacija Europske prijestolnice kulture mogla bi biti upravo prilika za to.