ZAGREB Na 15. festivalu međunarodnog dokumentarnog filma ZagrebDox prikazan je u regionalnoj službenoj konkurenciji i kratkometražni film Gorana Devića »U ime Republike Hrvatske« o osuđenom aktivistu Marku Franciškoviću, koji je protiv svoje volje devet mjeseci liječen u psihijatrijskoj ustanovi u Popovači.

Francišković se kandidirao na lokalnim izborima 2013. i pri predstavljanju na Hrvatskoj televiziji počeo iznositi vrlo radikalni politički program, nazvavši nekoliko hrvatskih političara (Mesića, Sanadera, Josipovića, Milanovića) veleizdajnicima i rekao je da zaslužuju smrtnu kaznu vješanjem. Na televiziji prekidaju njegovo predstavljanje pa Francišković govori ispočetka, koristeći nešto blaže izraze. Vidimo u filmu kako policija grubo uhićuje Franciškovića prilikom prosvjeda protiv EU-a na glavnom zagrebačkom trgu, nakon što ih je Francišković provocirao govoreći da »su izdajnici obukli uniforme hrvatske policije«. Francišković je zatim pred sudom. Saznajemo da mu je prilikom pretresa stana pronađen asortiman oružja za koje nije imao dozvolu i zbog toga je osuđen.

Prisilna hospitalizacija

Psihijatrica dr. Anica Biško kao vještakinja proglasila je Franciškovića paranoidnim shizofrenikom opasnim za okolinu i temeljem tog vještačenja sudac mu je odredio prisilnu hospitalizaciju. Pratimo na suđenju kako psihijatrica tumači da je Francišković vrlo inteligentan i vješto prikriva svoju psihičku bolest. Njegove »sumanute ideje su zasnovane na bolesnoj zabludi da je sve isplanirano da se ljudi osiromaše i uvedu u ropstvo ulaskom u EU«. A, kaže ona, u njegovom viđenju Hrvatske se ogleda ideja veličine – smrtna kazna za izdajnike, otpis dugova, nacionalizacija banaka. Dr. Biško je ocijenila da se radi o poremećaju mišljenja i shizofreniji. Francišković ne prihvaća vještačenje; on tumači da je protiv procesa globalizacije, protiv vlasti u rukama financijske oligarhije.

Dević prikazuje i Franciškovićev izlazak iz bolnice i povratak u stan, na zajedničkom ručku s ocem i majkom. Nabavlja sličicu nogometaša za album sina kojeg nije vidio devet mjeseci. Kako je Dević došao na ideju da snimi film o Franciškoviću? Crnogorski književnik Andrej Nikolaidis, koji je pisao scenarij za jedan drugi Devićev film, naišao je na Youtubeu na Franciškovića i njih dvojica su odlučila angažirati ga kao naturščika. Francišković je tada bio u psihijatrijskoj bolnici. Dević ga je posjetio i dogovorili su se da Dević snimi dokumentarac o svemu što se dogodilo i događa Franciškoviću.

El Pepe

Iz ZagrebDoxovog programa »Poznati o poznatima« gledali smo film »El Pepe, jedan uzvišeni život« proslavljenog srpskog redatelja Emira Kusturice. Film je nagrađen na Venecijanskom filmskom festivalu. El Pepe je nadimak Josea Mujice, koji je obnašao dužnost urugvajskog predsjednika od 2010. do 2015. godine. Poznat je kao »najsiromašniji predsjednik na svijetu« jer je od mjesečne plaće zadržavao samo jednu desetinu i kao predsjednik kojeg voze u njegovoj plavoj staroj »bubi«! El Pepe i njegovi drugovi, kasnije i vladajući političari, bili su prethodno tupamarosi, ljevičarski gerilci. Tako je i omiljeni urugvajski predsjednik El Pepe ranije 13 godina proveo u urugvajskim zatvorima.

Kusturica je snimio film pred sam kraj El Pepeova mandata, na njegovoj skromnoj farmi nedaleko od Montevidea. Pred kraj filma vidimo i primopredaju vlasti. Mujica odlazi jer se više nije želio kandidirati, masa od 100 tisuća ljudi emotivno se oprašta od njega kao predsjednika. Je li Mujica za čim žali? Da je imao dva života, kaže, činio bi isto. Žali jedino što nema djece. Odličan film je ne samo politička, nego i intimna priča o dugom zajedničkom životu Mujice i Lucije, njegove supruge i suborkinje. Kusturičin film publika će moći vidjeti u nedjelju, 3. ožujka, zadnjeg dana festivala.